Euklidska Geometrija

OSNOVE GEOMETRIJE
µ
Branko Cervar, Goran Erceg, Ivan LekiĆ
2013./2014.
i
ii
Sadrµzaj
PREDGOVOR v
OZNAKE vii
1 POVIJESNI PREGLED 1
1.1 EUKLID I NJEGOVI ELEMENTI . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 µ
SADRZAJ PRVE KNJIGE ELEMENATA . . . . . . . . . . . . . 8
1.3 PETI EUKLIDOV POSTULAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.4 µ
NACELA AKSIOMATIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.4.1 Naµcelo neprotuslovnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1.4.2 Naµcelo potpunosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.4.3 Naµcelo nezavisnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
2 APSOLUTNA GEOMETRIJA 25
2.1 AKSIOMI INCIDENCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.2 AKSIOMI PORETKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.3 AKSIOMI KONGRUENCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
2.4 AKSIOMI NEPREKIDNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
2.5 AKSIOM O PARALELAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
2.6 µ
ZADACI ZA VJEZBU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
µ
3 HIPERBOLICKA GEOMETRIJA 73
3.1 AKSIOM O PARALELAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
3.2 PARALELE I RAZILAZNI PRAVCI . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.3 ASIMPTOTSKI TROKUTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
3.4 µ
FUNKCIJA LOBACEVSKOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
3.5 µ
DVOPRAVOKUTNI CETVEROKUTI . . . . . . . . . . . . . . . 95
3.6 MEÐUSOBNI ODNOSI DVAJU PRAVACA U RAVNINI . . . . 104
3.7 µ
POINCAREOV MODEL HIPERBOLICKE GEOMETRIJE . . . 109
3.7.1 Opis modela i aksiomi (I); (II); (IV ) . . . . . . . . . . . 109
iii
iv µ
SADRZAJ
3.7.2 Inverzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110

3.7.3Aksiomi (III); (IV ) i (V ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
3.8 µ
ZADACI ZA VJEZBU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
ELEMENTI - PRVA KNJIGA 123
LITERATURA 153
PREDGOVOR
Ovaj materijal namijenjen je studentima preddiplomskog studija matematike na

Prirodoslovno-matematiµckom fakultetu Sveuµcilišta u Splitu. Njegova je svrha
pomoći studentima da što lakše i uspješnije usvoje propisani sadrµzaj kolegija
Osnove geometrije koji se sluša u 4. semestru studija. Radi se o temeljnom
matematiµckom kolegiju u kojemu se studenti susreću s cjelovitim aksiomatskim
zasnivanjem neke matematiµcke teorije - u ovom sluµcaju geometrije, toµcnije
planimetrije.
Prvo poglavlje daje povijesni pregled zasnivanja geometrije na aksiomatskim

temeljima. Centralno je pitanje je li Peti Euklidov postulat zavisan o ostalim
postulatima i aksiomima? Dani su pokušaji od starogrµckih matematiµcara, preko
arapskih pokušaja, do istaknutih radova predotkrivaµca neeuklidske geometrije.
Završava s otkrivaµcima neeuklidske geometrije. Tu je vaµzna i Prva knjiga
Euklidovih Elemenata pa je ona dana u Dodatku A.
U Drugom poglavlju dan je sistem aksioma na kojima Hilbert zasniva geometriju.

Detaljno su izloµzene posljedice svake grupe aksioma u obimu potrebnom za
daljnji rad. Sadrµzaj ovoga poglavlja µcini Apsolutnu geometriju i odatle nje-
gov naziv. Dan je i odjeljak Aksiom o paralelama u kojem je pokazano da je
Peti euklidov postulat zaista pravi aksiom. Na koncu poglavlja dani su zadaci
za vjeµzbu µcijim će rješavanjem studenti bolje usvojiti taj sadµzaj.
Euklidskom geometrijom se posebno ne bavimo smatrajući da su geometrijska

znanja usvojena u prethodnom školovanju dovoljana.
Treće poglavlje posvećeno je Hiperboliµckoj geometriji. To je geometrijski

sadrµzaj s kojim se studenti nisu u dosadašnjem školovanju susreli. Na koncu
je izloµzen i Poincareov model hiperboliµcke geometrije. I ovo poglavlje sadrµzi
odjeljak s odabranim zadacima za vjeµzbu.
U Splitu, sijeµcnja 2014. godine µ

Branko Cervar, Goran Erceg, Ivan Lekić
v
vi PREDGOVOR
OZNAKE
A 32 a - toµcka A leµzi na pravcu a; pravac a prolazi toµckom A;

A 32 - toµcka A leµzi u ravnini ;
p 32 a - pravac p leµzi u ravnini ;
T =a b - toµcka T je sjecište pravaca a i b;
AB - duµzina odre†ena toµckama A i B;
4ABC - trokut s vrhvima A; B i C;
AB ; jABj - duljina duµzine,
AB = CD - jednake duµzine
!
p(A; B); AB - pravac odre†en toµckama A i B;
hOh - pravac kojemu su h i h polupravci s poµcetnom toµckom O:
!
AB - polupravac s poµcetnom toµckom A;
(A; B; C) - ravnina odre†ena toµckama A; B i C;
(A; p) - ravnina odre†ena toµckom A i pravcem p;
(a; b) - ravnina odre†ena pravcima a i b;
(A-B-C) - toµcka B leµzi izmr†u toµcaka A i C;
(a-b-c) - polipravac b leµzi izme†u polupravaca a i c;
! !
\AOB - kut s vrhom u toµcki A i krakovima OA i OB;
\AOB = \A0 O0 B 0 - jednaki kutovi,
\hOk - kut s vrhom O i krakovima h i k;
\A - kut u vrhu A;
+ + - zbroj kutova trokuta,
s(4ABC) - zbroj kutova trokuta 4ABC,
R - pravi kut,
a ? b - okomiti pravci,
a k b - paralelni pravci,
a )( b - razilazi pravci,
T
q k p - paralela q toµckom T s pravcem p u smjeru od A ka B;
AB
T
q k p - paralela q toµckom T s pravcem p prema kraju K;
K
vii
viii UVOD
q k p - paralelni pravci q i p prema kraju K;

K
- kongruencija,
4ABC 4A0 B 0 C 0 - kongruentni trokuti,
= - sukladnost,
4ABC = 4A0 B 0 C 0 - sukladni trokuti,
- sliµcnost,
4ABC 4A0 B 0 C 0 - sliµcni trokuti,
(l) - kut paralelnosti duµzine l;
- funkcija Lobaµcevskog,
4 - inverzna funkcija Lobaµcevskog,
4( ) - distanca paralelnosti kuta ;
k(O; AB) - kruµznica sa središtem O polumjera AB;
P QK - jednokrajnik,
P KL - dvokrajnik,
LM N - trokrajnik,
ABCD - µcetverokut
Poglavlje 1
POVIJESNI PREGLED
1.1 EUKLID I NJEGOVI ELEMENTI

Geometrijske (općenito matematiµcke) ideje ponikle su u veoma davna vremena.
Njihovo poµcetno oformljenje obiµcno se dovodi u vezu sa prastarim kulturama
Egipta i Babilona 20. st. pr. Kr. U egipatskim papirusima nalazi se mnoštvo
matematiµckih µcinjenica, ali ni u jednom sluµcaju nisu dana nikakva obrazloµzenja
(ili neki dokaz u današnjem smislu). Iz saµcuvanih dokumenata geometrija je
bila µcisto praktiµcnog oblika i to na zavidnom nivou. Poznavali su formule za
površinu trokuta, pravokutnika i trapeza, površinu kruga su izraµcunavali s dosta
8
velikom toµcnošću pomoću površine kvadrata stranice 9 promjera kruga (broj
je aproksimiran sa 3.16), znali su i formulu za izraµcun volumena krnje piramide.
Sliµcno Egipćanima, i Babilonci su imali razvijenu geometriju.
Grci su geometriju, u relativno kratkom vremenu, izgradili kao pravu znanost.

Prva matematiµcka znanja preuzeli su od Egipćana. Naime, poznato je da je
Tales iz Mileta (7. st. pr. Kr.), jedan od sedam grµckih mudraca, duµze vrijeme
µzivio u Egiptu i da je prenio geometriju u Grµcku. Kaµzu da je on dao i prvi
dokaz u povijesti matematike. Dokazao je da promjer dijeli krug na dva jednaka
dijela. Jednostavna i µcini se oµcita tvrdnja, ali genijalnost ideje dokazivanja i jest
u tome da je dokaz i takvih, jednostavnih tvrdnji, i moguć i potreban.
U razdoblju od Talesa do Euklida (3. st. pr. Kr.) grµcki su matematiµcari
sakupili dotadašnja znanja, pronašli nova i izoštrili svoje istraµzivaµcke metode.
Npr., Pitagora i pripadnici njegove škole (6. st. pr. Kr.) našli su tvrdnju o
zbroju kutova trokuta, otkrili pravilne poliedre, otkrili vezu me†u stranicama
pravokutnog trokuta (µcuveni Pitagorin pouµcak), otkrili nesumjerljive veliµcine.
Platon (5. st. pr. Kr.) u geometriju unosi deduktivnost i strogu logiµcnost.
1
2 POGLAVLJE 1. POVIJESNI PREGLED
Aristotel (4. st. pr. Kr.), koji je osnivaµc formalne logike, dao je teorijske
osnove na kojima se mogla zasnovati stroga deduktivnost geometrije.
Što su znali iz formalne logike?

Znali su što su to sudovi i algebru sudova, tj. osnovne logiµcke operacije (logiµcka
pravila): negaciju (znak :), konjunkciju (^), disjunkciju (_), ekskluzivnu dis-
junkciju (Y), implikaciju ()), ekvivalenciju (,), kvanti…katore (za svaki 8,
postoji 9).
Što je to matematiµcka tvrdnja1 ? Svi matematiµcki teoremi su oblika:
Ako [pretpostavka (ili hipoteza)], onda [zakljuµcak (ili konkluzija)].
Izraµzeno simbolima, to je tvrdnja oblika
P )Q
gdje je P pretpostavka, a Q zakljuµcak.
U nekim sluµcajevima teorem se sastoji samo od zakljuµcka. Na primjer, takav je
teorem:
Dijagonale romba su okomite.
Isticanjem pretpostavke i zakljuµcka lako te teoreme pretvaramo u oblik P ) Q:
Tako je u prethodnoj tvrdnji pretpostavka P = fµcetverokut je rombg; a zakljuµcak
Q = fdijagonale romba su okomiteg pa ju moµzemo izreći na naµcin:
Ako je dani µcetverokut romb, tada su njihove dijagonale okomite.
Kada je tvrdnja P ) Q istinita?
P Q P )Q
> > >
> ? ?
? > >
? ? >
Sjetimo se: ako su P i Q sudovi, onda P ) Q (µcitamo: p povlaµci q) oznaµcava

sud koji je laµzan toµcno onda kada je sud P istinit, a sud Q laµzan.
Što µcini dokaz te tvrdnje? Razlikujemo dvije vrste dokaza: indirektni i di-
rektni. Indirektni dokaz teorema P ) Q sastoji se u tome da se dokaµze da je
tvrdnja :Q laµzna. Me†u indirektnim dokazima se vrlo µcesto primjenjuju
dokaz po kontrapoziciji i
dokaz svo†enjem na kontradikciju.
Dokaz po kontrapoziciji zasniva se na ekvivalenciji sudova
P )Q i :Q ) :P:
1 Koristit ćemo naziv teorem, a koristi se još i propozicija, stavak, pouµc ak, kao i ko-
rolar za tvrdnju koja je neposredna posljedica teorema, te lema za pomoćni teorem.
1.1. EUKLID I NJEGOVI ELEMENTI 3
Dakle, u dokazu po kontrapoziciji, pretpostavljamo da vrijedi tvrdnja :Q; te

nizom logiµckih koraka treba dokazati da je istinita tvrdnja :P:
Ilustrirajmo takvu vrstu dokaza primjerima.
Primjer. Ako je a2 paran broj, onda je i broj a paran.

Dokaz. Pretpostavka P tvrdnje glasi: {broj a2 je paran}. Zakljuµcak Q tvrdnje
glasi: {broj a je paran}.
Prepostavimo da vrijedi :Q = fbroj a nije parang. Treba dokazati da vrijedi
:P = fbroj a2 nije parang. Ako a nije paran, tada je on oblika a = 2k 1;
2 2 2 2
k 2 N: Tada je a = 4k 4k + 1 = 2(2k 2k) + 1; tj. a je neparan, što je i
trebalo dokazati.
Primjer. Dokaµzite da je funkcija f : R ! R; f (x) = 2x + 1 injekcija.

Dokaz. Treba pokazati da za svaka dva razliµcita realna broja x1 i x2 vrijedi
f (x1 ) 6= f (x2 ): Ovdje pretpostavka P glasi: {realni brojevi x1 i x2 su razliµcit}.
Zakljuµcak Q glasi: {f (x1 ) 6= f (x2 )g: Pretpostavimo da je f (x1 ) = f (x2 ): Tada
je 2x1 + 1 = 2x2 + 1; 2x1 = 2x2 ; x1 = x2 : Dakle, iz :Q dobili smo :P; µcime je
poµcetna tvrdnja dokazana po kontrapoziciji.
Napomenimo da ukoliko je prepostavka tvrdnje oblika konjunkcije P = P1 ^ P2 ;

tada je kontrapozicija oblika (P1 ^ :Q) ) :P2 ili (P2 ^ :Q) ) :P1 : Uvjerimo
se da je [(P1 ^ P2 ) ) Q] , [(P1 ^ :Q) ) :P2 ] :
P1 P2 Q :Q P1 ^P2 (P1 ^P2 ))Q P1 ^:Q :P2 (P1 ^:Q)):P2
> > > ? > > ? ? >
> > ? > > ? > ? ?
> ? > ? ? > ? > >
> ? ? > ? > > > >
? > > ? ? > ? ? >
? > ? > ? > ? ? >
? ? > ? ? > ? > >
? ? ? > ? > ? > >
Primjer. Neka se pravci a i b sijeku u toµcki T: Ako pravac c sijeµce i pravac a

i pravac b; a nije komplanaran s njima, onda on prolazi toµckom T:
Dokaz. Ovdje su pretpostavke:
P1 = fpravac c sijeµce i pravac a i pravac bg;
P2 = fpravac c nije komplanaran s pravcima a i bg;
a zakljuµcak:
Q = fpravac c prolazi toµckom T g:
Pretpostavimo P1 i :Q = fpravac c ne prolazi toµckom T g: Oznaµcimo s M i N

presjek pravca c s pravcima a i b redom. Toµcke M; N i T su razliµcite. Pravac
c ne prolazi toµckom T; pa se ni M niti N ne mogu podudarati s toµckom T:
Tako†er i toµcke M i N su me†usobno razliµcite toµcke jer kad bi bile jednake
to bi znaµcilo da je to toµcka presjeka sva tri pravca, posebice, to bi bio presjek
pravaca a i b; tj. radilo bi se o toµcki T; a upravo smo u prethodnoj reµcenici
obrazloµzili da se ni M niti N ne mogu podudarati s toµckom T: Uz to, te su
!
toµcke i nekolinearne jer je c = M N a toµcka T ne leµzi na pravcu c: Dakle, te tri
razliµcite nekolinearne toµcke odre†uju jednu ravninu kojoj pripadaju pravci a;
b i c: Dakle, c je komplanaran s pravcima a i b: Time smo dobili :P2 = fpravac c
nije komplanaran s pravcima a i bg: Dakle, po proširenoj kontrapoziciji, vrijedi
tvrdnja dana u primjeru.
Dokaz svo†enjem na kontradikciju (ili dokaz kontradikcijom) (lat. re-

ductio ad absurdum) zasniva se na ekvivalencijama sudova
(P ) Q) ^ (P :Q) ) (A ^ :A) ili P ) Q ^ (P ^ :Q) ) F
gdje je s F oznaµcen neistinit (engl. false) sud. Dakle, u dokazu kontradikcijom,
pretpostavljamo da vrijedi tvrdnja (P ^ :Q); te nizom logiµcih koraka dolazimo
do neke tvrdnje koja je laµzna ili do absurda, tj. situacije da istovremeno vrijede
i tvrdnja A i njezina negacija :A:
Provjerimo prethodno spomenute ekvivalencije. Budući da je A ^ :A laµzan sud,
dovoljno je provjeriti da je
(P ) Q) , [(P ^ :Q) ) F ]
tautologija.
P Q P )Q F :Q P ^:Q (P ^:Q))F (P )Q),((P ^:Q))F )
> > > ? ? ? > >
> ? ? ? > > ? >
? > > ? ? ? > >
? > > ? > ? > >
Ilustirajmo dokaz kontradikcijom primjerima.

p
Primjer. Ako je a = p1 p2 pk umnoµzak razliµcitih prostih brojeva, tada je a
iracionalan.
Dokaz. Ovdje je P = fa = p1 p2 pk je umnoµzak razliµcitih prostih brojeva"g
p
a Q = f a je iracionalan"g. Pretpstavimo da je a = p1 p2 : : : pk umnoµzak ra-
p
zliµcitih prostih brojeva te da je a racionalan broj (to je sud P ^ :Q): Tada
postoje prirodni brojevi m i n takvi da je
p m
a=
n
i da je M (m; n) = 1: (Ulogu tvrdnje A iz gore opisane ekvivalencije imat će

upravo tvrdnja da je M (m; n) = 1:)
Tada je m2 = an2 ; tj. n2 p1 p2 pk = m2 : Prost broj p1 dijeli lijevu stranu
jednakosti pa dijeli i desnu, tj. p1 dijeli m2 ; dakle i m: Slijedi da je m oblika
m = p1 t: Sada je n2 p1 p2 pk = p21 t2 , što nakon dijeljenja s p1 poprima oblik
n 2 p2 pk = p1 t2 : Sada zakljuµcujemo da p1 dijeli desnu stranu jednakosti pa
dijeli i lijevu, a budući su pi razliµciti prosti brojevi slijedi da p1 dijeli n2 ; dakle
i n: Dakle, mjera brojeva m i n je barem p1 > 1; tj. dobili smo da istovremeno
vrijedi i negacija tvrdnje M (m; n) = 1: Drugim rijeµcima imamo absurd. Dakle,
suprotna tvrdnja :Q nije istinita pa je istinita tvrdnja Q:
Primjer. Dokaµzimo da se broj 101010 ne moµze predstaviti u obliku razlike

kvadrata dva prirodna broja.
Dokaz. Pretpostavimo da vrijedi :Q; tj. da postoje dva prirodna broja a i b
takva da je a2 b2 = 101010: Tada je 101010 = (a b)(a + b): Budući 2 dijeli
101010; slijedi da 2 dijeli umnoµzak (a b)(a + b): Budući da je 2 prost broj, on
dijeli ili broj a b ili broj a + b: Brojevi a b i a + b su iste parnosti (ili oba
parna ili oba neparna) i u ovom sluµcaju oba su parni brojevi. No to znaµci da je
umnoµzak (a b)(a + b) djeljiv s 4: Sada imamo da je broj 101010 djeljiv s 4; a
to je neistinita tvrdnja. Dakle, pokazali smo da iz P ^ :Q slijedi F = f"broj 4
dijeli 101010"}, tj. došli smo do kontradikcije.
Vratimo se direktnom dokazu.

Kod direktnog dokaza neke tvrdnje Q polazimo od prepostavke P i nizom
pravilnog zakljuµcivanja dolazimo do tvrdnje Q:
Razmotrimo direktni dokaz teorema:
Dijagonale romba su okomite.
Pretpostavka ovog teorema je da je promatrani µcetverokut romb. De…nicija
romba glasi: romb je paralelogram jednakih stranica. Budući da je romb para-
lelogram i za njega vrijedi svojstvo da mu se dijagonale raspolavljaju. Neka
je dan romb ABCD i toµcku presjeka dijagonala oznaµcimo sa S: Promotrimo
trokute 4ABS i 4BCS: Imaju zajedniµcku stranicu SB; a za ostale stranice
vrijedi: jABj jBCj (romb ima jednake stranice), jASj jSCj (dijagonale mu
se raspolavljaju). Dakle, prema pouµcku S-S-S o sukladnosti trokuta; trokuti
4ABS i 4BCS su sukladni, pa su i kutovi \ASB i \BSC jednaki. Budući su
to susjedni (suplementarni) kutovi, slijedi da se radi o pravim kutovima. Dakle,
AC ? BD; što je i trebalo dokazati.
Da li je dokaz korektan? Jest ako su nam poznate de…nicije romba, paralelo-
grama i pravog kuta, te ako znademo da su istinite tvrdnje:
- dijagonale paralelograma se raspolavljaju,
- S-S-S pouµcak o sukladnosti trokuta.

µ
Dakle, ukoliko sve to znademo dokaz je valjan. Tu se javlja problem. Zelimo li se
uvjeriti da je neka tvrdnja (T1 ) istinita mi moµzemo pokazati da ona logiµcki slijedi
iz neke tvrdnje (T2 ) koja je već dokazana. Ukoliko nije, ili nemamo dokaz te
tvrdnje posluµzit ćemo se tvrdnjom (T3 ) i pokazati da tvrdnja (T2 ) logiµcki slijedi
iz tvrdnje (T3 ): Opet ostaje utvrditi istinitost tvrdnje (T3 ): Nastavljanjem ovog
postupka negdje moramo stati i konaµcno neku tvrdnju uzeti kao istinitu - tu
kljuµcnu ulogu igraju aksiomi (ili postulati) - praistine. Ne moµze se reći koju
tvrdnju treba prihvatiti kao aksiom no potreba za njima je nesumljiva. Treba
prihvatiti dva zahtjeva kako bi dokaz bio korektan:
prihvaćanje odre†enih tvrdnji, koje nazivamo aksiomima ili postula-

tima, koje ne provjeravamo i uzimamo da su istinite;
prihvaćanje odre†enih logiµckih pravila.
Sliµcno tome, pojmove u nekoj teoriji uvodimo de…nicijom preko drugih pojmova
µcije nam je znaµcenje poznato. No i njih je potrebno odrediti preko jednos-
tavnijih pojmova. Dakako i ovdje negdje moramo stati i neke pojmove moramo
jednostavno prihvatiti bez svo†enja na neke jednostavnije. Dakle,
u svakoj teoriji moramo krenuti od osnovnih (nede…niranih) pojmova i

preko njih de…nirati sve ostale izvedene pojmove.
Sumirajmo što znaµci aksiomatsko zasnivanje neke matematiµcke teorije. Treba

utvrditi osnovne pojmove, koji su "oµcigledno jasni" i ne trebaju se de…nirati, po-
tom odabrati osnovne tvrdnje (aksiomi, postulati), tj. tvrdnje koje se dogovorno
uzimaju za istinite i ne dokazuju se, a zatim se iz aksioma izvode i dokazuju
tvrdnje (teoremi, propozicije, stavci, pouµcci, leme, korolari).
Aksiomatska metoda je naµcin ispitivanja kojim se utvr†uje valjanost do-

bivenih rezultata. Kako matematiµcari dolaze do njih misteriozno je, ne zabo-
ravimo da su neki vaµzni rezultati u matematici dani bez valjanog dokaza, ili s
nepotpunim dokazom - nije vaµzno, korektni dokazi su dani kasnije (katkada i
puno kasnije). Kako se dolazi do matematiµckih otkrića ne znamo, no znademo
što je dokaz: to je niz tvrdnji (iskaza, koraka) zajedno s potvrdom istinitosti za
svaku, takvih da na koncu dobijemo traµzeni zakljuµcak. Šest je tipova iskaza u
dokazu:
- Po pretpostavci . . .
- Po aksiomu . . .
- Po teoremu . . . (prethodno dokazanom)
- Po de…niciji . . .
- Po (prethodnom) koraku . . . (koji je dokazan)
- Po logiµckom pravilu. . .
Ne moµzemo odgovoriti na pitanje kako otkriti teorem, no moµzemo nauµciti kako
naµciniti dokaz. Glavna je tehnika uµcenje i praksa steµcena analizom dokaza drugih
autora. Nema univerzalne metode za nalaµzenje dokaza matematiµcke tvrdnje.
Ipak, nekoliko sugestija moµze pomoći u nalaµzenju dokaza: prvo, treba utvrditi
razumiju li se jasno svi pojmovi u iskazu teorema, ako je potrebno zapisati
te de…nicije; drugo, treba jasno razumijeti što su pretpostavke i što se treba
dokazati; treće, moµzda će pomoći prethodno dokazani teoremi; µcetvrto, ukoliko
je na†en teorem koji se moµze primijeniti, provjeriti paµzljivo moµze li se on zaista
primijeniti; peto, nacrtati sliku, moµzda ona pomogne (bar će se vizualizirati
problem).
Bilo je pokušaja da se sistematizira i aksiomatizira golemo
matematiµcko znanje i prije Euklida, ali tek je njemu to usp-
jelo, za tadašnje uvjete gotovo savršeno, i stoljećima je nje-
govo µcuveno djelo Elementi ostalo nepromijenjeno. Euklid
je µzivio od oko 330. - 275. pr. Kr. u Aleksandriji, kulturnom
i znanstvenom središtu tadašnjeg svijeta. Uz Arhimeda
i Apolonija jedan je od tri najveća grµcka matematiµcara.
Bio je pristaša Platonove …lozo…je. Smatra se da je mate-
matiµcko obrazovanje dobio u Ateni kod Platonovih uµcenika.
Euklid
Svoju je nastavnu i znanstvenu djelatnost razvio kao osnivaµc
i središnja liµcnost matematiµcke škole Museion u Aleksandriji.
Euklidovi Elementi 2 su bili toliko uspješni u izlaganju ele-
mentarne geometrije na aksiomatskoj osnovi, da su stoljećima bili nenadmašan
uzor stroge dedukcije. Sve do 18. stoljeća, a dijelom i u 19. stoljeću, oni su i
osnovni udµzbenik geometrije. Nije se saµcuvao izvorni tekst, niti tekstovi iz Eukli-
dovih vremena koji bi ukazivali na njih, već samo prijepisi iz kasnijih stoljeća u
kojima su sastavljaµci unosili svoja poboljšanja i primjedbe. Euklidovi Elementi
u Europu su došli preko prijevoda s arapskog poµcetkom 12. stoljeća. Smatra
se da je prvi prijevod naµcinio Adelard iz Batha3 , a me†u prvima je i pri-
jevod Hermana Dalmatinca4 (koji je popravio upravo Adelardov prijevod).
2 Ostali Euklidovi radovi su Data (zbirka od 94 teorema iz Elemenata ), O dijeljenju (zadaci
µ
o dijeljenju likova), Pseudaria (o pogrešnom zakljuµcivanju u matematici), Porizmi, Cunjos-
jeµcnice, O plohama, Phaenomena (o astronomiji), Optika i katoptrika (o perspektivi) i Sectio
canonis (20 teorema o glazbenim intervalima).
3 Adelard iz Batha (lat. Adelardus Bathensis, 1080. - 1152.), engleski matematiµc ar.
4 Herman Dalmatinac (1100. - 1160.), hrvatski matematiµc ar.
Koncem 19. stoljeća J.L. Heiberg5 i H. Menge6 na temelju postojećih neza-

visnih tekstova restauriraju originalni Euklidov tekst i danas se njihovo izdanje
Elemenata smatra najsliµcnijim originalu. To izdanje je osnova i za hrvatski pri-
jevod prvih šet knjiga koji je objavljen 1999. godine (Euklid, Elementi I-VI.
Kruzak, Zagreb, 1999. g.; prevela M. Hudoletnjak Grgić, pogovor V. Volenec).
Engleski prijevod Heilbergovog izdanja s komentarima engleskog matematiµcara
T.L. Heatha7 (T.L. Heath, The Thirteen Books of Euclid’s Elements with In-
troduction and Commentata, Dover Publications, New York, 1956.) najµcešće se
koristi kada se govori o Euklidovim Elementima.
U današnje vrijeme, poznavanje Elemenata nuµzno je kako bi se razumjela povi-
jest matematike.
Elementi se sastoje od 13 knjiga: knjige 1 - 6 bave se planimetrijom; knjige 7 - 10
aritmetikom i teorijom brojeva u geometrijskoj formi (toµcnije u knjigama 7 - 9
dana je geometrijska teorija cijelih brojeva, a knjiga 10 posvećena je iracionalnm
brojevima); knjige 11 - 13 bave se stereometrijom.
1.2 µ
SADRZAJ PRVE KNJIGE ELEMENATA
Za pitanja aksiomatskog zasnivanja geometrije najvaµznija je prva knjiga, jer su
u njoj skupljeni svi aksiomi na kojima se zasnivaju Elementi. Euklid zapoµcinje
svaku knjigu de…nicijama onih pojmova kojima se sluµzi u toj knjizi. Ukupno u
svim knjigama ima 118 de…nicija, a u prvoj knjizi ima ih 23. Poslije de…nicija
Euklid navodi postulate (5) i aksiome (5), a onda se iz njih dokazuju propozicije
(48).
Navedimo neke de…nicije (od njih 23) iz hrvatskog prijevoda:
(D-1) Toµcka je ono što nema djelova.
(D-2) Crta je duljina bez širine.
(D-3) Krajevi crte su toµcke.
(D-4) Duµzina je ona crta koja jednako leµzi prema toµckama na njoj.
(D-5) Ploha je ono što ima samo duljinu i širinu.
(D-6) Krajevi plohe su crte.
(D-7) Ravnina je ploha koja jednako leµzi prema duµzinama na njoj.
Promotrimo s današnjeg stajališta ulogu de…nicija. Rekli smo: svi pojmovi neke
aksiomatske teorije moraju se strogo podijeliti na osnovne pojmove, koji se
ne de…niraju, a µcija su svojstva implicitno dana aksiomima, i na izvedene
pojmove koji se de…niraju na temelju osnovnih pojmova.
5 Johan Ludvig Heiberg (1854. - 1928.), danski povjesniµcar matematike.
6 H. Menge, njemaµcki lingvist.
7 Sir Thomas Little Heath (1861. - 1940.), engleski matematiµc ar.
µ
1.2. SADRZAJ PRVE KNJIGE ELEMENATA 9
Euklidove de…nicije su u tom smislu jedno od najslabijih mjesta. On µzeli de…ni-

rati sve geometrijske pojmove, pa nema istaknutih osnovnih pojmova.
Nadalje, u de…nicijama (D-1), (D-2) i (D-5) pojmovi toµcke, crte i plohe (rav-
nine) de…niraju se pomoću pojmova dio, duljina, širina, za µciju bi de…niciju
bili potrebni novi pojmovi, a to je logiµcki nedopustivo. U de…nicijama (D-1)
i (D-3) pojam toµcke de…nira se na dva razliµcita naµcina a nigdje nije dokazana
ekvivalentnost tih de…nicija. De…nicije (D-4) i (D-7) su nejasne. Euklidove
de…nicije toµcke, pravca (duµzine) i ravnine ne omogućavaju logiµcko izvo†enje
svih svojstava tih pojmova. Izgleda da je i sam Euklid bio svjestan logiµcke
nedopustivosti prvih sedam de…nicija - on ih i ne rabi. Prema tomu, taj logiµcki
nedostatak Euklidove aksiomatike lako je uklonjiv: treba te de…nicije ispustiti,
a da se pojmovi
toµcka,
pravac i
ravnina
uzmu za osnovne pojmove. Ostale de…nicije su ispravne ili preodre†ene.
Potom Euklid navodi postulate i aksiome:

(P-1) Neka se postulira da se od svake toµcke do svake toµcke povlaµci duµzina.
(P-2) I da se ograniµcena duµzina neprekinuto produµzuje u duµzini.
(P-3) I da se sa svakim središtem i udaljenoš́cu opisuje krug.
(P-4) I da su svi pravi kutovi me†usobno jednaki.
(P-5) I da ako duµzina koja sijeµce dvije duµzine µcini unutarnje kutove s iste strane
manjima od dva prava kuta, dvije duµzine, neograniµceno produµzene, sastaju
se s one strane na kojoj su kutovi manji od dva prava kuta.
(A-1) Stvari koje su jednake istoj stvari i me†usobno su jednake.
(A-2) Ako se jednakim stvarima dodaju jednake stvari, i cjeline su jednake.
(A-3) Ako se od jednakih stvari oduzmu jednake stvari, i ostatci su jednaki.
(A-4) Stvari koje se jedna s drugom poklapaju me†usobno su jednake.
(A-5) Cjelina je veća od dijela.
Nije jasno kakva je razlika izme†u postulata i aksioma osim u µcinjenici da su
postulati geometrijske tvrdnje, a aksiomi opće tvrdnje. Danas su to sinonimi i mi
ćemo rabiti aksiom. Bitni nedostatak Euklidove aksiomatike jest nepotpunost
tog sustava, koja se ogleda u µcinjenici da se u dokazima Euklid koristi i odnosima
na slikama - koristi se tvrdnjama osnovanim na zornosti, a koje se ne mogu
dokazati na temelju njegove aksiomatike. Na primjer Euklid µcesto rabi izraze:
"toµcke A, B; C leµze na istom pravcu",
"toµckom A povuci pravac",
"toµcka C leµzi izme†u toµcaka A i B";
i intuitivno je jasno o µcemu se radi. Da bi se razumijeli ti pojmovi potrebno

je opisati (aksiomima) pojmove incidencija i poredak. Isto tako intuitivno je
jasno što bi znaµcili izrazi
"duµzina AB jednaka duµzini CD";
"poloµzimo kut \BAC na kut \EF G";
"poloµzimo trokut 4ABC na trokut 4EF G":
Na neki su naµcin i razumljivi ako Aksiom (A-4) shvatimo kao de…niciju "kon-
gruentnosti (sukladnosti) preko gibanja". Nešto je potrebno uzeti za osnovni
pojam: bilo gibanje - pa de…nirati kongruentnost, bilo kongruentnost - pa de…ni-
rati gibanje. Nadalje, vidjet ćemo da se već u prvoj propoziciji pretpostavlja
da se kruµznice sijeku - što je nedokazivo iz njegove aksiomatike. U dokazu te
tvrdnje leµzi svojstvo neprekidnosti kruµznice, a neprekidnost (kao i poredak) je
aksiomatizirana tek krajem 19. stoljeća. Dug je put do konaµcnog aksiomatskog
zasnivanja geometrije - to je uµcinio D. Hilbert8 1999. godine u djelu Grund-
lagen der Geometrie. Hilbertovom aksiomatikom ćemo se posebno baviti i na-
glasimo da on za osnovne pojmove, pored toµcke, pravca (i ravnine) uzima za
osnovne pojmove relacije
incidencije
poretka i
kongruencije.
Nakon de…nicija, postulata i aksioma Euklid izlaµze propozicije raspore†ujući ih
u red po logiµckoj zavisnosti, tako da se svaka tvrdnja moµze dokazati na osnovu
prethodnih tvrdnji, postulata i aksioma.
Euklidova propozicija podijeljena je na šest etapa: izricanje zadanoga (pro-
teza), isticanje zadanog - pretpostavke (eksteza), isticanje tvrdnje ili onog
što se traµzi (diorizma), konstrukcija - u konstruktivnim zadatcima to je naprosto
rješenje (kateskeva), dokaz (apodeiskis), zakljuµcak (simperazma) - ponovi se
što je trebalo dokazati i kako se to napravi.
U prijevodima na latinski umjesto "A to je ono što je trebalo uµciniti (doka-
zati )." stavlja se u propozicijama u kojima treba naµciniti konstrukciju Q.E.F.
(od latinske fraze quod erat faciendum); a u ostalim propozicijama Q.E.D. (od
latinske fraze quod erat demonstrandum). Danas je uobiµcajeno staviti znak
ili :
Promotrimo prvu propoziciju (iz hrvatskog izdanja prvih šest knjiga Euklidovih
Elemenata). Dan je prikaz koji prikazuje podjelu na šest dijelova, i osim toga,
uobiµcajilo se navoditi i Heatov komentar (to je treći stupac).
8 David Hilbert (1862. - 1943.), njemaµcki matematiµcar.

µ
Propozicija 1.
1. Na danoj duµzini konstruiraj jednakostraniµcan trokut.
2. Neka je AB dana duµzina.
3. Na duµzini AB treba dakle konstruirati jednakostraniµcan t rokut.
4. Opišimo kruµznicu BCD sa središtem u A i radijusa AB i (P-3)
neka se, isto tako, sa središtem B i radijusom BA opiše
kruµznica ACE (P-3)
i od toµcke C u kojoj se kruµznice me†usobno sijeku
neka se do toµcaka A; B povuku duµzine CA, CD: (P-1)
5. A budući da je toµcka A središte kruµznice CDB;

AC je jednaka AB: (D-15)
Isto tako, budući da je toµcka B središte
kruµznice CAE; BC je jednaka BA. (D-15)
A dokazano je tako†er da je CA jednaka AB:
Stoga je svaka od CA; CB jednaka AB:
A ono što je jednako istom jednako je i me†usobno. (A-1)
Stoga je i CA jednaka CB: Prema tome, tri duµzine CA; AB; BC
mu†usobno su jednake.
6. Dakle, trokut ABC je jednakostraniµcan trokut i konstruiran je
na duµzini AB: A to je ono što je trebalo uµciniti.
Euklidova prva knjiga Elemenata dana je u prilogu i napisana je na danas uo-

biµcajeni naµcin koristeći se standardnim oznakama. Tamo je ta propozicija:
Propozicija 1. Na danoj duµzini konstruiraj jednakostraniµcan trokut.
Dokaz. Neka je AB dana duµzina. Treba konstruirati jednakostraniµcan trokut

4ABC sa stranicom AB.
Prop ozicija 1.
Konstruirajmo kruµznicu k1 = k(A; AB) oko toµcke A radijusa AB te analogno

k2 = k(B; AB) [primjenom Postulata (P-3)]: Neka je C presjeµcna toµcka tih
kruµznica. Spojimo C sa A i C sa B [(P-1))]. Time je nastao trokut 4ABC za
kojeg tvrdimo da je jednakostraniµcan.
Zaista, jer je AC = AB; BC = AB [po De…niciji (D-15)] vrijedi AC = BC [po
Aksiomu (A-1)].
Ovim je dokazano da vrijedi AB = BC = AC, tj. trokut 4ABC je jednako-

straniµcan.
U dokazu koristi samo de…nicije, postulate i aksiome. Redosljed narednih propozi-
cija pomno je izabran tako da se dokazu svake propozicije provodi preko de…ni-
cija, postulata, aksioma i prethodno dokazanih propozicija. Ilustrirajmo to.
Propozicija 10. Raspoloviti danu duµzinu.
Dokaz. Neka je AB dana duµzina. Nad njom konstruiramo jednakostraniµcan

!
trokut 4ABC (Propozicija 1.) i kut \ACB raspolovimo sa CD (Propozicija
9.). Tvrdimo da toµcka D raspolavlja duµzinu AB:
Prop ozicija 10.
Promotrimo trokute 4ADC i 4BDC. Po konstrukciji je AC = BC; \ACD =

\BCD; a CD je zajedniµcka stranica i, po Propoziciji 4., slijedi da su trokuti
4ADC i 4BDC jednaki. Dobivamo, posebno, da je i AD = DB:
Vidimo da Euklid koristi slike. Geometrija jest disciplina u kojoj se objekti

mogu vizualizirati i korektne slike pomaµzu da se razumije dokaz. Ne samo
to, pomaµzu i u otkrivanju novih rezultata. Euklidova Propozicija 47 je µcuveni
Pitagorin pouµcak.
Propozicija 47. U svakom pravokutnom trokutu kvadrat nad stranicom na-

suprot pravog kuta jednak je zbroju kvadrata nad stranicama uz pravi kut.
Dokaz. Neka je 4ABC pravokutni trokut s pravim kutom \BAC: Konstruira-

mo nad stranicama danog trokuta kvadrate BDEC; ACKH i AGF B (Propozi-
cija 46.).
! !
Iz A povucimo paralelu s pravcem BD i njeno sjecište s pravcem DE oznaµcimo
sa L: Spojimo A sa D; L; E, te F sa C i B sa K: Budući su kutovi \BAC i
\BAG pravi, toµcke A; C i G leµze na istom pravcu (Propozicija 14.). Iz istog
razloga i toµcke B; A i H leµze na istom pravcu. Budući je \DBC = \F BA
dodavanjem kuta \ABC dobivamo da je \DBA = \F BC [(A-2)].
Promotrimo trokute 4ABD i 4F BC: Oni imaju po dvije jednake stranice
jednaki kut me†u njima pa su sukladni (Propozicija 4.). Osim toga paralelogram
kojemu je BL dijagonala dvostruko je veći od trokuta 4ABD; jer imaju istu
µ
osnovicu i leµze izme†u istih paralela (Propozicija 41). Isto tako i kvadrat s
dijagonalom GB dvostruko je veći od trokuta 4F BC (Propozicija 41.).
Dakle, paralelogram s dijagonalom BL jednak je kvadratu s dijagonalom GB:
Prop ozicija 47.
Sliµcno se dokazuje da ako spojimo A sa E i B sa K; da je tada paralelogram

s dijagonalom CL jednak kvadratu s dijagonalom HC. Slijedi da je zaista
kvadrat nad stranicom nasuprot pravog kuta trokuta jednak zbroju kvadrata
nad stranicama uz pravi kut.
Slika koja ilustrira Pitagorin pouµcak kod Euklida je komplicirana. Pomoćne

crte pomaµzu da se lakše razumije njegov dokaz. Povlaµcenjem drugaµcijih crta
dokaz se moµze provesti i puno jednostavnije. Koje crte povući umijeće je onoga
koji smišlja dokaz. Mnogo je razliµcitih dokaza Pitagorinog pouµcka. Neki su
jednostavni i slikom vrlo sugestivni. Napomenimo, bez obzira na "oµcite odnose
koje slika daje", dokaz treba paµzljivo provesti.
65 = 64?
Na primjer, Slika 65 = 64? je jako sugestivna, ali vodi pogrešnom zakljuµcku.

Naime, izreµzemo li dijelove pravokutnika i "presloµzimo li ih na kvadrat" do-
bivamo da je 65 = 64. Oµcita pogreška, naše oko nije u stanju vidjeti da se
preslagivanjem izgubio jedan mjerni kvadrat.
1.3 PETI EUKLIDOV POSTULAT

Reµceno je da za aksiome i postulate treba uzeti one tvrdnje koje bez proble-
ma moµzemo prihvatiti da su istinite. Euklidovi aksiomi se lako usvajaju. Kod
postulata najviše je pozornosti izazvao je Peti postulat (P-5). Naime, prva µcetiri
postulata lako se prihvaćaju jer su apstrahiranja empirijskih µcinjenica. Prva dva
opisuju postupke koje omogućava ravnalo. Moµzemo ih izreći na naµcin:
(P-1) Za svake dvije razliµcite toµcke postoji jedinstven pravac koji njima prolazi
(ili, s dvije razliµcite toµcke jednoznaµcno je odre†en pravac);
(P-2) Za svaka dva segmenta jedan od njih se moµze produµziti u segment kongru-
entan drugome.
Treći postulat (P-3) opisuje šestar, tj. za svaku toµcku O (središte kruµznice) i
svaku toµcku A razliµcitu od O postoji kruµznica k(O; OA) sa središtem u toµcki
µ
O i radijusa OA: Cetvrti postulat (P-4) je apstrahiranje empirijske µcinjenice da
moµzemo mjeriti pravi kut (kut koji je kongruentan svom suplementu je pravi
kut, suma mjera suplementarnih kutova je 1800 ; svaki pravi kut ima mjeru 900 ):
Da je kut \A pravi oznaµcavat ćemo sa \A = R:
Peti postulat (P-5) je drugaµciji jer ne moµzemo empirijski ustanoviti kada se dva
pravca sijeku: imamo samo duµzine, a ne i pravce. Moµzemo produµziti duµzinu i
opet imamo duµzinu, ali ne i pravac. Moµzemo li indirektno utvrditi da se pravci
!
sijeku? Euklidova je sugestija da se povuµce transverzala (pravac EF ) i ako je
suma kutova i manja od 2R; tada će se produµzene duµzine s iste strane
transverzale gdje leµze kutovi i sijeµci.
Peti p ostulat.
Primjetimo da kad bismo znali da se pravci sijeku, moµzemo dokazati da se sijeku

s one strane gdje je zbroj promatranih kutovi manji od 2R. Naime, kad bismo
pretpotstavili da se sijeku s druge strane, mogli bismo promatrati suplementarne
0 0 0 0 0 0
kutove i : Kako je + = 2R; + = 2R imamo + + + = 4R:
0 0
Po pretpostavci je + < 2R; pa mora biti + > 2R a to je u kontradikciji
s Propozicijom 17 (zbroj bilo koja dva kuta trokuta je manji od 2R)9 :
9 Vidi dodatak ELEMENTI.
Poziv na propozicije odnosi se na Euklidove propozicije.
1.3. PETI EUKLIDOV POSTULAT 15
Moguće je da je i sam Euklid pokušavao dokazati Peti postulat (tj. da je on

zavisan s drugim tvrdnjama). Izgleda da je Euklid nastojao primjenu tog pos-
tulata odgoditi sve dok se njegova primjena ne pokaµze neophodnom - u prvih
28 propozicija on ga ne koristi. Danas se umjesto Euklidovog petog postulata
uzima njemu ekvivalentna tvrdnja koja je poznata i kao Playfairov postulat 10 :
(PP) Neka je a proizvoljni pravac, A toµcka van njega, tada u ravnini odre†enoj
njima, kroz toµcku A moµzemo povući toµcno jedan pravac koji ne sijeµce dani
pravac.
Pokaµzimo da su (P-5) i (PP) ekvivalentne tvrdnje. Napomenimo što su to

ekvivalentne tvrdnje. Neka su M i N dvije tvrdnje u teoriji koja je odre†ena
aksiomima fA1 ; A2 ; : : : ; An g: Kaµzemo da su tvrdnje M i N ekvivalentne tvrdnje
obzirom na navedeni sustav ako i samo ako vrijedi
fA1 ; A2 ; : : : ; An ; M g ) N i fA1 ; A2 ; : : : ; An ; N g ) M:
Nazovimo teoriju dobivenu iz svih Euklidovih postulata izuzev Petog Euklidovog
postulata (P-5) neutralnom geometrijom. To znaµci da smijemo koristiti sve
Euklidove postulate osim postulata (P-5), kao i prvih 28 propozicija iz Prve
knjige Elemenata (u njima Euklid ne koristi postulat (P-5)). Da su (P-5) i
(PP) ekvivalentne tvrdnje obzirom na neutralnu geometriju treba dokazati:
(a) fneutralna geometrijag ^ (PP) ) (P-5) i
(b) fneutralna geometrijag ^ (P-5) ) (PP):
(a) Neka su dani pravac a i toµcka M van njega. Neka pravac b prolazi toµckom
M i neka je + < 2R. Konstruirajmo pravac d koji prolazi toµckom M tako
0
da s pravcem c zatvara kut = 2R :
Po Propoziciji 27. i Propoziciji 28 pravci a i d se ne sijeku.
0
Pokaµzimo da su b i d razliµciti pravci. Zaista, jer je < 2R i = 2R
0
imamo da je < , pa su zaista d i b razliµciti pravci. Budući d ne sijeµce a; a po
postulatu (PP) on je i jedini takav pravac, slijedi da pravac b mora sjeµci pravac
a, dakle vrijedi postulat (P-5).
!
(b) Neka je M toµcka van pravca a i neka je M P okomica iz M na a:U toµcki M
!
dignimo okomicu b na M P (Propozicija 11): Pravci a i b se ne sijeku. Naime,
1 0 John Plaifaire (1748.-1819.), škotski matematiµcar).
ukoliko bi se sjekli, recimo u toµcki Q; dobili bi trokut 4M P Q u kojemu bi zbroj

dvaju kutova bio 2R: To je u protuslovlju s Propozicijom 17 (koja kaµze da je u
svakom trokutu zbroj bilo koja dva kuta manji od dva prava kuta).
Ostaje pokazati da je b i jedini takav pravac. Pretpostavimo suprotno, da postoji

još jedan pravac c koji prolazi toµckom M i ne sijeµce pravac a: Sada je <
R i po postulatu (P-5) pravci a i c se sijeku, što je u protuslovlju s našom
pretpostavkom. Dakle, b jest jedini pravac koji prolazi toµckom M van pravca a
i ne sijeµce pravac a; tj. dokazali smo da vrijedi postulat (PP).
Navedimo neke od pokušaja da se dokaµze zavisnost.

Jedan od najznaµcajnijih komentatora Euklidovih Elemenata je Proklo11 . Nje-
govi komentari su glavni izvor informacija o starogrµckoj geometriji. Prisjetimo
se da je Euklid paralelnim pravcima smatrao one koji se ne sijeku, tj. one koji
nemaju zajedniµckih toµcaka. Već su antiµcki matematiµcari pokušavajući dokazati
Peti postulat predlagali nove de…nicije paralelnih pravaca. Tako u Proklovim ko-
mentarima nalazimo da je Posidon12 predlagao da se paralelni pravci de…niraju
kao oni koji imaju konstantan razmak. Dakako, ovdje bi tek trebalo dokazati da
je skup svih toµcaka s iste strane i jednako udaljenih od danog pravca tako†er
pravac - a to je tvrdnja ekvivalentna Petom postulatu.
Proklo je dao sljedeći "dokaz" Petog postulata.
Proklov "dokaz".
Neka su a; b; c dani pravci kao na slici, dakle + < 2R: Nanesimo na pravcu c
u toµcki B kut i neka je tako dobiveni pravac d. Tada je b 6= d (u protivnom
bi bilo + = 2R; po Propoziciji 13). Po Propoziciji 28 su a i d paralelni
1 1 Proklo (410. - 485.), jedan od posljednjih uµcitelja u atenskoj školi.
1 2 Posidon iz Rhodosa (135. pr. Kr. - 51. pr. Kr.), grµcki …lozof, astronom i matematiµcar.
Osnovao školu u Rhodosu.
pravci. Kako je < 2R to je b unutar kuta \(d; c): Uoµcimo na pravcu b

toµcku T i sa N oznaµcimo noµzište okomice iz T na d: Neka toµcka T putuje po
pravcu b udaljavajući se od toµcke B. Tada udaljenost od T do pravca d; duljina
duµzine T N ; raste do +1 i poprima svaku pozitivnu vrijednost. U nekom µcasu
toµcka T je udaljena od pravca d toµcno onoliko koliko je razmak izme†u pravaca
a i d. Dakle, T leµzi na pravcu a, tj. a i d se ne sijeku. Greška u "dokazu" je
pretpotstavka da pravci a i d imaju ograniµceni razmak, a za dokaz te µcinjenice
potreban je Peti postulat.
Kako Prokla, tako i Euklida potom preuzimaju Arapi13 (i samo oni) koji ga
u 8. i 9. stoljeću prevode i komentiraju. Dakako, i u tim "dokazima" previd
je u korištenju neke tvrdnje koja je ekvivalentna Petom postulatu. Tako je
npr. Nasir al-Din Tusi14 pokušao dokazati Peti postulat pretpostavljajući
egzistenciju pravokutnika. Tek koncem 15. i poµcetkom 16. stoljeća europski
matematiµcari usvojili su sva arapska matematiµcka znanja i zapoµceli s novim
otkriµcima. Tako je Tusijeve rezultate objelodanio je John Wallis15 , koji i sam
pokušava "dokazati" Peti postulat. On se koristi aksiomom (Wallisov postulat):
Postoje sliµcni trokuti.
Dakako, to je još jedan ekvivalent Petom postulatu.
Direktni dokazi su bili neuspješni pa se krenulo na indirektni dokaz. Posebno su

zanimljivi pokušaji Saccherija16 i Lamberta17 jer su oni otvorili sasvim nove
vidike u geometriji.
Saccheri je promatrao ABCD u kojemu je \A = \B = R i AC = BD:
C F
D
- -
-
A E B
Saccherijev µc erverokut.
1 3 Arapska matematika nastala je na podruµcju koje su osvojili Arapi u razdoblju od 8. do 13.

stoljeća. U njenom razvoju sudjeluju i ostali narodi arapske drµzave (Iranci, Tadµzici, Egipćani,
µ
Uzbeci, Mauri, Zidovi. ..)
1 4 Pravo ime Aub-Jafar Muhamed ben Hasan at-Thusi (1201. - 1274.), perzijski erudit,
bavio se geometrijom, astronomijom, geogra…jom, …lozo…jom. Dao tumaµcenje prvih 12 knjiga
Euklidovih Elemenata.
1 5 John Wallis (1616. - 1703.), engleski matematiµc ar.
1 6 Giovanni Gerolamo Saccheri (1667. - 1733.), talijanski matematiµc ar.
1 7 Johann Heinrich Lambert (1728. - 1777.), švicarski matematiµc ar, …ziµc ar i astronom.
U µcetverokutu ABCD (tzv. Saccherijev µcetverokut) stranica uz koju su pravi

kutovi je donja baza, nasuprotna stranica je gornja baza, a dvije jednake
stranice uz pravi kut su krakovi.
Neka je E polovište donje baze i u njoj konstruirajmo okomicu na AB. Neka
ona sijeµce CD u toµcki F (u protivnom, imali bi protuslovlje s Propozicijom
17). Trokuti AEF i EBF su jednaki (po Propoziciji 4) pa je AF = BF i
\F AE = \F BE. No, onda su (opet primjenom Propozicije 4) trokuti AF C
i BDF jednaki; pa je \C = \D i DF = F C; tj. F je polovište gornje baze i
CD: Jer je \EF C = \AF E + \AF C = \EF B + \BF D = \AF D; imamo da
je EF okomica na CD. Ovim je dokazao i još jednu vaµznu tvrdnju: simetrala
donje baze Saccherijevog µcetverokuta ujedno i simetrala gornje baze, te da su
kutovi uz gornju bazu jednaki.
Potom pokazuje da u Saccherijevom µcetverokutu vrijedi:
ako je \C = \D = R; onda je CD = AB;
ako je \C = \D < R; onda je CD > AB;
ako je \C = \D > R; onda je CD < AB:
U prvom sluµcaju je ABCD pravokutnik, a to se ne moµze dokazati bez petog
postulata. Ako Peti postulat nije posljedica drugih Euklidovih pretpostavki,
onda moµze postojati Saccherijev µcetverokut u kojemu su kutovi \C = \D tupi
ili šiljasti. Sada Saccheri razmatra tri sluµcaja:
\C = \D = R; \C = \D > R; \C = \D < R;
koje nazivamo redom hipoteza pravog kuta, hipoteza tupog kuta i hipoteza
šiljastog kuta. Uvjeren u hipotezu pravog kuta, da je Euklidov postulat istinit,
ispituje posljedice hipoteza tupog i šiljastog kuta nastojeći doći do protuslovlja.
Navedimo neke njegove rezultate: ako je jedna od ovih hipoteza istinita za
jedan Saccherijev µcetverokut onda je ona istinita za svaki Saccherijev µcetverokut;
postavljene hipoteze ekvivalentne su sa sumom kutova u trokutu, prva sa \A +
\B + \C = 2R; druga sa \A + \B + \C > 2R; treća sa \A + \B + \C < 2R;
okomica na jedan krak šiljastog kuta neko vrijeme sijeµce drugi krak, a potom
više ne sijeµce; toµckom van pravca prolazi beskonaµcno mnogo pravaca koji dani
pravac sijeku i beskonaµcno mnogo koji ga ne sijeku i postoje dva graniµcna pravca
koja odvajaju ove dvije klase pravaca; skup toµcaka jednako udaljenih od danog
pravca nije pravac; pravci koji se ne sijeku imaju zajedniµcku okomicu.
Vjera da je hipoteza pravog kuta ona prava, zavela ga je na pogrešne zakljuµcke,
pa je tako on "oborio" hipotezu tupog kuta (nju lakše) i hipotezu šiljastog kuta
(nju daleko teµze). Rezultati do kojih je došao Saccheri doista su bili neobiµcni i
on ih nije mogao prihvatiti.
Lambert; sliµcno Saccheriju, promatra µcetverokut koji ima tri prava kuta (tzv.
Lambertov µcetverokut - polovica Saccherijevog µcetverokuta), a za µcetvrti uzima
da moµze biti pravi, tupi ili šiljasti.
D C
A B
Lamb ertov µc erverokut.
Tako i on postavlja tri hipoteze:

\C = R; \C > R; \C < R;
koje opet nazivamo hipoteza pravog kuta, hipoteza tupog kuta i hipoteza šil-
jastog kuta. Sliµcno Saccheriju dokazuje da ako je jedna od ovih hipoteza is-
tinita za jedan Lambertov µcetverokut tada je ona istinita za svaki Lambertov
µcetverokut, te da je hipoteza pravog kuta ekvivalentna Petom postulatu. U µzelji
da obori hipoteze tupog i šiljastog kuta, razmatra posljedice kako bi došao do
protuslovlja. U sluµcaju hipoteze tupog kuta, ne lako, dolazi do kontradikcije.
No, dokazujući hipotezu šiljastog kuta, sliµcno kao i Saccheri, dolazi do za njega
µcudnih posljedica.
Navedimo neke njegove rezultate: ne postoje sliµcni trokuti; u svakom je trokutu
zbroj kutova ( + + ) manji od 2R; površina trokuta proporcionalna je
njegovom defektu = 2R ( + + ); postoji apsolutna jedinica mjere.
Lambert je svjestan da svoju teoriju o paralelama nije završio - da nije došao
do toliko traµzenog protuslovlja18 .
Vaµzan doprinos dao je i Legendre19 . On je 1794. godine objavio knjigu "Os-
nove geometrije" - udµzbenik koji je trebao nadomjestiti Euklidove Elemente. U
tome je bio veoma uspješan, taj je udµzbenik krasila jasnoća, elegancija i kratkoća
dokaza. Dakako da je centralno mjesto opet bio Peti postulat. On dokazuje:
ako je suma kutova u trokutu + + = 2R tada vrijedi Peti postulat; suma
kutova u trokutu je + + 2R; ako je suma kutova u jednom trokutu
+ + 2R; tada je suma kutova u svakom trokutu + + 2R:
Sada mu je cilj naći trokut u kojem je + + = 2R. U narednim izdanjima
udµzbenika (12 izdanja) daje nekorektne dokaze, ali njegova je zasluga da je
nakon kraćeg gubljenja interesa, opet aktualiziran problem Petog postulata.
1 8 Za njegova µzivota nije ni objavljena Teorija o paralelama, već ju je nakon njegove smrti
publicirao švicarski matematiµcar Johan (III) Bernoulli (1744. - 1807.).
1 9 Adrien-Marie Legendre (1752. - 1833.), francuski matematiµc ar.
Svo troje, Saccheri, Lambert, Legandre bili su uvjereni da se Peti postulat moµze
dokazati. Poµcetkom 19. stoljeća pojavljuju se prva razmišljanja da je Peti
postulat nezavisan.
Me†u prvima i najznaµcajni je svakako Gauss20 .
Gauss se vrlo rano zainteresirao za problem Petog postulata. Godine 1815.
dolazi na ideju da se Peti postulat ne da dokazati, tj. da nije zavisan o ostalim
aksiomima. Godine 1816. dolazi do zakljuµcka da je neeuklidska geometrija
neproturjeµcna. Ne µzeleći proturjeµciti dotadašnjim rezultatima, svoje radove ne
objavljuje - o njima znademo iz njegova dnevnika koji je je poµceo voditi u svojoj
19. godini.
!
Evo njegove de…nicije paralelnih pravaca: Kaµzemo da je pravac AM paralelan
!
s pravcem BN ako oba pravca leµze u istoj ravnini i ne sijeku se ali svaki pravac
! ! !
povuµcen toµckom A izme†u pravaca AM i AB sijeµce pravac BN .
Navedimo neke njegove rezultate. Dokazao je: de…nicija paralelnih pravaca ne
ovisi o izboru toµcaka A i B; da je relacija "biti paralelan" simetriµcna i tranzi-
tivna; svakom toµckom izvan danog pravca prolaze dvije paralele s tim pravcem,
jedna prema jednom kraju, a druga prema drugom kraju; limes kruµznica kojima
r ! 1 (tj. središte ! 1), a koje uvijek prolaze kroz istu odabranu toµcku nije
pravac nego krivulja - paracikl ; geometrijsko mjesto toµcaka jednako udaljenih
od danog pravca s iste strane nije pravac nego krivulja - hipercikl ; postoji ap-
solutna jedinica duljine (tj. geometrijskim naµcinom moµzemo de…nirati duµzinu
kojom mjerimo ostale); u euklidskoj geometriji mjerenje kutova je apsolutno
dok mjerenje duµzina nije; uvodi konstantu k koju moµze geometrijski de…nirati;
ako k ! 1, onda na limesu dobivamo euklidsku geometriju; pokazuje da je za
danu kruµznicu radijusa r njezin opseg O = 2 k sh kr ; trokut s kutovima ; i
2 2
ima je površinu P = k [ ( + + )] = k :
Napokon je poµcetkom 19. stoljeća problem paralela riješen gotovo istovremeno.

Izgra†ena je nova geometrija, jednakovrijedna kao euklidska geometrija. Zasluga
je to dvojice: J. Bolyaija21 i N.I. Lobaµcevskog22 .
János je sin tako†er poznatog matematiµcara Farkasa, koji je boravio u Göttin-

genu i prijateljevao i dopisivao se s Gaussom. I Farkas se bavio problemom Petog
postulata i smatra se jednim od preteća osnivaµca neeuklidske geometrije. Janos
je dobio prve poduke iz matematke od oca, i već zarana pokazala se njegova
izuzetna nadarenost (a bio je i dobar glazbenik i vješt maµcevalac). S petnaest
godina otac ga namjerava poslati na studij kod Gaussa u Göttingen, a kada
2 0 Johann Carl Friedrich Gauss (1777. - 1855.), veliki njemaµcki matematiµcar.
2 1 János Bolyai (1802. - 1860.), ma†arski matematiµcar.
2 2 Nikola j Ivanoviµ
c Lobaµc evski (1792. - 1856.), ruski matematiµcar.
to nije uspjelo odlazi na studij u Beµc. Već kao student javlja ocu da je uspio
dokazati Peti postulat - otac ga je odvraćao od tog rada jer je sam potrošio
dvadesetak godina svog µzivota na tom problemu. Uvidio je brzo pogrešku u
svom radu i poµcinje nasluµcivati da je aksiom o paralelama nezavisan. 1823.
godine javlja ocu da je našao relaciju izme†u kuta paralelnosti i duµzine koja
mu odgovara - otkrivena je neeuklidska geometrija. Bilo mu je tada tek 21 go-
dina i pitanjem paralela bavio se tek 3-4 godine. Dakako, pomoglo je i kritiµcko
promišljanje njegova oca. Godine 1829. predoµcio je ocu potpuni nacrt svoje
teorije koji ovaj nije razumio i kada je uvidio da oca nije pridobio za svoje ideje
predlaµze da rad pošalju na prosudbu Gaussu - znao je da će otac uvaµziti njegovo
mišljenje. Zbog toga, 1831. godine, piše rad kao dodatak oµcevom radu Tanta-
men 23 . Taj rad je imao 26 strana - glasoviti Appendix - i otac ga šalje Gaussu
na prosudbu. Gaussov odgovor, u kojem je pohvalio rad i da se izloµzene ideje
u potpunosti podudaraju s njegovim rezultatima starim već tridesetak godina,
jako je obradovao oca, ali ne i Jánosa. On nije mogao niti htio vjerovati da je
Gauss samostalno i prije njega došao do neeuklidske geometrije - ukratko mislio
je da je pokraden. Poslije se uvjerio da nije tome tako - ali ostalo je ogorµcenje
što Gauss nije javno istaknuo vaµznost njegova rada. I s radom Lobaµcevskog bio
je upoznat. Na jedan rad Lobaµcevskog upozorio je Gauss njegova oca, a ovaj
njega. Isprva se divi tom radu i kako se on podudara s njegovim Appendixom,
potom opet sumnja da je pokraden. Daje i neke oštroumne primjedbe - od nekih
bi i odustao da je poznavao ostale radove Lobaµcevskog.
Lobaµcevski je bio višegodišnji profesor i rektor univerziteta u Kazanu. U poµcetku

je i sam pokušavao dokazati Peti postulat. 1823. godine završio je rukopis
udµzbenika za geometriju koji nije nikada tiskan. Iz prona†enog rukopisa vidljivo
je da znade da su svi dotadašnji pokušaji dokazivanja Petog postulata bili neusp-
ješni. U periodu 1823. - 1825. izradio je potpuno rješenje problema i 1826. go-
dine Lobaµcevski izlaµze nacrt svoje nove geometrije. Taj je rukopis izgubljen i nije
nikad prona†en ali je objavljen u µcasopisu "Kazanski vjesnik" (za godište 1829.-
1830.) pod naslovom "O osnovama geometrije". Ovom publikacijom pretekao
je Jánosa Bolayija - njegov je Appendix objavljen 1931. godine. Od 1835. do
1838. radi na novom udµzbeniku geometrije. Lobaµcevski je talentiran nastavnik:
µ
udµzbenik je pisan jasno i precizno. Zeleći svoj rad uµciniti pristupaµcnim i mate-
matiµcarima izvan Rusije objavljuje 1840. godine u Berlinu rad Geometrische
Untersuchungen zur Theorie der Parallellinien.
2 3 Skaµc eno od Tentamen iuventutem studiosam in elementa matheseos purae elementaris

ac sublimioris methodo intuitiva evidentiaque huic propria introducenti.
Navedimo neke rezultate Bolayija i Lobaµcevskog: de…nicija paralelnosti; kut

paralelnosti (x); konstrukcija kuta paralelnosti; graniµcna kruµznica i graniµcna
sfera; pridruµzeni trokuti; neeuklidska trigonometrija; izraµcunavanje funkcije (x);
uvo†enje hiperbolnih funkcija; opseg kruga; zbroj kutova u trokutu, defekt
trokuta; veza površine trokuta i defekta; površina pruge me†u paralelama.
Naµzalost, niti rad Bolayija niti rad Lobaµcevskog nije izazvao gotovo nikakva
odziva u znanstvenim krugovima. Na razvoj geometrije gotovo da oni ne utjeµcu.
Od zaborava ih je spasio Gauss. Kako on u javnosti nije raspravljao o paralelama
to nije spominjao njihove radove kojima se divio i uvaµzavao. Objavom njegovih
pisama i njegovog dnevnika iz kojih se vidjelo da je ne samo cijenio njihov rad već
se i sam bavio neeuklidskom geometrijom, znanstvena javnost je pridobivena.
Njihova istraµzivanja su prevedena i na druge jezike, dovedena su u vezu s drugim
geometrijskim teorijama.
U drugoj polovici 19. stoljeća poµcelo je µzivlje zanimanje za ova pitanja. Tako je
Rieman24 1851. godine objavio rad
pP"O osnovnim pretpostavkama geometrije".
n
(dxi )2
On polazi od elementa luka ds = pPn 2 ; gdje je zakrivljenost prostora, i
i=1
1+ 4 i=1 xi
za < 0 imamo hiperboliµcku geometriju (geometriju Lobaµcevskog), a za >0
imamo eliptiµcku geometriju (Riemenovu geometriju). Beltrami25 objavljuje
1868. godine rad u kojem dokazuje neprotuslovnost hiperboliµcke geometrije.
Klein26 je 1869. godine dao model neeuklidske geometrije, a u radu "O takozva-
noj neeuklidskoj geometriji" dokazuje neprotuslovnost hiperboliµcke geometrije.
Poznat je i Poincareov27 model hiperboliµcke geometrije.
Izgradnjom geometrije Lobaµcevskog i Bolyaija utvr†ena je nezavisnost Petog
postulata od drugih postulata i aksioma - taj postulat u Euklidovom sistemu
je zaista pravi aksiom. Analogno se raspravlja i o ostalim aksiomima euklidske
geometrije: treba utvrditi njihovu nezavisnost, koju zadaću imaju u sistemu i
prema tomu odrediti im pravo mjesto. Potrebno je postaviti aksiome koji su
nuµzni i dovoljni za izgradnju euklidske geometrije. U tom smislu se poseban su
doprinos dali M. Pasch28 , G. Peano29 , M. Pieri30 , G. Veronese31 .
Neki su matematiµcari koristili razliµcite izbore osnovnih pojmova - odabir os-
novnih pojmova je proizvoljan. Tako je Pieri rabio samo dva osnovna pojma i
dakako da je dobivena veoma komplicirana aksiomatika. Odabir osnovnih poj-
2 4 Georg Friedrich Bernhard Rieman (1826. - 1866.), njemaµcki matematiµcar.
2 5 Eugenio Beltrami (1835. - 1900.), talijanski matematiµcar.
2 6 Felix Klein (1849. - 1925.), njemaµc ki matematiµc ar.
2 7 Henri Poincaré (1854. - 1912.), francuski matematiµc ar.
2 8 Moritz Pasch (1843. - 1930.), njemaµc ki matematiµc ar.
2 9 Giusepe Peano (1858. - 1932.), talijanski matematiµc ar.
3 0 Mario Pieri (1860. - 1913.), talijanski matematiµc ar.
3 1 Giuseppe Veronese (1854. - 1917.), talijanski matematiµc ar.
µ
1.4. NACELA AKSIOMATIKE 23
mova koji je naµcinio D. Hilbert32 je najpopularniji, jer se njime elegantno gradi

geometrija na sliµcan naµcin na koji je to uµcinio Euklid. Hilbert je taj je posao
dovršio kada je 1899. godine objavio µcuvenu knjigu Grundlagen der Geometrie.
Time je problem aksiomatizacije geometrije konaµcno riješen i moµzemo reći da
od tada zapoµcinje pravi aksiomatski pristup matematiµckim teorijama.
1.4 µ
NACELA AKSIOMATIKE
Najteµze je bilo riješiti se zornosti u geometriji koja µcesto pomaµze, ali je u aksiom-
atiziranju geometrije bila smetnja. Zor je svoju ulogu odigrao kod izdvajanja
osnovnih pojmova, kod uoµcavanja tvrdnji koje treba dokazati, ali kod samog
dokazivanja se mora potpuno eliminirati. Kod Hilbertove aksiomatike zor je
potpuno eliminiran, slike nisu potrebne. Hilbert radi potpuno apstraktno.
Aksiomatsko zasnivanje bilo koje matematiµcke teorije u poµcetku traµzi da se
odrede osnovni pojmovi i osnovne tvrdnje - aksiomi. Osnovnim pojmovim i
aksiomima odredili smo aksiomatiku te matematiµcke teorije. Pomoću osnovnih
pojmova de…niraju se svi ostali izvedeni pojmovi te teorije, a sve tvrdnje se
izvode iz aksioma. Za sistem aksioma, koji se moµze proizvoljno odabrati, moraju
vrijediti sljedeća naµcela: naµcelo neprotuslovnosti, naµcelo potpunosti i naµcelo
nezavisnosti.
1.4.1 Naµcelo neprotuslovnosti

Naµcelo neprotuslovnosti treba shvatiti u sljedećem smislu: za sistem aksioma
fA1 ; :::; An g teorije A kaµzemo da je neprotuslovan ako se iz tih aksioma ne mogu
dokazati me†usobno suprotne tvrdnje T i :T , tj. istinita je toµcno jedna od
tvrdnji
fA1 ; :::; An g ) T; fA1 ; :::; An g ) :T:
30-ih godina 20. st. K. Gödel (1906. - 1978., austrijski matematiµcar) je
dokazao da unutar matematiµckih teorija postoje tvrdnje koje se ne mogu ni
dokazati niti opovrgnuti koristeći se sredstvima koja dopušta ta teorija, pa se ne-
protuslovnost neke aksiomatike unutar same te teorije ne moµze dokazati. Dakle,
jedna teorija se mora uzeti kao istinita i pomoću nje se dokazuje neprotuslovnost
druge teorije. Postupak je sljedeći: µzelimo li ustanoviti neprotuslovnost teorije
A pomoću teorije B treba u teoriji B konstruirati model teorije A, tj. osnovne
pojmove teorije A interpretirati pomoću nekih pojmova iz B; a aksiome teorije
A interpretirati kao teoreme u teoriji B: Tim modelom je ostvareno da je teorija
3 2 David Hilbert, 1862. - 1943., njemaµcki matematiµcar.
A barem toliko neprotuslovna koliko je neprotuslovna teorija B.

Najµcešće se za istinitu teoriju uzima teorija aritmetike prirodnih brojeva ili
teorija skupova.
1.4.2 Naµcelo potpunosti

Postoje dva shvaćanja naµcela potpunosti.
Po starijem shvaćanju se smatra da je aksiomatika potpuna ako se za neki
teorem te teorije, koji se da formulirati moµze pokazati da je istinit ili neistinit.
Ovo shvaćanje nije loše, ali je prestrogo. Naime, pitanje je da li se svi teoremi
mogu formulirati, a ako se i mogu formulirati ponekad se ne moµze dokazati jesu
li istiniti ili neistiniti.
Po novom shvaćanju ovog naµcela, koji se ponekad zove i naµcelo kategoriµc-
nosti, smatra se da je aksiomatika potpuna ako su svaka dva modela te teorije
izomorfna. Dakle, problem se svodi na to da se odgovori na pitanje da li postoji
jedan jedini model te teorije. Ako postoje dva neizomorfna modela smatra se
da sistem aksioma nije potpun (npr. teorija grupa).
1.4.3 Naµcelo nezavisnosti

Naµcelo nezavisnosti znaµci da se svaki aksiom ne da izreći pomoću ostalih, tj.
svaki aksiom mora biti neizvediv od ostalih. Dakle, fA1 ; :::; An g je nezavisan
ako vrijedi
A1 ; : : : ; Ai 1 ; Ai+1 ; : : : ; An ; Ai ; i = 1; : : : ; n:
Nezavisnost aksioma Ai u sistemu aksioma fA1 ; :::; An g obiµcno se provjerava
tako da se na†e neki model takav da u njemu vrijede svi aksiomi osim njega tj.
sistem aksioma fA1 ; : : : ; Ai 1 ; Ai+1 ; : : : ; An g.
Primjetimo da ovaj princip nije neophodan jer se zavisnim sistemom aksioma

deduktivna snaga teorije ne mijenja obzirom na teoriju zasnovanu samo neza-
visnim aksiomima: zavisni aksiom je teorem te teorije.
Poglavlje 2
APSOLUTNA
GEOMETRIJA
U Hilbertovoj aksiomatici euklidske geometrije osnovni objekti su:

toµcke,
pravci,
ravnine.
Toµcke oznaµcavamo velikim tiskanim slovima A; B; C; :::; a skup svih toµcaka
sa T ; pravce oznaµcavamo malim tiskanim slovima a; b; c; :::; a skup svih pra-
vaca sa P; ravnine oznaµcavamo grµckim slovima ; ; ; :::; a skup svih ravnina
sa R:
Nadalje, osnovne relacije su:
relacija incidencije,
relacija poretka,
relacija kongruencije.
Dakle, moµzemo reći da u Hilbertovoj aksiomatici Euklidske geometrije koristimo
6 osnovnih pojmova: tri osnovna objekta (toµcka, pravac, ravnina) i tri osnovne
relacije (incidencija, poredak, kongruencija). Ovi osnovni pojmovi se ne de…ni-
raju, ali su opisani aksiomima. Kod Hilberta postoji 20 aksioma razvrstanih u
5 grupa:
(I) prva grupa - aksiomi incidencije I1 8;
(II) - aksiomi poretka II1 4;
(III) - aksiomi kongruencije III1 5;
(IV ) - aksiomi neprekidnosti IV1 2;
(V ) - aksiom paralelnosti VE
Naša razmatranja ograniµcit ćemo na planimetriju i kada govorimo o geometriji
25
26 POGLAVLJE 2. APSOLUTNA GEOMETRIJA
uvijek ćemo razmišljati o geometriji ravnine. Tako ćemo i u navo†enju aksioma

naglasiti koji su to ravninski, a koji prostorni aksiomi.
U prvom odjeljku ovog poglavlja navodimo aksiome incidencije i dokazujemo

one tvrdnje koje su nam neophodne u daljnoj izgradnji geometrije. U drugom
odjeljku navodimo aksiome poredka i dokazujemo neke tvrdnje koje su nam
potrebne. Te tvrdnje posljedica su prvih dviju grupa aksioma. Isto tako, treći
odjeljak govori o aksiomima kongruencije i tamo dokazane tvrdnje posljedica su
prethodnih grupa aksioma i aksioma kongruencije. Konaµcno, uzimajući i µcetvrtu
grupu aksioma sagradili smo geometriju koju nazivamo apsolutna geometrija.
Dakle, to je geometrija kojoj je aksiomatika dana aksiomima (I); (II); (III)
i (IV ): Pokazat će se da u toj geometriji toµckom van danog pravca prolazi
bar jedan pravac koji ga ne sijeµce. To znaµci da ako µzelimo izgraditi Euklidsku
geometriju moramo dodati aksiom
AKSIOM (VE ) Toµckom van pravca prolazi najviše jedan pravac koji ga ne
sijeµce.
Time je pokazano da je Peti postulat zaista pravi aksiom.
Dodamo li aksiomima apsolutne geometrije aksiom
AKSIOM (VH ) Toµckom van pravca prolaze bar dva pravca koji ne sijeku
taj pravac.
dobivamo aksiomatiku hiperboliµcke geometrije i o njoj se detaljnije govori u

trećem poglavlju.
Napomenimo da su sve tvrdnje apsolutne geometrije istinite i u euklidskoj
geometriji i u hiperboliµckoj geometriji. Tako je npr. tvrdnja apsolutne geometrije
"zbroj kutova trokuta nije veći od dva prava kuta ", ili kraće zapisano + +
2R; jest istinita i u Euklidskoj geomeriji i u hiperboliµckoj geometriji. Ta tvrd-
nja u Euklidskoj geometriji glasi + + = 2R; a u hiperboliµckoj geometriji
+ + < 2R:
Krenemo li pak u izgradnji geometrije s pretpostavkom da vrijedi aksiom
AKSIOM (VR ) Svaka dva pravca se sijeku.
i potom izgradimo geometriju u kojoj vrijede i prve µcitiri grupe aksioma do-
bivamo geometriju koja se naziva elipiµcka geometrija. Model te geometrije
je sferna geometrija. Eliptiµckom geometrijom se nećemo posebno baviti već
samo ukazati na neke tvrdnje apsolutne geometrije koje u njoj nisu istinite. Npr.,
ranije izreµcena tvrdnja apsolutne geometrije o zbroju kutova trokuta u eliptiµckoj
geometriji nije istinita. U eliptiµckoj geometriji vrijedi tvrdnja + + > 2R:
2.1. AKSIOMI INCIDENCIJE 27
2.1 AKSIOMI INCIDENCIJE

Aksiomi incidencije govore o relaciji incidencije I. Relacija incidencije I je
binarna relacija I (T P) [ (T R). Da je (A; a) 2 I znaµci toµcka A je
incidentna pravcu a (ili toµcka A leµzi na pravcu a, ili pravac a prolazi
toµckom A - koristimo i oznaku A 32 a); a da je (A; ) 2 I znaµci da je toµcka
A incidentna s ravninom (ili toµcka A leµzi u ravnini ; ili ravnina
sadrµzi toµcku A - koristimo i oznaku A 32 ):
Napomenimo da kada kaµzemo "dvije toµcke", "tri toµcke" uvijek razumijevamo
da se radi o razliµcitim toµckama. Nadalje za tri toµcke koje su incidentne s istim
pravcem kaµzemo da su kolinearne, a ako ne da su nekolinearne. Isto tako
ako µcetiri toµcke leµze u istoj ravnini tada govorimo da su one komplanarne, a
ako ne leµze u istoj ravnini da su nekomplanarne.
AKSIOM (I1 ): Za svake dvije toµcke postoji pravac koji prolazi njima.
AKSIOM (I2 ): Za svake dvije toµcke postoji najviše jedan pravac koji prolazi
njima.
NAPOMENA 2.1.1 Iz aksioma (I1 ) i (I2 ) slijedi poznata µcinjenica da je

pravac u potpunosti odre†en svojim dvjema razliµcitim toµckama. Jedinstveni
!
pravac koji odre†uju razliµcite toµcke A i B oznaµcavamo sa p(A; B) ili AB.
AKSIOM (I3 ): Na svakom pravcu leµze bar dvije toµcke; postoje bar tri nekoli-
nearne toµcke.
AKSIOM (I4 ): Za svake tri nekolinearne toµcke postoji ravnina u kojoj leµze te
toµcke. U svakoj ravnini leµzi bar jedna toµcka.
AKSIOM (I5 ): Za svake tri nekolinearne toµcke postoji najviše jedna ravnina
u kojoj leµze te toµcke.
NAPOMENA 2.1.2 Iz aksioma (I4 ) i (I5 ) slijedi da je sa tri nekolinerne

toµcke u potpunosti odre†ena ravnina. Ravninu odre†enu toµckama A; B i C
oznaµcavamo sa (A; B; C).
AKSIOM (I6 ): Ako dvije toµcke pravca leµze u ravnini onda sve toµcke tog pravca
leµze u toj ravnini.
DEFINICIJA 2.1.3 Reći ćemo da je pravac a incidentan s ravninom

(kaµzemo i da pravac a leµzi u ravnini ), i pisati a 32 ; ako je svaka toµcka
tog pravca incidentna s ravninom .
AKSIOM (I7 ): Ako dvije ravnine imaju jednu zajedniµcku toµcku onda one imaju
još bar jednu zajedniµcku toµcku razliµcitu od prve.
AKSIOM (I8 ): Postoje bar µcetiri nekomplanarne toµcke.
Aksiomi (I1 ) - (I3 ) nazivaju se ravninskim aksiomima incidencije, a aksiomi

(I4 ) - (I8 ) nazivaju se prostornim aksiomima incidencije.
Ranije smo spominjali model u kojem zadane aksiome interpretiramo.

Geometriju zasnovanu na aksiomima (I1 ), (I2 ) i (I3 ) nazovimo geometrija
incidencije1 .
Navedimo nekoliko modela te geometrije.

Eliptiµcka geometrija incidencije triju toµcaka.
Promotrimo skup fA; B; Cg od tri elementa koje nazovimo "toµckama".
C
B
A
Eliptiµc ka geom etrija incidencije triju toµc aka.
Sve dvoµclane podskupove fA; Bg, fB; Cg i fA; Cg nazovimo "pravcima" a inci-
denciju interpretirajmo na naµcin: "toµcka" leµzi na "pravcu" ako je ona element
"pravca". Npr., "toµcka" A leµzi na "pravcu" fA; Bg jer je A 2 fA; Bg, a ne
leµzi na "pravcu" fB; Cg jer A 2
= fB; Cg: Oµcito su ispunjeni aksiomi incidencije.
Budući se svaka dva pravca sijeku, tj. vrijedi aksiom (VR ), zaista se radi o
eliptiµckoj geometriji.
Eliptiµcka geometrija incidencije triju pravaca.
Promotrimo skup fa; b; cg i njegove elemente nazovimo "pravcima". "Toµcke"
neka su svi dvoµclani poskupovi: fa; bg; fb; cg i fa; cg: Neka je incidencija opet
interpretirana inkluzijom. Npr., "toµcka" fa; bg je incidentna sa "pravcem" a i
"pravcem" b: Ovaj model je izomorfan modelu eliptiµcke geometrije incidencije
triju toµcaka. Taj izomor…zam je dan sa
A ! fa; bg fA; Bg ! b
B ! fb; cg fB; Cg !c
C ! fa; cg fA; Cg ! a
Primjetimo da "toµcka" A leµzi samo na "pravcima" fA; Bg i fA; Cg i da pridruµzena
"toµcka" fa; bg leµzi na pridruµzenim "pravcima" a i b: Sliµcno se provjerava da je
incidencija saµcuvana i za "toµcke" B i C:
1 Geometrija incidencije sa konaµcno mnogo toµcaka naziva se konaµc na geometrija.
Euklidska geometrija incidencije µcetriju toµcaka.

Neka su elementi skupa fA; B; C; Dg "toµcke", svi njegovi dvoµclani podskupovi
"pravci" (dakle, imamo šest "pravaca") neka je incidencija interpretirana inklu-
zijom.
Euklidska geom etrija incidencije µc etriju toµc aka.
Opet se lako provjeri da su ravninski aksiomi incidencije ispunjeni. Ovaj model

jest euklidska geometrija incidencije jer se lako provjeri da vrijedi aksiom (VE ):
Npr., "toµcka" C je van "pravca" fA; Bg i njom prolazi najviše jedna paralela,
to je "pravac" fC; Dg:
Hiperboliµcka geometrija incidencije pet toµcaka.
Hip erb oliµc ka geom etrija incidencije p et toµc aka.
Neka su sada "toµcke" elementi skupa fA; B; C; D; Eg i kao i do sada neka su

"pravci" svi dvoµclani podskupovi (deset "pravaca") i incidencija interpretirana
inkluzijom. Lako se provjeri da to jest ravninska geometrija incidencije. Osim
toga, ovdje vrijedi aksiom (VH ): Npr., "toµckom" C van "pravca" fA; Bg prolaze
dvije paralele fC; Dg i fC; Eg:
Prethodni primjeri pokazuju da je bilo koji aksiom paralelnosti nezavisan o
ravninskim aksiomima incidencije. Ovdje je nezavisnost dokazana egzistencijom
modela. Npr. za svaki aksiom paralelnosti imamo dva modela, jedan u kojemu
on vrijedi i drugi u kojemu on ne vrijedi. Osim toga, incidentna geometrija je
nepotpuna, jer postoje neizomorfni modeli.
A…na i projektivna ravnina.

Oznaµcimo sa a )( b µcinjenicu da se pravci a i b ne sijeku. Tada kaµzemo da su
pravci a i b razilazni (ili divergentni).
A…na ravnina je bilo koji model euklidske geometrije incidencije. Primjer

a…ne ravnine je Euklidska geometrija incidencije µcetriju toµcaka. Projektivna
ravnina je model eliptiµcke geometrije incidencije u kojemu svaki pravac sadrµzi
najmanje tri razliµcite toµcke. Najmanja projektivna ravnina (ona sadrµzi 7 toµcaka
i 7 pravaca koji sadrµze toµcno tri toµcke), nazivava se Fanova geometrija2 i
prikazana je na narednoj slici.
Fanova geom etrija.
Oznaµcimo sa A bilo koju a…nu ravninu i de…nirajmo na skupu svih pravaca

relaciju na naµcin:
a b , a = b ili a )( b
tj. pravci a i b su u relaciji ako su ili jednaki ili se ne sijeku. Nije teško
dokazati da je relacija ekvivalencije. Re‡eksivnost i simetriµcnost relacije
su oµcite. Dokaµzimo tranzitivnost. Neka su a b i b c: Ukoliko je a = b
ili b = c odmah slijedi a c pa stoga pretpostavimo da su a; b i c razliµciti
pravci. Treba dokazati da se pravci a i c ne sijeku. Pretpostavimo suprotno,
da se pravci a i c sijeku u toµcki P: Toµcka P ne leµzi na pravcu b jer je a )( b:
To znaµci da toµckom P prolaze dva razliµcita pravca a i c koji ne sijeku pravac
b, što je u protuslovlju s Aksiomom (VE ): Kvocijentni skup A= skupa svih
pravaca a…ne ravnine A sastoji se od klasa ekvivalencije. Klasa ekvivalencije [a]
pravca a je skup koji se sastoji od pravca a i svih pravaca koji ne sijeku pravac
a: Model geometrije incidencije A kojemu je skup toµcaka jednak skupu toµcaka
toµcaka modela A; a skup pravaca kvocijentni skup A= postaje eliptiµcki model
incidencije. Relacija incidencije "toµcka P leµzi na pravcu [a]" znaµci da P leµzi na
nekom pravcu b 2 [a]:
Ovaj postupak moµzemo interpretirati i na sljedeći naµcin (koji je lakše vizua-
lizirati). Model A dobivamo iz modela A tako da svakom pravcu a dodamo
novu toµcku A1 (beskonaµcna toµcka pravca a); to je pravac [a] iz A ; i da skupu
pravaca dodamo novi pravac l1 koji sadrµzi sve beskonaµcne toµcke pravaca iz A :
Za model A kaµzemo da je projektivno upotpunjenje modela A:
Provjerimo da su u modelu A ispunjeni aksiomi incidencije:
2 Gino Fano (1871.-1952.), talijanski matematiµcar.
!
Pokaµzimo da dvije P i Q toµcke iz A odre†uju jedinstveni pravac P Q: Ako su P
i Q dvije razliµcite toµcke iz A (Aksiomi (I1 ) i (I2 ) vrijede), onda postoji pravac
koji prolazi njima (i koji je razliµcit od l1 ): Ako je P toµcka iz A a Q1 beskonaµcna
!
toµcka pravca [q] tada ili P leµzi na q pa je P Q = q; ili, po Aksiomu (VE ) toµcka P
leµzi na jedinstvenom pravcu p; p )( q: Kako i Q leµzi na p (po de…niciji incidencije
!
za beskonaµcne toµcke) imamo da je P Q = p: Ukoliko su P i Q beskonaµcne toµcke
one leµze na l1 :
Osim toga, izgradnja modela A jamµci da na svakom pravcu, razliµcitom od l1 ;
leµze bar tri razliµcite toµcke. Pokaµzimo da i na l1 leµze bar tri razliµcite toµcke.
Budući da A postoje tri nekolinearne toµcke A; B i C (po Aksiomu (I3 ) za A)
! ! !
njima su jednoznaµcno odre†ena tri razliµcita pravca p = AB; q = BC i r = CA:
Lako se pokaµze da su nihove beskonaµcne toµcke P1 ; Q1 i R1 tri razliµcite toµcke
pravca l1 :
Konaµcno, lako se pokazuje da i Aksiom (I3 ) u A vrijedi.
Napomenimo da Euklidsku geometriju incidencije µcetriju toµcaka, to je i a…na
ravnina, moµzemo ilustrirati punim crtama na narednoj slici. Njezino projektivno
upotpunjenje (tu su beskonaµcne toµcke E; F i G; a pravac l1 je crtkana kruµznica)
je Fanova geometrija.
TEOREM 2.1.4 Dva razliµcita pravca ili nemaju zajedniµckih toµcaka ili imaju
toµcno jednu zajedniµcku toµcku.
DOKAZ. Neka su a i b dva razliµcita pravca. Treba dokazati da a i b imaju

najviše jednu toµcku zajedniµcku. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoje dvije
razliµcite toµcke zajedniµcke pravcima a i b: Tada po Aksiomu (I2 ) postoji najviše
jedan pravac incidentan sa toµckama A i B; pa je a = b; što je u protuslovlju s
našom pretpostavkom a 6= b.
Za pravce koji imaju toµcno jednu zajedniµcku toµcku kaµzemo da se sijeku, a tu

µ
toµcku nazivamo sjecištem tih pravaca. Cinjenicu da je toµcka T sjecište pravaca
a i b zapisujemo sa T = a b:
TEOREM 2.1.5 Dvije razliµcite ravnine ili nemaju zajedniµckih toµcaka ili imaju
zajedniµcki pravac na kojem leµze sve njihove zajedniµcke toµcke.
DOKAZ. Pokaµzimo da dvije razliµcite ravnine i u kojima leµzi toµcka C imaju

zajedniµcki pravac.
(1) Po Aksiomu (I7 ) postoji još jedna toµcka D razliµcita od C, koja leµzi u ravn-
inama i :
(2) Tada je jednoznaµcno odre†en pravac p na kojemu leµze toµcke C i D (Aksiomi
(I1 ) i (I2 ) ; Napomena 2.1.1):
(3) Po Aksiomu (I6 ) pravac p leµzi i u iu :
(4) Dokaµzimo da je p i jedini takav pravac, tj. da ravnine i nemaju drugih
zajedniµckih toµcaka.
Pretpostavimo da postoji toµcka E van pravca p koja leµzi u ravninama i :
Uoµcimo da su toµcke C; D; E razliµcite i nisu incidentne istom pravcu, i po
Aksiomima (I4 ) i (I5 ) (Napomena 2.1.2), postoji toµcno jedna ravnina u kojoj
leµze te toµcke. No i ravnine i sadrµze toµcke C; D; E: To znaµci da je = = ,
što je u protuslovlju s polaznom pretpostavkom 6= .
TEOREM 2.1.6 Ravnina i pravac koji s njom nije incidentan ne mogu imati
više od jedne zajedniµcke toµcke.
DOKAZ. Pretpostavimo da pravac p ne leµzi u ravnini i da sa njom ima zajed-

niµcku toµcku A: Pokaµzimo da osim toµcke A ne postoji jošjedna toµcka incidentna
s ravninom i pravcem p: U suprotnom, ako osim toµcke A postoji još jedna
toµcka B (razliµcita od A) koja je incidentna s ravninom i pravcem p; imamo da
je (po Aksiomu (I6 )) pravac p incidentan s ravninom ; a to je u protuslovlju s
našom pretpostvkom.
TEOREM 2.1.7 Kroz pravac i toµcku koja ne leµzi na njemu prolazi jedna i
samo jedna ravnina.
DOKAZ. Neka su dani pravac p i toµcka A koja ne leµzi na njemu. Treba dokazati
da postoji jedna jedina ravnina u kojoj leµze dana toµcka A i dani pravac p:
(1) Po Aksiomu (I3 ) postoje dvije razliµcite toµcke B i C na pravcu p:
(2) Toµcke A; B; C ne leµze na jednom pravcu.
U suprotnom, postojao bi pravac q na kojemu one leµze, dakle imali bi da toµcke
B i C leµze na q; i po Aksiomu (I2 ) bilo bi p = q: Slijedi da je i A toµcka koja leµzi
na pravcu p; a to je u protuslovlju s našom pretpostavkom.
(3) Toµckama A; B; C je jednoznaµcno odre†ena ravnina koja ih sadrµzi (Napom-
ena 2.1.2).
(4) Ravnina sadrµzi pravac p:
Kako ravnina sadrµzi dvije razliµcite toµcke B i C pravca p; po Aksiomu (I6 );
ona sadrµzi i pravac p:
(5) Ravnina je jedina takva ravnina.
Zaista, ukoliko bi postojala još jedna ravnina ; razliµcita od ravnine u kojoj

leµze A i p; imali bi da i toµcke B i C leµze u ravnini : Dakle, toµcke A; B i C leµze
u ravnini ; a kako je bila jedina takva ravnina, mora biti = - protivno
našoj pretpostavci da su i razliµcite iste ravnine.
Ravninu iz Teorema 2.1.7 oznaµcavamo sa (A; p):
TEOREM 2.1.8 Kroz dva razliµcita pravca, koji imaju jednu zajedniµcku toµcku,
prolazi toµcno jedna ravnina.
DOKAZ. Neka su a i b razliµciti pravci i neka je C njihova zajedniµcka toµcka.

(1) Po Aksiomu (I3 ) postoji toµcka A pravca a razliµcita od C te toµcka B pravca
b razliµcita od C:
(2) Tvrdimo da su A; B i C nekolinearne toµcke.
Pretpostavimo suprotno, tj. da su A; B i C kolinearne toµcke. Neka je p pravac
koji prolazi njima. Budući da toµcke A; C leµze i na pravcu a i na pravcu p, po
Aksiomu (I2 ) mora biti a = p: Isto tako, jer toµcke B i C leµze na pravcu b i
na pravcu p; mora biti b = p: Dobili smo a = p = b; a to je u protuslovlju s
polaznom pretpostavkom da su a i b razliµciti pravci.
(3) Nekolinearne toµcke A; B i C jednoznaµcno odre†uju ravninu (Napomena
2.1.2).
(4) Ravnina sadrµzi pravce a i b (po Aksiomu (I6 )):
(5) Pokaµzimo da je i jedina takva ravnina.
Zaista, ukoliko je i ravnina koja sadrµzi pravce a i b; ona bi sadrµzavala i toµcke
A; B; C: No, je bila jedina takva ravnina, dakle mora biti = :
Ravninu iz Teorema 2.1.8 oznaµcavamo sa (a; b):
TEOREM 2.1.9 U svakoj ravnini leµze bar tri nekolinearne toµcke.
DOKAZ. Neka je dana ravnina : Po Aksiomu (I4 ) u ravnini postoji bar

jedna toµcka A: Po Aksiomu (I3 ) postoje toµcke B i C takve da A; B i C ne leµze
na istom pravcu.
Razlikujemo sluµcajeve:
(a) Toµcke B i C leµze u ravnini : Dokaz je gotov: pronašli smo tri traµzene toµcke
ravnine :
(b) Bar jedna od toµcaka B i C leµzi u ravnini : Recimo da B leµzi u ravnini
: Sada imamo dvije toµcke A i B u ravnini i treba treba pokazati da postoji
treća. Egzistencija te toµcke slijedi iz dokaza trećeg sluµcaja.
(c) Toµcke B i C ne leµze u ravnini :
(c1) Nekolinerne toµcke A; B i C odre†uju jedinstvenu ravninu koja ih sadrµzi
(Napomena 2.1.2).
(c2) Toµcka A leµzi i u ravnini i u ravnini ; pa po Aksiomu (I7 ); te ravnine

imaju jošjednu zajedniµcku toµcku D: Time smo pokazali da u ravnini postoje
dvije toµcke A i D (to je sluµcaj (b)).
Teorem 2.1.9.
(c3) Po Aksiomu (I8 ) postoji toµcka M koja ne leµzi u ravnini :

(c4) Ukoliko je M toµcka ravnine dokaz je gotov. Toµcke A; D i M su traµzene
toµcke ravnine :
(c5) Ukoliko M nije toµcka ravnine ; tada toµcke A; C i M ne leµze na istom
pravcu, pa postoji jedna jednina ravnina odre†ena tim toµckama (Napomena
2.1.2).
(c6) Budući da ravnine i imaju jednu zajedniµcku toµcku A; po Aksiomu (I7 )
one imaju još jednu zajedniµcku toµcku F:
(c7) Time smo odredili tri toµcke A; D i F ravnine :
Ostaje dokazati da su to traµzene toµcke, tj. da ne leµze na istom pravcu.
Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji pravac p koji prolazi tim toµckama.
Budući da pravac p prolazi toµckama A i D; a te toµcke leµze u ravnini ; po
Aksiomu (I6 ) i pravac p leµzi u ravnini : Isto tako, toµcke A i F leµze na pravcu
p; a toµcke A i F leµze u ravnini ; dakle i pravac p leµzi u ravnini : Dobili smo
da pravac p leµzi i u ravnini i u ravnini : Budući da B ne leµzi u ravnini ; a
pravac p leµzi, toµcka B ne leµzi na pravcu p: Dobili smo da toµcka B i pravac p leµze
u ravninama i pa je, po Teoremu 2.1.7, = ; a to je protuslovlje jer toµcka
M leµzi u ravnini ; ali ne i u ravnini :
2.2 AKSIOMI PORETKA

Ovi aksiomi govore o relaciji "biti izme†u". To je ternarna (trosloµzna) relacija
na skupu toµcaka T i za "toµcka B je izme†u toµcaka A i C" koristit ćemo
oznaku oznaku (A-B-C):
AKSIOM (II1 ) Ako toµcka B leµzi izme†u toµcaka A i C; tada su A; B i C
razliµcite toµcke jednog pravca i toµcka B leµzi izme†u toµcaka C i A:
2.2. AKSIOMI PORETKA 35
AKSIOM (II2 ) Ako su A i B dvije razliµcite toµcke, onda postoji toµcka C

takva da je (A-B-C):
AKSIOM (II3 ) Od tri razliµcite toµcke jednog pravca najviše jedna je izme†u
preostalih dviju:
DEFINICIJA 2.2.1 Neka su A i B razliµcite toµcke: Dvoµclani skup fA; Bg nazi-
vamo duµzinom i oznaµcavamo AB (ili BA): Toµcke A i B nazivamo krajevima
duµzine, toµcke koje leµze izme†u A i B unutarnjim toµckama, a sve ostale
!
toµcke pravca AB vanjskim toµckama duµzine AB: Kaµzemo da pravac p sijeµce
duµzinu AB; ako postoji toµcka C pravca p takva da je (A-C-B):
Aksiomi (II1 ) ; (II2 ) i (II3 ) nazivaju se linearnim aksiomima poretka.
Primjetimo da aksiomi (II1 ) ; (II2 ) i (II3 ) ne osiguravaju egzistenciju triju
toµcaka jednog pravca, niti postojanje unutarnje toµcke duµzine AB: Aksiom (II2 )
daje egzistenciju vanjske toµcke duµzine AB i jasno je da niti jedna konaµcna
geometrija ne moµze biti model geometrije u kojoj vrijede i aksiomi poredka.
Neka su A; B i C tri razliµcite nekolinearne toµcke. Njima je jednoznaµcno odre†ena
ravnina koja ih sadrµzi pa je potpuno odre†en i trokut 4ABC: Toµcke A; B i
C su vrhovi tog trokuta, a duµzine AB; BC i AC njegove stranice.
AKSIOM (II4 ) (Paschov aksiom) Neka je dan trokut 4ABC i pravac p u istoj
ravnini koji ne prolazi niti jednim njegovim vrhom. Ako p sijeµce stranicu
AB onda p sijeµce toµcno jednu od preostalih dviju stranica trokuta.
Paschov aksiom .
Aksiom (II4 ) se naziva ravninskim aksiomom poretka.
TEOREM 2.2.2 Ako su A i C dvije razliµcite toµcke, onda postoji toµcka B takva
da vrijedi (A-B-C):
DOKAZ. Neka su A i C dvije razliµcite toµcke.

!
(1) Po Aksiomu (I3 ) postoji toµcka D koja ne leµzi na pravcu AC.
!
(2) Po Teoremu 2.1.7 pravac AC i toµcka D jednoznaµcno odre†uju ravninu
koja sadrµzi toµcke A; C i D:
!
(3) Na pravcu AD postoji toµcka E takva da vrijedi (A-D-E) (po Aksiomu (II2 ):
Toµcka E tako†er leµzi u ravnini (po Aksiomu (I6 )):
!
(4) Na pravcu EC postoji toµcka F takva da je (E-C-F ) (po Aksiomu (II2 )):
Toµcka F tako†er leµzi u ravnini (po Aksiomu (I6 )):
!
(5) Pravac DF leµzi u ravnini :
Toµcke D i F leµze u ravnini pa po Aksiomu (I6 ) i pravac odre†en tim toµckama
leµzi u toj ravnini.
Teorem 2.2.2.
! !
(6) Pravci DF i ED leµze u istoj ravnini i razliµciti su.
! !
Naime, ukoliko je DF = ED = a tada toµcke D; E i F leµze na pravcu a: Budući
je (A-D-E); postoji pravac b koji sadrµzi toµcke A; D i E: Dobili smo da razliµcite
toµcke D i E leµze na pravcu a i na pravcu b; i po Aksiomu (I1 ); imamo a = b: Time
smo dobili da su D; A i C kolinearne toµcke, a to je u protuslovlju s pokazanim
!
u (1): toµcka D ne leµzi na pravcu AC.
!
(7) Pravac DF ne sijeµce duµzinu EC:
!
Pretpostavimo suprotno, tj. da pravac DF sijeµce duµzinu EC: To znaµci da postoji
! !
toµcka G pravca DF takva da je (E-G-C): Vrijedi da toµcka G pripada pravcu EC
! ! !
i G 6= F: No sada razliµcite G; F pripadaju razliµcitim pravcima DF ; EF = EC;
što je u protuslovlju s Teoremom 2.1.4.
!
(8) Pravac DF sijeµce duµzinu AC u nekoj toµcki unutarnjoj toµcki B:
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4ACE i pravac DF : Pravac DF sijeµce
stranicu AE (po (3)) i ne sijeµce stranicu EC (po (7)) pa mora sjeći stranicu AC
u nekoj unutarnjoj toµcki B:
Dakle, postoji toµcka B takva da je (A-B-C):
TEOREM 2.2.3 Od tri razliµcite toµcke pravca jedna i samo jedna je izme†u
ostalih dviju.
DOKAZ. Neka su A; B i C tri razliµcite toµcke jednog pravca. Prema

Aksiomu (II3 ) najviše je jedna izme†u ostale dvije. Treba dokazati da je bar
jedna izme†u ostalih dviju.
Pretpostavimo da vrijedi :(B-A-C) i :(A-C-B) i dokaµzimo da je (A-B-C):
!
(1) Po Aksiomu (I3 ) postoji toµcka D koja ne leµzi na pravcu AC:
(2) Po Teoremu 2.1.7 postoji jedinstvena ravnina u kojoj leµze toµcka D i pravac
!
AC: U njoj leµzi i toµcka B:
(3) Po Aksiomu (II2 ) postoji toµcka G takva da je (B-D-G): I toµcka G leµzi u
ravnini :
(4) Postoji toµcka E tako vrijedi (C-E-G):
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4BCG i pravac AD: Pravac AD sijeµce
stranicu BG u unutarnoj toµcki D (po (3)) i ne sijeµce stranicu BC (lako se
pokaµze!) pa mora sjeći stranicu CG u unutarnjoj toµcki E; tj. (C-E-G):
Teorem 2.2.3.
(5) Postoji toµcka F tako da vrijedi (A-F -G):

! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4AGB i pravac CD. Pravac CD sijeµce
stranicu BG i ne sijeµce stranicu AB (lako se pokaµze!), pa mora sjeći stranicu
AG u unutarnjoj toµcki F; tj. mora biti (A-F -G):
(6) Vrijedi (A-D-E):
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4AGE i pravac CF : Pravac CF sijeµce AG
u unutarnjoj toµcki F (po (5)) i ne sijeµce GE (lako se pokaµze!), pa mora sjeći
AE u unutarnjoj toµcki, dakle mora biti (A-D-E):
(7) Vrijedi (A-B-C):
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4ACE i pravac BG: Pravac BG sijeµce AE
u toµcki unutarnjoj toµcki D (po (6)) i ne sijeµce stranicu CE (lako se pokaµze!) pa
mora sjeći stranicu AC u unutarnoj toµcki, dakle mora biti (A-B-C).
TEOREM 2.2.4 Ako toµcka B leµzi izme†u toµcaka A i C; a toµcka C leµzi izme†u
toµcaka B i D; tada toµcke B i C leµze izme†u toµcaka A i D:
DOKAZ. Neka vrijedi (A-B-C) i (B-C-D): Treba dokazati da je (A-C-D) i

(A-B-D). Dokaµz)imo tvrdnju3
(A-B-C)
) (A-C-D)
(B-C-D)
(analogno se dokazuje tvrdnja da je (A-B-D)).
(1) Toµcke A; B; C i D leµze na jednom pravcu p:
Po Aksiomu (II1 ) toµcke A; B; C su kolinearne i isto tako su i A; C; D kolinearne
toµcke, a budući su tim pravcima A i C zajedniµcke toµcke, sve promatrane toµcke
leµze na istom pravcu p:
3 Tvrdnje teorema moµzemo zapisati i na)naµcin
)
/
(A-B-C) (A-B-C)/
) (A-C-D); ) (A-B-D)
/
(B-C-D) /
(B-C-D)
pa se ovaj teorem katkada naziva Prvi teorem o kraćenju.
(2) Postoji toµcka E van pravca p (po Aksiomu (I3 )):

(3) Postoji vanjska toµcka duµzine EC; tj. postoji toµcka F koja leµzi na pravcu
!
EC i vrijedi (C-E-F ) (primjena Aksioma (II2 ))
Teorem 2.2.4.
(4) Postoji toµcka G tako da vrijedi (B-G-F ):

! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4BCF i pravac AE. Pravac AE sijeµce
stranicu CF u unutarnjoj toµcki E (po (3)) i ne sijeµce stranicu BC (lako se
!
pokaµze: ako bi pravac AE sijekao stranicu BC u unutarnjoj toµcki I imali bi da
su toµcke A; I; B kolinearne, a budući su i toµcke A; I; E kolinearne moralo bi biti
E = C - a to je protivno s (3)), pa mora sjeći stranicu BF u nekoj unutarnjoj
toµcki G, dakle mora biti (B-G-F ):
(5) Postoji toµcka H takva da vrijedi (G-H-D):
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4GBD i pravac F C. Pravac F C sijeµce
stranicu BD u unutarnjoj toµcki C (po polaznoj pretpostavci (B-C-D)) i ne
sijeµce stranicu BG (lako se pokaµze!) pa mora sjeći stranicu GD u unutarnjoj
toµcki H, dakle vrijedi (G-H-D).
(6) Vrijedi (A-G-E):
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4AEC i pravac BF : Pravac BF sijeµce
stranicu AC u unutarnjoj toµcki B (po polaznoj pretpostavci je (A-B-C)) i ne
sijeµce stranicu EC (lako se pokaµze!), mora sjeći preostalu stranicu AE; i zaista
je (A-G-E):
(7) Konaµcno, vrijedi (A-C-D):
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4AGD i pravac F C. Budući pravac F C
sijeµce stranicu GD u unutarnjoj toµcki H (po (5)) i ne sijeµce stranicu AG (lako se
pokaµze!), zakljuµcujemo da on mora sjeći stranicu AD u unutarnjoj toµcki, dakle
vrijedi (A-C-D):
TEOREM 2.2.5 Ako toµcka B leµzi izme†u toµcaka A i C; a toµcka C izme†u

toµcaka A i D; tada C leµzi izme†u B i D; a B izme†u A i D:
DOKAZ. Neka vrijedi (A-B-C) i (A-C-D): Treba dokazati (B-C-D) i

(A-B-D):
4
Dokaµzimo tvrdnju
)
(A-B-C)
) (B-C-D):
(A-C-D)
(1) Toµcke A; B; C i D leµze na jednom pravcu p:
Po Aksiomu (II1 ) iz (A-B-C) slijedi da su A; B i C kolinearne toµcke, a iz (A-
C-D) da su A; C i D kolinearne toµcke. Ti pravci imaju dvije zajedniµcke toµcke
!
pa sve toµcke A; B; C i D leµze na istom pravcu AD; oznaµcimo ga sa p:
F
G
H
A B C D
Teorem 2.2.5.
(2) Postoji toµcka F koja ne leµzi na pravcu p (po Aksiomu (I3 )):
(3) Postoji unutarnja toµcka G duµzine BF ; tj. vrijedi (B-G-F ) (po Teoremu
2.2.2).
! !
(4) Dokaµzimo da je CF 6= F B:
! !
Naime, kad bi bilo CF = F B onda bi toµcke B; G; F i C leµzale na pravcu
! !
CF = F B: No, s druge strane toµcke B i C leµze na pravcu p pa bi zbog Aksioma
(I2 ) i toµcka F leµzala na pravcu p; što je u protuslovlju s (2).
! !
(5) Po izboru toµcke F je CF 6= AD = p:
!
(6) Pravac CF ne sijeµce duµzinu AB:
!
Naime, u protivnom bi postojala toµcka K na pravcu CF i vrijedilo bi (A-K-B):
! !
No to bi znaµcilo da se razliµciti pravci CF i AD sijeku u dvije razliµcite toµcke K
i C; a to je nemoguće:
!
(7) Pravac CF ne sijeµce duµzinu BG.
! !
U protivnom se razliµciti pravci CF i F B sijeku u dvije razliµcite toµcke, a to je
nemoguće.
!
(8) Pravac CF ne sijeµce ni duµzinu AG:
!
U protivnom bi, primjenom Aksioma (II4 ) na trokut 4ABG i pravac CF ; dobili
!
da pravac CF mora sjeći ili AB ili BG; a pokazali smo već u (6) i (7) da to nije
istina.
(9) Postoji toµcka H takva da je (D-H-G):
! !
Primjenimo Aksiom (II4 ) na trokut 4ADG i pravac CF . Pravac CF sijeµce
stranicu AD u unutarnjoj toµcki (po polaznoj pretpostavci je (A-C-D)) i ne
) )
4 Zapis /
(A-B-C) /
(A-B-C)
tvrdnji ) (B-C-D); ) (A-B-D) sugerira naziv
/
(A-C-D) /
(A-C-D)
Drugi teorem o kraćenju.
sijeµce stranicu AG (po (8)) pa zakljuµcujemo da sijeµce stranicu DG u unutarnjoj

toµcki. Dakle, postoji toµcka H takva da je (D-H-G):
(10) Konaµcno, vrijedi (B-C-D):
! !
Primjenimo Aksiom(II4 ) na trokut 4BDG i pravac CF : Pravac CF sijeµce
stranicu GD u unutarnjoj toµcki H (po (9)) i ne sijeµce stranicu BG (po (7)) pa
mora sjeći stranicu BD unutarnjoj toµcki, dakle vrijedi (B-C-D):
Time je dokazana prva tvrdnja, tj.da vrijedi (B-C-D):
Iz dokazane tvrdnje (B-C-D) i polazne pretpostavke (A-B-C), po Teoremu
2.2.4, slijedi i druga tvrdnja (A-B-D):
KOROLAR 2.2.6 Izme†u bilo kojih dviju toµcaka pravca leµzi prebrojivo mnogo
toµcaka.
DOKAZ. Prebrojivi niz unutarnjih toµcaka duµzine de…nira se induktivno prim-

jenom Teorema 2.2.2 i Teorema 2.2.5.
Da izme†u toµcaka A i B, A 6= B, postoji neprebrojivo mnogo unutarnjih toµcaka
moµzemo dokazati tek ako pretpostavimo da vrijede Aksiomi neprekidnosti.
DEFINICIJA 2.2.7 Neka je p pravac i O toµcka na pravcu p. Za svake dvije

toµcke A; B pravca p za koje je (A-O-B) kaµzemo da leµze na pravcu p s raz-
liµcitih strana od O: Ako O ne leµzi izme†u A i B tada kaµzemo da A i B leµze
na pravcu p s iste strane od O:
TEOREM 2.2.8 Svaka toµcka O pravca p dijeli skup svih toµcaka pravca p ra-
zliµcitih od O u dvije klase tako da svake dvije toµcke iz iste klase leµze s iste strane
toµcke O, a svake dvije toµcke iz razliµcitih klasa leµze s razliµcitih strana toµcke O.
DOKAZ. Odaberimo toµcku A pravca p razliµcitu od O (takva postoji po Ak-

siomu (I3 )) i neka su
K1A = fB : B i A leµze s iste strane toµcke Og = fAg [ fB : :(A-O-B)g ;
K2A = fB : A i B leµze s razliµcitih strana toµcke Og = fB : (A-O-B)g :
(1) Pokaµzimo da proizvoljna toµcka C 6= O pravca p leµzi u toµcno jednoj od tih
klasa.
Ako je C = A, onda je C 2 K1A .
Ako je C 6= A, onda je ili (A-O-C) ili :(A-O-C) pa je C 2 K1A ili C 2 K2A .
(2) Neka su E i F proizvoljne toµcke iz K1A . Treba dokazati da su E i F s iste
strane toµcke O.
Ako je E = F , tvrdnja je oµcita.
Ako je E 6= F i bar jedna od tih toµcaka je A; tvrdnja je oµcita.
Neka je E 6= F i E; F 6= A. To znaµci :(A-O-E) i :(A-O-F ). Sada

:(A-O-E) ) (O-A-E) ili (A-E-O) i
:(A-O-F ) ) (O-A-F ) ili (A-F -O):
Moµze se dogoditi: ili (O-A-E); (O-A-F ) ili (O-A-E); (A-F -O) ili (A-E-O);
(O-A-F ) ili (A-E-O); (A-F -O): U svim sluµcajevima dobivamo da su toµcke E
i F s iste strane toµcke O:
(3) Neka su E i F proizvoljne toµcke iz K2A . Treba dokazati da su E i F s iste
strane toµcke O.
Po de…niciji klase K2A za toµcke E i F vrijedi (A-O-E) i (A-O-F ). Ako je E = F ,
onda su po de…niciji E i F s iste strane. Ako su E i F razliµcite toµcke iz klase K2A
onda iz (A-O-E) i (A-O-F ) (po T. 2.2.5) slijedi (O-E-F ) odnosno :(E-O-F ); i
zaista su toµcke E i F s iste strane toµcke O:
(4) Neka su E 2 K1A i F 2 K2A proizvoljne toµcke. Treba dokazati da su toµcke E
i F s razliµcitih strana toµcke O:
Tvrdnja je oµcita u sluµcaju E = A. Pretpostavimo da vrijedi E 6= A. Kako je
E 2 K1A vrijedi :(A-O-E) pa je ili (O-A-E) ili (O-E-A): Jer je F 2 K2A imamo
(A-O-F ). Sada je
) )
(O-A-E) (E-A-O)
/ T.2.2.4
) ) (E-O-F ) te
(A-O-F ) (A-O-F
/ )
) )
(O-E-A) (A-E-O)
/ T.2.2.5
) ) (E-O-F );
(A-O-F ) (A-O-F
/ )
pa su u oba sluµcaja toµcke E i F s razliµcitih strana toµcke O.
DEFINICIJA 2.2.9 Dvije klase iz Teorema 2.2.8 nazivaju se polupravci prav-

ca p s poµcetkom u toµcki O.
Primjetimo da toµcka O ne pripada polupravcima. Iz Teorema 2.2.8 slijedi da

svaka toµcka pravca dijeli taj pravac na dva polupravca. No trebali bi jošpokazati
sljedeće:
(a) Ako su A i B razliµcite toµcke s iste strane toµcke O, onda su klase dobivene
podjelom pravca jednom koristeći toµcku A, a drugi put toµcku B, jednake, tj.
K1A = K1B , K2A = K2B ;
(b) Ako su A i B dvije toµcke s razliµcitih strana toµcke O onda vrijedi K1A = K2B
te K2A = K1B .
Tvrdnje (a) i (b) pokazuju da rastav na klase ovisi samo o toµcki O, a ne i o
toµcki A, tj. de…nicija klasa (polupravaca) je korektna.
DEFINICIJA 2.2.10 Neka toµcke A; B i pravac p leµze u ravnini te neka A i

B ne leµze na p. Kaµzemo da su A i B s iste strane pravca p ako je ili A = B
ili p ne sijeµce AB. Kaµzemo da su A i B s razliµcitih strana pravca p ako p

sijeµce AB.
De…nicija 2.2.10.
TEOREM 2.2.11 Svaki pravac p ravnine dijeli sve toµcke te ravnine koje ne
leµze na pravcu p na dvije klase tako da su svake dvije toµcke iz iste klase s iste
strane pravca p, a svake dvije toµcke iz razliµcitih klasa su s razliµcitih strana prav-
ca p.
DOKAZ. Odaberimo toµcku A ravnine koja ne leµzi na pravcu p. De…nirajmo

klase
K1A = fT : A i T su s iste strane pravca pg = fAg [ T : p ne sijeµce AT
K2A = fT : A i T su s razliµcitih strana pravca pg = T : p sijeµce AT :
K1A i K2A su dobro de…nirane i neprazne klase. Pokaµzimo da su to traµzene klase.
(A) Dokaµzimo: ako su B; C 2 K1A tada B i C leµze s iste strane pravca p:
U sluµcajevima da su A = B = C ili A = B ili A = C tvrdnja je oµcita.
Pretpostavimo B 6= C i B 6= A 6= C. To znaµci da pravac p ne sijeµce duµzine AB
i AC:
Treba dokazati da pravac p ne sijeµce BC:
Razlikujemo sljedeće sluµcajeve:
(A1) Toµcke A, B i C su kolinearne, tj. leµze na nekom pravcu a u ravnini :
Teorem 2.2.11 - (A1).
Tvrdimo da p ne sijeµce BC.

U sluµcaju da pravac a ne sijeµce pravac p, tvrdnja je oµcito ispunjena. Ako pravac
a sijeµce pravac p; neka je O njihova presjeµcna toµcka.
Vrijedi:
A i B su s iste strane pravca p ) A i B su s iste strane od O te
A i C su s iste strane pravca p ) A i C su s iste strane od O:
Po Teoremu 2.2.8 toµcke B i C su s iste strane od O pa pravac p ne sijeµce BC.
Dakle, B i C su s iste strane pravca p.
(A2) Toµcke A; B i C su nekolinearne.
Teorem 2.2.11 - (A2).
Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. neka p sijeµce BC: Tada primjenom Aksioma
(II4 ) na trokut 4ABC i pravac p zakljuµcujemo da p sijeµce ili AC ili sijeµce AB,
što je nemoguće jer smo pošli od pretpostavke da pravac p ne sijeµce niti AB ni
AC:
(B) Dokaµzimo: ako su B; C 2 K2A tada B i C leµze s iste strane pravca p:
Iz B; C 2 K2A slijedi da pravac p sijeµce i duµzine AB i AC.
Sluµcaj B = C je oµcit pa pretpostavimo da je B 6= C i promotrimo sljedeće
sluµcajeve:
(B1) A, B i C su kolinearne toµcke.
Teorem 2.2.11 - (B1).
Neka pravac p sijeµce AB u toµcki O. Tada vrijedi (A-O-B) i (A-O-C). No onda

po Teoremu 2.2.8 toµcke B i C leµze s iste strane od O; vrijedi :(B-O-C), i pravac
p ne sijeµce BC. Dakle, toµcke B i C su s iste strane pravca p.
(B2) A, B i C su nekolinearne toµcke.
Teorem 2.2.11 - (B2).
Primjenom Aksioma (II4 ) na trokut 4ABC i pravac p dobivamo da p ne sijeµce

BC. Dakle, B i C su s iste strane pravca p.
(C) Neka su B 2 K1A i C 2 K2A proizvoljno odabrane toµcke. Treba dokazati da
su toµcke B i C s razliµcitih strana pravca p:
Ako je B 2 K1A i C 2 K2A tada pravac p ne sijeµce duµzinu AB; ali sijeµce duµzinu
AC. Razlikujemo dva sluµcaja:
(C1) Toµcke A, B i C su kolinearne.

Neka je O toµcka u kojoj pravac p sijeµce AC. Tada vrijedi (A-O-C) te :(A-O-B).
Po Teoremu 2.2.8 slijedi (B-O-C), tj. p sijeµce BC, pa su B i C s razliµcitih strana
pravca p.
(C2) Toµcke A, B i C nisu kolinearne.
Neka p ne sijeµce AB i neka p sijeµce AC. Po Aksiomu (II4 ) primjenjenom na
prokut 4ABC i pravac p slijedi da pravac p sijeµce BC. Dakle, B i C su s
razliµcitih strana pravca p.
Time smo pokazali da svaki pravac dijeli sve toµcke ravnine koje ne leµze na tom
pravcu na dvije klase s traµzenim svojstvima.
DEFINICIJA 2.2.12 Dvije klase iz Teorema 2.2.11 nazivaju se poluravni-

nama ravnine s rubom p.
Nije teško pokazati da su klase iz Teorema 2.2.11 neovisne o izboru toµcke A pa

je de…nicija poluravnine korektna. Time smo pokazali, nama poznatu µcinjenicu
da svaki pravac p ravnine dijeli tu ravninu na dvije poluravnine.
Sliµcno se uvodi pojam polupostora:

1. De…niramo pojam biti s iste strane (s razliµcitih strana) ravnine:
Neka je ravnina, te A i B toµcke koje ne leµze u toj ravnini. Kaµzemo da
su toµcke A i B s iste strane ravnine ako je A = B ili AB ne sijeµce
ravninu . Kaµzemo da su toµcke A i B s razliµcitih strana ravnine
ako duµzina AB sijeµce ravninu .
2. Potom se dokaµze tvrdnja:
Svaka ravnina dijeli sve toµcke prostora, koje ne leµze u ravnini , na dvije
klase tako da proizvoljne dvije toµcke iz iste klase leµze s iste strane ravnine
, a svake dvije toµcke iz razliµcitih klasa leµze s razliµcitih strana ravnine .
3. Svaka od tih klasa naziva se poluprostorom s rubom (tj. svaka
ravnina dijeli prostor na dva poluprostora).
DEFINICIJA 2.2.13 Kut je par polupravaca fh; kg s istim poµcetkom O i koji

ne leµze na istom pravcu. Taj kut oznaµcavamo \hOk ili \kOh: Polupravci h, k
nazivaju se krakovima kuta, a toµcka O vrhom kuta.
Ako je A toµcka na kraku h; a B toµcka na kraku k tada kut oznaµcavamo sa

\AOB ili sa \BOA:
DEFINICIJA 2.2.14 Neka je dan \hOk. Dopunimo polupravce h i k do

pravaca polupravcima h i k. Te pravce oznaµcavamo sa hOh i kOk: Sve toµcke
ravnine koja prolazi tim pravcima, razliµcite od vrha kuta O i koje ne leµze na
polupravcima h i k podijeljene su kutom \hOk na dva podruµcja:
(1) sve toµcke koje leµze s iste strane pravca hOh kao i k, a ujedno leµze s iste
strane pravca kOk kao i h nazivaju se unutarnjim podruµcjem kuta \hOk;
(2) sve ostale toµcke ravnine nazivamo vanjskim podruµcjem kuta \hOk.
De…nicija 2.2.14.
Lako se pokazuje da pravci hOh i kOk dijele ravninu na µcetiri me†usobno dis-
junktna podruµcja. Ta podruµcja su unutarnja podruµcja kutova \hOk, \hOk,
\hOk i \hOk. Nadalje, lako se pokazuje da vrijedi sljedeći teorem.
TEOREM 2.2.15 Ako su A i B unutarnje toµcke kuta \hOk onda je i svaka

toµcka duµzine AB unutarnja toµcka kuta \hOk. Ako je toµcka A na polupravcu
h, a B na polupravcu k; onda je svaka unutarnja toµcka od AB unutarnja toµcka
kuta \hOk. Ako je A unutarnja toµcka, a B vanjska toµcka kuta \hOk; onda AB
sijeµce ili h ili k ili sadrµzi toµcku O.
DEFINICIJA 2.2.16 Neka su h, k, l tri polupravca s istim poµcetkom O. Ako

l leµzi u unutarnjem podruµcju kuta \hOk; onda kaµzemo da polupravac l leµzi
izme†u polupravaca h i k i pišemo (h-l-k) ili (k-l-h):
TEOREM 2.2.17 Neka je dan kut \hOk. Svaki polupravac l koji je izme†u
h i k sijeµce svaku duµzinu AB za koju je A 32 h i B 32 k. Vrijedi i obrat: svaki
polupravac l s poµcetnom toµckom u vrhu kuta \hOk koji sijeµce svaku duµzinu AB,
za koju je A 32 h, B 32 k; je izme†u h i k.
DOKAZ. Neka je (h-l-k) i AB proizvoljna duµzina za koju je A 32 h, B 32 k.

(A) Treba dokazati da polupravac l sijeµce duµzinu AB:
Teorem 2.2.17 - (A).
Odaberimo toµcku C 32 h.
Promotrimo trokut ABC i pravac lOl. Po Aksiomu (II4 ) pravac lOl sijeµce
ili BC ili AB. Prema Teoremu 2.2.15 svaka unutarnja toµcka duµzine BC je
unutarnja toµcka kuta \kOh. Kako lOl leµzi u unutarnjem podruµcju kutova
\hOk i \hOk mora pravac lOl sjeµci duµzinu AB.
(B) Dokaµzimo obrat.
Teorem 2.2.17 - (B).
Neka je l polupravac s poµcetkom u vrhu kuta \hOk sa svojstvom da sijeµce svaku

duµzinu AB, A 32 h, B 32 k i neka je S toµcka presjeka polupravca l i duµzine
AB. Treba dokazati da vrijedi (h-l-k).
Oµcito je S unutarnja toµcka kuta \hOk (po Teoremu 2.2.15). Odaberimo pro-
izvoljnu toµcku M 32 l, M 6= O; S.
Moguća su dva sluµcaja: (O-M -S) i (O-S-M ).
(1) U prvom sluµcaju (O-M -S) toµcke B i S leµze s iste strane pravca hOh (u
!
protivnom bi pravci BS i hOh imali osim toµcke A još jednu zajedniµcku toµcku
- nemoguće). Nadalje, toµcke M i S su s iste strane pravca hOh (u protivnom
!
bi se pravci M S i hOh sijekli u toµcki koja je razliµcita od zajedniµcke toµcke O
- nemoguće). Kako su B i S s iste strane pravca hOh te M i S s iste strane
pravca hOh, onda su po Teoremu 2.2.11 i toµcke M i B s iste strane pravca hOh.
Analogno se pokaµze da toµcke A i S te toµcke M i S leµze s iste strane pravca kOk,
a onda po Teoremu 2.2.11 slijedi da su i toµcke A i M s iste strane pravca kOk.
Ova razmatranja pokazuju da je M unutarnja toµcka kuta \hOk.
(2) Sluµcaj (O-S-M ) - na potpuno isti naµcin se pokazuje da je M unutarnja
toµcka kuta \hOk.
Konaµcno, iz (1) i (2) slijedi da je (h-l-k); a to je i trebalo dokazati.
NAPOMENA 2.2.18 Nije teško dokazati sljedeću tvrdnju (dokaµzite, korisna

!
vjeµzba): Neka je dan kut \AOB i neka toµcka C leµzi na pravcu AB. Toµcka C
leµzi u nutrini kuta \AOB onda i samo onda ako je (A-C-B):
Neka je sada dan kut \hOk; unutarnja toµcka C tog kuta te toµcka A na kraku h:
Ne moµzemo sada zakljuµciti da postoji toµcka B na kraku k takva da je (A-C-B).
Ilustrirajmo to (ravninskim) modelom koji se naziva Kleinov disk. To je hiper-
boliµcki model (vrijede aksiomi incidencije poretka i svakom toµckom van danog
pravca prolaze bar dva pravca koji ne sijeku dani pravac). Toµcke u tom modelu
2.3. AKSIOMI KONGRUENCIJE 47
su sve unutarnje toµcke kruµznice, a pravci sve tetive te kruµznice (dakako, bez
rubnih toµcaka). Incidenciju i poredak interpretiramo na standardni (euklidski)
naµcin.
Kleinov disk.
Na prethodnoj slici je dan kut \hk; unutarnja toµcka C; toµcka A na kraku h i

ne postoji toµcka B na kraku k tako da je (A-C-B).
Za vjeµzbu pokaµzite da vrijedi i ovaj teorem.
TEOREM 2.2.19 Od tri polupravca h, k i l sa zajedniµckim vrhom O koji koje

leµze u jednoj poluravnini odre†enoj pravcem kroz toµcku O, samo jedan leµzi izme†u
preostala dva.
Na koncu ovog odjeljka navedimo geometriju u kojoj su ispunjeni (ravninski) ak-

siomi incidencije i aksiomi poretka. Toµcke neka su svi ure†eni parovi racionalnih
brojeva, tj. T = Q Q; a skup svih pravaca P neka su tvore skupovi oblika
p = f(x; y) 2 Q Q j Ax + By + C = 0; A; B; C 2 Q; A2 + B 2 6= 0g
Ova se geometrija naziva Euklidskom racionalnom planimetrijom. Inci-
dencija je de…nirana na naµcin: toµcka T = (x0 ; y0 ) leµzi na pravcu p ako vrijedi
Ax0 + By0 + C = 0: Nadalje, kaµzemo da je toµcka T = (x; y) izme†u toµcka
T1 = (x1 ; y1 ) i T2 = (x2 ; y2 ) ako postoji racionalan broj #; 0 < # < 1; takav da
je (x; y) = (x1 + #(x2 x1 ); y1 + #(y2 y1 )): Lako se provjeri (korisna vjeµzba!)
da su aksiomi incidencije i poretka ispunjeni. Napomenimo da su u ovom mod-
elu ispunjeni svi Euklidovi postulati, no u njemu nije istinita Propozicija 1, što
potvr†uje da je njegova aksiomatika geometrije nepotpuna.
2.3 AKSIOMI KONGRUENCIJE

Aksiomi kongruencije govore o binarnoj relaciji " " na skupu svih duµzina D i
na skupu svih kutova K.
AKSIOM (III1 ) (Aksiom o prenošenju duµzina) Neka je dana duµzina AB i

neka je A0 poµcetak polupravca h0 . Tada postoji toµcka B 0 32 h0 tako da je
AB A0 B 0 . Uvijek je AB BA.
(III1 ) - aksiom o prenošenju duµz ina:
AKSIOM (III2 ): Iz AB A0 B 0 i AB A00 B 00 slijedi A0 B 0 A00 B 00 .
AKSIOM (III3 ): Ako je (A-B-C) i (A0 -B 0 -C 0 ) te AB A0 B 0 i BC B0C 0;

onda je AC A0 C 0 .
AKSIOM (III4 ): (Aksiom o prenošenju kutova) Neka je dan kut \hOk u

0
ravnini te neka je dana ravnina ; pravac a0 u ravnini 0
i toµcka O0
pravcu a0 ; jedan od polupravaca h0 pravca a0 s poµcetkom u O0 te jedna od
0 0
poluravnina ravnine s rubom a0 : Tada postoji jedinstveni polupravac
h0 s poµcetkom u O0 u poluravnini 0
takav da je \hOk \h0 O0 k 0 : Uvijek
je \hOk \hOk i \hOk \kOh:
(III4 ) - aksiom o prenošenju kutova:
AKSIOM (III5 ): Ako je AB A0 B 0 , AC A0 C 0 i \CAB \C 0 A0 B 0 ; onda

je \CBA \C 0 B 0 A0 :
Aksiome (III1 ) ; (III2 ) i (III3 ) nazivamo linearnim aksiomima kongruen-

cije. Aksiome (III4 ) i (III5 ) nazivamo ravninskim aksiomima kongruen-
cije.
TEOREM 2.3.1 Toµcka B 0 iz Aksioma (III1 ) je jedinstveno odre†ena.
DOKAZ. Pretpostavimo suprotno, tj. neka su B 0 i B 00 razliµcite toµcke na

polupravcu h0 takve da vrijedi AB A0 B 0 i AB A0 B 00 .
!
(1) Po Aksiomu (I3 ) postoji toµcka C koja ne leµzi na pravcu AB.
0
(2) Postoji ravnina koja sadrµzi toµcke A; B i C i postoji ravnina koja sadrµzi
0
polupravac h .
(3) Primijenimo sada Aksiom (III4 ): postoji polupravac k 0 u ravnini 0
tako
da vrijedi \h A k 0 0 0
\BAC: Posebno je \C A B 0 0 0
\CAB \C A B :
0 0 00
0 0
(4) Po Aksiomu (III1 ) na polupravcu k postoji toµcka C tako da vrijedi A0 C 0
AC.
(5) Toµcke C 0 ; B 0 i B 00 leµze u ravnini 0

(Aksiom (I6 )) pa stoga i duµzine C 0 B 0 i
0
C 0 B 00 leµze u ravnini .
Teorem 2.3.1.
(6) Primijenimo dva puta 9 za redom Aksiom (III5 ). Vrijedi :

AB A B 0 0 >
>
=
AC A C 0 0 ) \ACB \A0 C 0 B 0 te (a)
>
>
\BAC \B 0 A0 C 0 ;
9
AB A0 B 00 >
>
=
AC A C 0 0 ) \ACB \A0 C 0 B 00 : (b)
>
>
00 0 0 ;
\BAC \B A C
! !
(7) Iz (a) i (b), po Aksiomu (III4 ); slijedi da C 0 B 0 = C 0 B 00 ; što je u protuslovlju
s polaznom pretpostavkom.
TEOREM 2.3.2 Relacija " " je relacija ekvivalencije na D D:
DOKAZ. Treba dokazati (a) re‡eksivnost, (b) simetriµcnost i (c) tranzitivnost

relacije " ":
(a) Neka je AB bilo koja duµzina. Po Aksiomu (III1 ) je AB BA: Dokaµzimo
da vrijedi AB AB
Pretpostavimo suprotno, tj. da vrijedi AB 6 AB. Po Aksiomu (III1 ) postoji
!
toµcka B 0 na pravcu AB s iste strane toµcke A kao i B i vrijedi AB AB 0 . Po
Aksiomu (III2 ) vrijedi BA AB 0 . Sada je BA AB 0 i BA AB, što je u
protuslovlju s prethodnim teoremom.
(b) Treba dokazati: ako je AB A0 B 0 ; onda je A0 B 0 AB.
Po (a) je AB AB: Sada iz AB AB i AB A0 B 0 po Aksiomu (III2 ) slijedi
A0 B 0 AB.
(c) Treba dokazati: ako je AB A0 B 0 i A0 B 0 A00 B 00 ; onda je AB A00 B 00 .
Iz AB A0 B 0 , po (b), slijedi A0 B 0 AB i jer je po pretpostavci i A0 B 0 A00 B 00
imamo, po Aksiomu (III2 ); da vrijedi AB A00 B 00 :
TEOREM 2.3.3 Ako su B i C toµcke na istom polupravcu s poµcetkom u toµcki

A, a B 0 i C 0 toµcke na istom polupravcu s poµcetkom u A0 tada iz AB A0 B 0 i
AC A0 C 0 slijedi BC B 0 C 0 . Ako je pri tome (A-B-C) onda je i (A0 -B-0 C 0 ).
DOKAZ. Neka su ispunjene pretpostavke teorema, tj. neka je AB A0 B 0 i

AC A0 C 0 i neka vrijedi (A-B-C):
Teorem 2.3.3.
!
(1) Na polupravcu h0 = A0 B 0 odaberimo toµcku C 00 tako da je BC B 0 C 00 i
0 0 00 0 00 0
(A -B -C ). Toµcke B i C su s iste strane toµcke A .
(2) Imamo (A-B-C) i (A0 -B 0 -C 00 ) te AB A0 B 0 i BC B 0 C 00 pa po Aksiomu
(III3 ) slijedi AC A0 C 00 .
(3) Kako je po pretpostavci AC A0 C 0 i jer je AC A0 C 00 (po (2)), to po
Teoremu 2.3.1 slijedi C 0 = C 00 , tj. BC B 0 C 0 i (A0 -B 0 -C 0 ).
Trokut 4ABC ima šest odredbenih elemenata: tri stranice AB; AC; BC i tri
kuta \CAB; \ABC; \ACB koja ćemo oznaµcavati redom sa \A; \B; \C:
DEFINICIJA 2.3.4 Za dva trokuta 4ABC i 4A0 B 0 C 0 kaµzemo da su kon-

gruentni i pišemo 4ABC 4A0 B 0 C 0 ; ako vrijedi AB A0 B 0 ; AC A0 C 0 ;
BC B 0 C 0 ; \A \A0 ; \B \B 0 i \C \C 0 .
TEOREM 2.3.5 (S-K-S pouµcak) Ako je AB A0 B 0 ; AC A0 C 0 i \A \A0

onda je 4ABC 4A0 B 0 C 0 .
DOKAZ. Po Aksiomu (III5 ) odmah slijedi \B \B 0 i \C \C 0 .

Preostaje još dokazati BC B0C 0:
Teorem 2.3.5.
Pretpostavimo suprotno, tj. BC 6 B0C 0.

(1) Po Aksiomu (III1 ) na polupravcu s poµcetkom u B 0 postoji toµcka C 00 tako
da C 00 i C 0 budu s iste strane toµcke B 0 i da vrijedi BC B 0 C 00 .
! !
(2) Vrijedi C 0 6= C 00 pa su i pravci A0 C 0 i A0 C 00 razliµciti.
! !
Zaista, kada bi bilo A0 C 0 = A0 C 00 ; toµcke A0 ; C 0 i C 00 leµzale bi na nekom pravcu
p; a budući i toµcke B 0 ; C 0 i C 00 leµze na nekom pravcu q; ta bi dva pravca bila
jednaka (imaju dvije zajedniµcke toµcke, Aksiom (II2 )). To znaµci da bi toµcke
A0 ; B 0 i C 0 leµzale na nekom pravcu, a to je nemoguće.
(3) Za trokute 4ABC i 4A0 B 0 C 00 vrijedi AB A0 B 0 ; BC B 0 C 00 ; \B \B 0
i po Aksiomu (III5 ) slijedi \A \C 00 A0 B 0 :
(4) Konaµcno, imamo da je \A \C 00 A0 B 0 i \A \C 0 A0 B 0 pa polupravci
s istim poµcetkom u A0 koji prolaze razliµcitim toµckama C 0 i C 00 s iste strane
!
polupravca A0 B 0 odre†uju isti kut, što je u protuslovlju s Aksiomom (III4 ) :
Dakle, mora biti C 0 = C 00 , tj. BC B0C 0:
TEOREM 2.3.6 (K-S-K pouµcak) Ako za dva trokuta 4ABC i 4A0 B 0 C 0 vri-
jedi AB A0 B 0 ; \A \A0 i \B \B 0 ; onda je 4ABC 4A0 B 0 C 0 :
DOKAZ. Dokaµzimo da je AC A0 C 0 .
Pretpostavimo suprotno, tj. AC 6= A0 C 0 .
Teorem 2.3.6.
(1) Po Aksiomu (III1 ) postoji toµcka C 00 s iste strane toµcke A0 kao i C 0 takva
da vrijedi AC A0 C 00 .
! !
(2) Tada je oµcito C 0 6= C 00 , a onda je i B 0 C 00 6= B 0 C 0 .
(3) Za trokute 4ABC i 4A0 B 0 C 00 vrijedi AB A0 B 0 ; AC A0 C 00 i \A \A0
i po Aksiomu (III5 ) slijedi \B \A0 B 0 C 00 :
(4) Kako je i \B \A0 B 0 C 0 došli smo u protuslovlje s Aksiomom (III4 ).
Dakle, AC A0 C 0 pa primjenom prethodnog teorema zakljuµcujemo 4ABC
4A0 B 0 C 0 .
TEOREM 2.3.7 U jednakokraµcnom trokutu su kutovi uz osnovicu kongru-

entni.
DOKAZ. Neka je 4ABC jednakokraµcan trokut AC BC.

Dokaµzimo da vrijedi \A \B:
Teorem 2.3.7.
Promotrimo trokute 4ABC i 4BAC: Za te trokute vrijedi AC BC; BC

AC i \ACB \BCA: Sada po Aksimu (III5 ) imamo \A \B:
TEOREM 2.3.8 Ako je \hOk \h0 O0 k 0 onda je \hOk \h0 O0 k 0 :
DOKAZ. Neka su dani kongruentni kutovi \hOk i \h0 O0 k 0 :
Teorem 2.3.8.
0 0 0
(1) Na polupravcima h; k; h; h ; k i h0 odaberimo redom toµcke A; B; C; A ;
0 0
B i C tako da vrijedi OA O0 A0 ; OB O0 B 0 i OC O0 C 0 :
(2) Uoµcimo trokute 4OAB i 4O0 A0 B 0 : Budući je \hOk \h0 O0 k 0 ; OA
O0 A0 ; OB O0 B 0 ti su trokuti kongruentni (po Teoremu 2.3.5), pa je posebno
\A = \A0 i AB A0 B 0 :
(3) Budući da je (C-O-A); (C 0 -O0 -A0 ); CO C 0 O0 i OA O0 A0 ; po Aksiomu
(III3 ) je CA C 0 A0 :(4) Uoµcimo sada trokute 4CAB i 4C 0 A0 B 0 . Budući da je
CA C 0 A0 ; AB A0 B 0 i \A = \A0 ; po Teoremu 2.3.5 je 4CAB 4C 0 A0 B 0
i posebno \C \C i BC
0
B0C 0:
(5) Sada primjenimo Teorem 2.3.5 na trokute 4COB i 4C 0 O0 B 0 (jer je OC
O0 C 0 ; BC B 0 C 0 i \C \C 0 ): Dobili smo 4COB 4C 0 O0 B 0 pa je \COB
0
\C 0 O0 B 0 ; tj. \hOk \h O0 k 0 :
DEFINICIJA 2.3.9 Kutovi \hOk i \hOk nazivaju se vršni kutovi, a kutovi

\hOk i \hOk nazivaju se sukuti.
TEOREM 2.3.10 Vršni kutovi su kongruentni.
DOKAZ. Neka su \hOk i \hOk vršni kutovi. Vrijedi \hOk \kOh i po

Teoremu 2.3.8 je \hOk \kOh:
TEOREM 2.3.11 Neka su h; k i l polupravci s istim poµcetkom O u ravnini

, a h0 ; k 0 i l0 polupravci s istim poµcetkom O0 u ravnini 0
: Neka pri tome h
i k leµze s iste strane ili s razliµcite strane od l i istodobno h0 ; k 0 ili s iste ili
s razliµcite strane od l0 . Ako je \hOl \h0 O0 l0 i \kOl \k 0 O0 l0 , onda je
\hOk \h0 O0 k 0 :
DOKAZ. (a) Neka su polupravci h; k s iste strane od l; a polupravci h0 ; k 0 s

iste strane od l0 .
Teorem 2.3.11 - (a).
(a1) Odaberimo toµcke A 32 h; C 32 l; A0 32 h0 i C 0 32 l0 tako da vrijedi

OA O0 A0 i OC O0 C 0 :
(a2) Po Teoremu 2.2.17 polupravac k sijeµce duµzinu AC u toµcki B (dakle, vrijedi
(A-B-C)) i polupravac k 0 sijeµce duµzinu A0 C 0 u toµcki B 0 (dakle, vrijedi (A0 -B 0 -
C 0 )):
(a3) Uoµcimo trokute 4OAC i 4O0 A0 C 0 : Po Teoremu 2.3.5 su trokuti 4OAC
i 4O0 A0 C 0 kongruentni pa je \C \C 0 ; \A \A0 i AC A0 C 0 :
(a4) Sada moµzemo primjeniti Teorem 2.3.6 na trokute 4OBC i 4O0 B 0 C 0
(K-S-K pouµcak: \C \C 0 ; \kOl \k 0 O0 l0 ; OC O0 C 0 ): Oni su kongru-
entni pa je BC B 0 C 0 , \COB \C 0 O0 B 0 i OB O0 B 0 :
(a5) Primjenom Teorema 2.3.3 iz AC A0 C 0 i CB C 0 B 0 slijedi da je AB
A0 B 0 :
(a6) Kako je OA O0 A0 , \A \A0 i AB A0 B 0 (po (a5)) slijedi da je
4OAB 4O A B (S-K-S pouµcak, Teorem 2.3.5) i dalje \BOC = \B 0 O0 C 0 ;
0 0 0
tj. \hOk \h0 O0 k 0 :

(b) Polupravci h; k su s razliµcite strane od l i polupravci h0 ; k 0 su s razliµcite
strane od l0 :
Teorem 2.3.11 - (b).
Po Teoremu 2.3.8 je \kOl \k 0 O0 l0 : Po prvom dijelu dokaza je \hOk

\h0 O0 k 0 i po Teoremu 2.3.8 slijedi \hOk \h0 O0 k 0 ; a onda ponovnom prim-
jenom Teorema 2.3.8 imamo \hOk \h0 O0 k 0 :
TEOREM 2.3.12 (S-S-S pouµcak) Ako za dva trokuta 4ABC i 4A0 B 0 C 0 vri-
jedi AB A0 B 0 ; AC A0 C 0 i BC B 0 C 0 ; onda je 4ABC 4A0 B 0 C 0 :
!
DOKAZ. (1) Nanesimo kut \A u toµcki A0 ; ali sa suprotne strane pravca A0 B 0
nego što je C 0 (Aksiom (III4 )): Neka je C 00 odabrana tako da vrijedi AC A0 C 00
(po Aksiomu (III1 )):
Teorem 2.3.12.
(2) Po Teoremu 2.3.5 vrijedi 4ABC 4A0 B 0 C 00 :

! !
Primjetimo da su toµcke C 0 i C 00 sa suprotnih strana pravca A0 B 0 pa pravac A0 B 0
!
sjeµce pravac C 0 C 00 u toµcki D i vrijedi (C 0 -D-C 00 ):
(3) Promotrimo trokut 4A0 C 00 C 0 : Jer je A0 C 0 AC A0 C 00 taj je trokut
jednakokraµcan pa vrijedi \A0 C 0 C 00 \A0 C 00 C 0 :
(4) Analogno vrijedi C 00 B 0 BC B 0 C 0 pa je trokut 4C 00 B 0 C 0 jednakokraµcan
i vrijedi \C 0 C 00 B 0 \B 0 C 0 C 00 :
(5) Sada moµzemo primjeniti Teorem 2.3.5 na trokute 4A0 B 0 C 0 i 4A0 B 0 C 00 : Ti
su trokuti kongruentni pa je \B 0 A0 C 00 \B 0 A0 C 0 :
(6) Dokaµzimo da je i \A \B 0 A0 C 0 :
(6a) Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. da vrijedi \A 6 \B 0 A0 C 0 :
(6b) Primjenom Aksioma (III4 ) i (III1 ) odaberimo toµcku C 000 s iste strane
pravca A0 B 0 kao i toµcka C 0 tako da vrijedi A0 C 000 AC i \C 000 A0 B 0 \A:
0 0 000
(6c) Na 4ABC i 4A B C smijemo primjeniti Teorem 2.3.5. Ti su trokuti
kongruentni, pa je B 0 C 000 BC. Primjetimo da vrijedi A0 C 0 6 A0 C 000 :
(6d) Nadalje, primjetimo da su trokuti 4A0 B 0 C 000 i 4A0 B 0 C 00 kongruentni
(S-K-S pouµcak) pa je A0 C 000 AC A0 C 00 , B 0 C 000 BC B 0 C 00 ; \A0 C 00 B 0
\A0 C 000 B 0 i posebno \B 0 A0 C 000 \B 0 A0 C 00 :
(6e) Dobili smo ranije (u (5)) da je i \B 0 A0 C 0 \B 0 A0 C 00 : Dakle, \B 0 A0 C 0
\B 0 A0 C 000 i time smo došli u protuslovlje s jedinstvenim prenošenjem kuta
(Aksiom (III4 )):
(7) Konaµcno, jer je AB A0 B 0 ; AC A0 C 0 i \BAC \B 0 A0 C 0 imamo
(po S-K-S pouµcku) da vrijedi 4ABC 4A0 B 0 C 0 :
LEMA 2.3.13 Ako je \hOk \h0 O0 k 0 i \hOk \h00 O00 k 00 onda je

\h0 O0 k 0 \h00 O00 k 00 :
DOKAZ. (1) Odaberimo toµcke A 32 h i B 32 k na proizvoljni naµcin.

(2) Zatim odaberimo toµcke A0 32 h0 , B 0 32 k 0 , A00 32 h00 i B 00 32 k 00 tako da
vrijedi OA O0 A0 ; OA O00 A00 ; OB O0 B 0 i OB O00 B 00 :
(3) Vrijedi O0 A0 O00 A00 i O0 B 0 O00 B 00 :(4) Po Teoremu 2.3.5 imamo 4OAB
4O0 A0 B 0 i 4OAB 4O00 A00 B 00 :
Lem a 2.3.13.
(5) Tada je AB A0 B 0 i AB A00 B 00 pa po Teoremu 2.3.2 slijedi A0 B 0 A00 B 00 :

0 0 0
(6) Sada smijemo primjeniti Teorem 2.3.12 pa vrijedi 4O A B 4O A00 B 00 :
00
Iz kongruencije ovih trokuta slijedi traµzena tvrdnja \h0 O0 k 0 \h00 O00 k 00 .
TEOREM 2.3.14 Relacija " " je relacija ekvivalencije na skupu K:
DOKAZ. (a) Re‡eksivnost relacije " " slijedi iz Aksioma (III4 ):

(b) Dokaµzimo simetriµcnost relacije , tj. da vrijedi: ako je \hOk \h0 O0 k 0
onda je \h0 O0 k 0 \hOk:
Vrijedi \hOk \h0 O0 k 0 i \hOk \hOk (po Aksiomu (III4 )) pa primjenom
prethodno dokazane Leme 2.3.13 dobivamo \h0 O0 k 0 \hOk:
(c) Dokaµzimo tranzitivnost, tj. da vrijedi: ako je \hOk \h0 O0 k 0 i \h0 O0 k 0
\h O k ; onda je \hOk
00 0 00
\h O k :
00 00 00
Relacija " " je simetriµcna, pa iz \hOk \h0 O0 k 0 slijedi \h0 O0 k 0 \hOk:

Sada imamo \h O k 0 0 0
\hOk i \h O k 0 0 0
\h O k i po Lemi 2.3.13 slijedi
00 00 00
\hOk \h O k :
00 00 00
DEFINICIJA 2.3.15 Za kut kongruentan svom sukutu kaµzemo da je pravi

kut. Pravci na kojima leµze krakovi pravog kuta nazivaju se okomitim pravcima.
TEOREM 2.3.16 Postoji pravi kut.
DOKAZ. (1) Odaberimo proizvoljni kut \hOk:

(2) Po Aksiomu (III4 ) moµzemo s druge strane od h nego je k odabrati polupravac
l tako da je \hOk \hOl:
(3) Odaberimo proizvoljnu toµcku A na polupravcu k i potom toµcku B na
polupravcu l tako vrijedi OA OB:
(4) Po Teoremu 2.2.17 pravac hOh sijeµce AB u toµcki C (vrijedi (A-C-B)):
(5) Razlikujemo tri sluµcaja za poloµzaj toµcke C:
Teorem 2.3.16.
(5a) Toµcka C leµzi na h:

Vrijedi OA OB; OC OC i \AOC \COB pa je po Teoremu 2.3.5
4OCA 4OBC i posebno \OCA \OCB: No, \OCB je sukut kuta \OCA
pa smo dobili pravi kut.
(5b) Toµcka C leµzi na h:
U ovom sluµcaju po Teoremu 2.3.8 slijedi \hOk \hOl pa je situacija kao u
sluµcaju (5a).
(5c) Sluµcaj C = O:
Tada je (A-O-B) i l = k pa je kOl pravac i vrijedi \hOk \hOl; dakle, \hOk
jest pravi kut.
TEOREM 2.3.17 Svaka dva prava kuta su kongruentna.
DOKAZ. Neka su dana dva prava kuta \hOk i \h0 O0 k 0 i dokaµzimo \hOk
\h0 O0 k 0 :
Teorem 2.3.17.
Dokaz ćemo provesti svo†enjem na kontradikciju pa pretpostavimo suprotno, tj.

da vrijedi \hOk 6 \h0 O0 k 0 :
(1) Kutovi \hOk i \h0 O0 k 0 su pravi pa je \hOk \hOk i \h0 O0 k 0 \h0 O0 k 0 :
(2) Prema Aksiomu (III4 ) postoji jedinstveni polupravac l s poµcetkom u toµcki
O tako da je \h0 O0 k 0 \hOl: Oµcito je l 6= k:
Moguća su dva sluµcaja: (h-l-k) ili (h-k-l):
Dokaµzimo prvi sluµcaj (h-l-k) (drugi se analogno dokazuje):
(3) Primjenom Aksioma (III4 ) postoji polupravac m tako da je (l-k-m) i
\lOk \mOk:
(4) Jer je \hOk \hOk i \lOk \mOk imamo da su l i h s jedne strane od

k; a m i h s druge strane od k:
(5) Iz (4), primjenom Teorema 2.3.11, zakljuµcujemo da je \hOl \hOm i pri
tom je (h-m-k):
(6) Iz (1),(2) i (5) primjenom Teorema 2.3.14 slijedi \hOm \h0 O0 k 0
\h0 O0 k 0 :
(7) Kako je \hOm \h0 O0 k 0 ; po Teoremu 2.3.8, slijedi \hOm \h0 O0 k 0 :
(8) Dobili smo \h0 O0 k 0 \hOl (po (2)) i \h0 O0 k 0 \hOm (po (7)). Odavde
slijedi da su dva razliµcita kuta kongruentna što je u protuslovlju s Aksiomom
(III4 )
TEOREM 2.3.18 Svaka duµzina se moµze raspoloviti i to na jedinstveni naµcin.
DOKAZ. Neka je AB proizvoljna duµzina. Treba dokazati da postoji jedin-

stvena toµcka E na AB takva da vrijedi (A-E-B) i AE EB.
(1) Nanesimo proizvoljni kut \CAB, a zatim \CAB prenesimo u toµcki B i to
!
s druge strane pravca AB nego li je toµcka C.
Teorem 2.3.18.
(2) Odaberimo toµcku D tako vrijedi AC BD i \CAB \ABD.

(3) Primjenom Teorema 2.3.5 zakljuµcujemo da je 4ABC 4ABD pa je i
AD BC:
! !
(4) Kako su toµcke C i D sa suprotnih strana pravca AB to AB sijeµce CD; tj.
postoji toµcka E na AB i (C-E-D).
(5) Promotrimo trokute 4ADC i 4DBC. Kako je CD CD; AC BD i
AD BC po Teoremu 2.3.12 zakljuµcujemo da je 4ADC 4DBC pa je onda
i \CDB \ACD.
(6) Iz AC BD; \CAB \ABD i \AEC \BED (vršni kutovi) slijedi,
po Teoremu 2.3.5, da je 4AEC 4BED pa je i AE EB:
(7) Da bismo dokazali da je toµcka E polovište duµzine AB preostaje jošdokazati
(A-E-B).
U suprotnom, tj. ako je :(A-E-B) mora biti ili (E-A-B) ili (A-B-E). Pret-
postavimo da je (A-B-E). Sada imamo AE EB i AE EA; dakle i
EA EB; a to je u protuslovlju s Teoremom 2.3.1.
Analogno dokazujemo sluµcaj (E-A-B).

(8) Dokaµzimo i drugu tvrdnju teorema: jedinstvenost toµcke E:
Pretpostavimo da postoji još jedna toµcka E 0 s traµzenim svojstvima i E 6= E 0 :
Dakle, neka vrijedi AE 0 E 0 B i (A-E 0 -B).
(8a) Promotrimo trokute 4AE 0 C i 4E 0 BD. Po Teoremu 2.3.5 oni su kongru-
entni pa je posebno i \AE 0 C \BE 0 D.
(8b) Pokaµzimo da su C; E 0 i D su kolinearne toµcke.
Pretpostavimo suprotno, tj. C; E 0 i D su nekolinearne toµcke. Odaberimo toµcku
F tako da se nalazi s druge strane toµcke E 0 nego li toµcka D obzirom na AB
! !
i da su E 0 ; D i F kolinearne toµcke. Tada vrijedi E 0 F 6= E 0 C. Po Teoremu
2.3.10 su vršni kutovi jednaki, \DE 0 B \AE 0 F . No, s druge strane je i
\DE 0 B \AE 0 C (po (8a)) što je protuslovlje s Aksiomom (III4 ). Dakle, C;
E 0 i D su kolinearne toµcke.
(8c) Dobili smo dva razliµcita pravca CED i CE 0 D koji prolaze dvjema toµckama
C i D; a to je u protuslovlju s Aksiomom (I2 ). Dakle, mora biti E = E 0 i
jedinstvenost je dokazana.
KOROLAR 2.3.19 Svaka duµzina moµze se razdijeliti na 2m (m 2 N) kongru-

entnih duµzina.
TEOREM 2.3.20 Svaki se kut moµze raspoloviti na jedinstveni naµcin.
DOKAZ. Neka je \hOk dani kut.
Teorem 2.3.20.
(1) Na h odaberimo proizvoljnu toµcku A i potom na k odredimo toµcku B tako

da vrijedi OA OB:
!
(2) Neka je C polovište duµzine AB i oznaµcimo sa l = OC:
(3) Vrijedi 4OCA 4OCB (S-S-S pouµcak) pa vrijedi \BOC \AOC i
polupravac l raspolavlja kut \hOk:
Za dani trokut na standardni naµcin (poznat iz osnovne i srednje škole) de…niraju

se pojmovi teµzišnice, visine i simetrale. Tako za dani trokut 4ABC imamo:
teµzišnica (iz vrha C) je duµzina CP ; gdje je P polovište stranice AB; visina (iz
vrha C) je duµzina CS; gdje je S toµcka na stranici AB i vrijedi \ACS \SCB;

!
visina (iz vrha C) je duµzina CN ; gdje je N toµcka na pravcu AB i pri tome su
! !
AB i CN okomiti pravci.
KOROLAR 2.3.21 U jednakokraµcnom trokutu simetrala kuta naspram os-

novice je ujedno i teµzišnica i visina trokuta.
DOKAZ. Trvdnja korolara slijedi iz prethodnog teorema.
TEOREM 2.3.22 Svakom toµckom ravnine prolazi jedinstvena okomica na dani

pravac te ravnine.
DOKAZ. Neka su dani pravac p i toµcka T:
Teorem 2.3.22.
(1) Neka toµcka T leµzi na pravcu p:

Po Teoremu 2.3.16 postoji pravi kut pa ga prenesimo u toµcku T tako da jedan
krak leµzi na pravcu p: Jedinstvenost okomice slijedi iz Teorema 2.3.17. Naime
ako postoji jošjedna okomica pomoću Teorema 2.3.17 dolazimo do kontradikcije
s Aksiomom (III4 ):
(2) Neka toµcka T ne leµzi na pravcu p:
!
Odaberimo proizvoljnu toµcku A na pravcu p te oznaµcimo AT = h: Prenesimo
kut \hAp s druge strane pravca p : dolazimo do kuta \h0 Ap: Odredimo toµcku
T 0 na h0 tako da vrijedi AT AT 0 :
Neka pravac p sijeµce T T 0 u toµcki B: Tada su trokuti 4ABT i 4ABT 0 kongru-
entni (\T AB \T 0 AB; AT AT 0 ; AB AB pa primijenimo Teorem 2.3.5)
pa vrijedi i \T BA \T BA: 0
!
Dakle, T T 0 je traµzena okomica.
NAPOMENA 2.3.23 Napomenimo da ova tvrdnja ukoliko je toµcka T van

pravca p; nije istinita u eliptiµckoj geometriji. Ilustrirajmo to. Za model eliptiµcke
geometrije uzmimo sfernu geometriju.
Toµcke u toj geometriji su toµcke na euklidskoj sferi uz identi…kaciju antipodalnih

toµcaka (toµcaka na sferi µcija spojnica prolazi središtem sfere), a pravci su glavne
kruµznice te sfere (tj. kruµznice dobivene kao presjek te sfere s ravninama koje
prolaze središtem te sfere). Za dani takav p pravac toµcka P je njegov pol ako je
svaki pravac kroz P okomit na p:
Sferna geom etrija.
Na slici je pravac p ekvator sfere, a toµcka P van njega je sjeverni pol. Svaki
pravac kroz pol P je okomit na ekvator.
TEOREM 2.3.24 Ako su dva pravca okomita na treći pravac, onda se ta dva
pravca ne sijeku.
DOKAZ. Neka su b i c razliµciti pravci koji su okomiti na pravac a. Pret-

postavimo da se b i c sijeku i neka je njihovo sjecište toµcka T: Tada bi se iz toµcke
T mogle povući dvije razliµcite okomice na a; što je u protuslovlju s prethodnim
teoremom.
TEOREM 2.3.25 Ako dva pravca sijeku treći pravac i tvore s njime kongru-
entne izmjeniµcne kutove, tada se ta dva pravca ne sijeku.
DOKAZ. Neka c sijeµce a i b u toµckama A i B i neka su izmjeniµcni kutovi

kongruentni. Neka je D polovište duµzine AB (Teorem 2.3.18) i spustimo iz D
okomicu na a (Teorem 2.3.22).
(1) Ako je E = A onda je pravac c okomit na pravce a i b pa tvrdnja slijedi iz
Teorema 2.3.24.
Teorem 2.3.25.
(2) Ako je E 6= A onda prenošenjem duµzine EA u toµcki B na b dolazimo do

toµcke F:
Sada je 4EAD 4BDF (S-K-S pouµcak) pa je \EDA \BDF: Po Teoremu
2.3.10 su to vršni kutovi pa su E; D; F kolinearne toµcke. Dobili smo da su
!
pravci a i b okomice na pravac EF pa se opet pravci a i b ne sijeku (Teorem
2.3.24).
TEOREM 2.3.26 Ako su u ravnini dani pravac a i toµcka A van njega, onda
postoji bar jedan pravac b u ravnini koji prolazi toµckom A i ne sijeµce dani pra-
vac a:
DOKAZ. Neka je dan pravac i neka je na njemu odabrana proizvoljna toµcka

B. Zapišimo taj pravac u obliku aBa gdje su a i a polupravci koje odre†uje
toµcka B:
Teorem 2.3.26.
! !
Neka je \(AB; b) prenešen kut \(BA; a) i to tako da su a i b s razliµcitih strana
!
pravca AB: Promotrimo pravac bAb. Po prethodnom teoremu zakljuµcujemo da
se pravci aBa i bAb ne sijeku.
DEFINICIJA 2.3.27 (a) Neka su dane duµzine AB i A0 B 0 . Kaµzemo da je

duµzina AB veća od duµzine A0 B 0 (i pisati AB > A0 B 0 ili A0 B 0 < AB) ako
postoji toµcka C takva da je (A-C-B) i AC A0 B 0 :
(b) Neka su dana dva kuta \hOk i \h O k . Kaµzemo da je kut \hOk veći
0 0 0
od kuta \h0 O0 k 0 (i pisati \hOk > \h0 O0 k 0 ili \h0 Ok 0 < \hOk); ako postoji
polupravac l s poµcetkom u ishodištu polupravaca h i k tako da je (h-l-k) i \hOl
\h0 O0 k 0 .
TEOREM 2.3.28 (a) Za svake dvije duµzine AB i CD uvijek vrijedi jedna i

samo jedna od sljedeće tri relacije: ili AB CD ili AB < CD ili AB > CD
(pravilo trihotomije).
(b) Ako je AB < A0 B 0 i A0 B 0 < A00 B 00 onda je AB < A00 B 00 (tranzitivnost
relacije "biti manji").
NAPOMENA 2.3.29 Iz prethodnog teorema slijedi da je skup svih duµzina D

potpuno ure†en skup. Nadalje, moµze se uvesti zbrajanje i oduzimanje duµzina
i pokazati da vrijedi:
(a) Ako je AB A0 B 0 i CD < C 0 D0 onda je AB + CD < A0 B 0 + C 0 D0 ;

1 1
(b) Ako je AB > CD onda je 2n AB > 2n CD; za svaki n 2 N:
Sliµcne tvrdnje mogu se dokazati i za kutove i onda se mogu de…nirati tupi i
šiljasti kut: šiljasti kut je onaj koji je manji od pravog, a tupi kut je onaj
koji je veći od pravog.
TEOREM 2.3.30 Vanjski kut trokuta veći je od svakog nesusjednog unutarnjeg

kuta.
DOKAZ. Neka je dan trokut 4ABC i odaberimo toµcku F tako vrijedi je

(A-B-F ) (takva postoji po Aksiomu (II2 )).
Teorem 2.3.30.
Dokaµzimo da vrijedi \CBF > \ACB.

(1) Neka je D polovište stranice BC (to moµzemo po Teoremu 2.3.18).
!
(2) Na pravcu AD odredimo toµcku E s druge strane toµcke D nego što je A tako
da vrijedi AD DE (prenošenje duµzine).
(3) Promotrimo trokute 4ADC i 4BDE. Primjenom Teorema 2.3.10 do-
bivamo \ADC \EDB (vršni kutovi) i po Teoremu 2.3.5 (S-K-S pouµcak)
zakljuµcujemo da su trokuti 4ADC i 4BDE sukladni. Slijedi da je i \ACB
\DBE.
!
(4) Kako je (A-B-F ) ; to pravac CB sijeµce duµzinu AF u unutarnjoj toµcki pa su
!
toµcke A i F s razliµcitih strane od BC.
!
(5) Analogno, jer vrijedi (A-D-E) to pravac BC sijeµce duµzinu AE u unutarnjoj
!
toµcki pa su A i E s razliµcitih strana od BC.
!
(6) Po Teoremu 2.2.11 iz (4) i (5) slijedi da su E i F s iste strane pravca BC.
!
(7) Vrijedi (C-D-B) pa su C i D s iste strane pravca AB.
!
(8) Vrijedi (A-D-E) pa su D i E s iste strane pravca AB.
(9) Prema Teoremu 2.2.11 iz (7) i (8) slijedi da su toµcke C i E s iste strane
!
pravca AB.
!
(10) Pokazali smo da E leµzi s iste strane pravca AF kao i C (po (9)) i da E
!
leµzi s iste strane pravca CB kao i F (po (6)). Time je pokazano da je toµcka E
unutarnja toµcka kuta \CBF .
2.4. AKSIOMI NEPREKIDNOSTI 63
!
(11) Odaberimo proizvoljnu toµcku T na polupravcu h = BE razliµcitu od E
(moguć je poredak (B-T -E) ili (B-E-T )). Sliµcno prethodnom dokazuje se da je
i T unutarnja toµcka kuta \CBF (dokaµzite, korisna vjeµzba).
(12) Time smo dokazali da je h unutar kuta \CBF pa vrijedi \CBF >
! !
\(BC; h): Budući vrijedi \(BC; h) \ACB dobili smo da je zaista \CBF >
\ACB:
Analogno se dokazuje da je vanjski kut \CBF veći i od drugog nesusjednog
kuta \CAB (dokaµzite, korisna vjeµzba!).
TEOREM 2.3.31 Ako su dvije stranice jednog trokuta kongruentne odgovara-

jućim dvjema stranicama drugog trokuta, a kutovi izme†u tih stranica nisu kon-
gruentni, tada nasuprot većeg od tih kutova leµzi veća stranica i obratno.
DOKAZ. Vrijedi Euklidov dokaz (Propozicija 24).

Dokaµzite prethodni teorem u ovoj aksiomatici pomoću već dokazanih tvrdnji
(korisna vjeµzba!).
Pojmovi poznati iz elementarne geometrije, kao što su kruµznica, tetiva, trokutu

upisana i opisana kruµznica, središnji i obodni kut, na prirodni naµcin se de…niraju.
Navedimo de…niciju kruµznice.
Neka je u ravnini dana toµcka O. Skup svih toµcaka M ravnine za koje

OM kongruentno jednoj danoj duµzini AB naziva se kruµznica sa središtem O
i radijusom AB i oznaµcava sa k (O; r) gdje je r = AB. Skup svih toµcaka M
ravnine za koje je OM < AB naziva se skup unutrašnjih toµcaka kruµznice
k (O; r) (ili nutrina od k (O; r)), a skup svih toµcaka M ravnine za koje je
OM > AB naziva se skup vanjskih toµcaka kruµznice k (O; r) (ili vanjština od
k(O; r)):
2.4 AKSIOMI NEPREKIDNOSTI

Aksiomi neprekidnosti su:
AKSIOM (IV1 ): (Arhimedov aksiom). Neka su AB i CD proizvoljne duµzine

!
i neka su na polupravcu AB s poµcetkom u toµcki A; odabrane toµcke A1 ;
A2 ; A3 ; ::: tako da vrijedi (A-A1 -A2 ) ; (A1 -A2 -A3 ) ; ::: i sve duµzine AA1 ;
A1 A2 ; A2 A3 ; ::: su kongruentne duµzini CD: Tada postoji n 2 N takav da
je (A-B-An ) :
Arhimedov aksiom tvrdi da postoji n 2 N takav da je n CD > AB: Bez

smanjenja općenitosti moµzemo staviti n CD AB.
AKSIOM (IV2 ): (Cantorov aksiom). Neka je dan niz duµzina

A1 B1 ; A2 B2 ; : : : ; An Bn ; : : :
od kojih je svaka osim prve sadrµzana u prethodnoj i neka ne postoji duµzina koja
bi bila sadrµzana u svakoj duµzini iz niza. Tada postoji jedna i samo jedna
toµcka koja je sadrµzana u svakoj duµzini.
Cantorov aksiom tvrdi da postoji jedna jedina toµcka C (tzv. Cantorova toµcka)
takva da je (An -C-Bn ) ; za svaki n 2 N:
Poznato je da su Arhimedov aksiom i Cantorov aksiom ekvivalentni Dedekin-

dovom aksiomu.
AKSIOM (IV ) (Dedekindov aksiom) Ako sve toµcke duµzine AB ukljuµcujući

i krajeve podijelimo u dvije klase tako da vrijedi:
(a) Svaka toµcka je u jednoj i samo jednoj klasi, toµcka A je u prvoj, a B u

drugoj klasi;
(b) Svaka toµcka prve klase, razliµcita od A; leµzi izme†u A i bilo koje toµcke druge
klase;
onda postoji jedna i samo jedna toµcka C duµzine AB takva da svaka toµcka
koja se nalazi izme†u A i C pripada prvoj klasi, a svaka toµcka koja se
nalazi izme†u C i B pripada u drugoj klasi. Toµcka C pripada ili prvoj ili
drugoj klasi. Toµcku C nazivamo graniµcnom toµckom tih klasa, toµckom
prereza ili Dedekindovom toµckom.
NAPOMENA 2.4.1 (a) U iskazu Dedekindovog aksioma moµze se izostaviti

jedinstvenost toµcke C: Naime, dosta jednostavno se moµze dokazati da je toµcka
C s traµzenim svojstvima jedinstvena.
!
(b) Ako se iskaz s duµzine AB prenese na pravac AB dobija se Dedekindov aksiom
za pravac.
Da bi pokazali da su Arihimedov i Cantorov aksiom ekvivalentni Dedekindovom

aksiomu treba dokazati tvrdnje narednog teorema.
TEOREM 2.4.2 (a) Iz Hilbertovih aksioma (I); (II); (III) i Dedekindovog

aksioma slijedi Arhimedov aksiom.
(b) Iz Hilbertovih aksioma (I) ; (II) ; (III) i Dedekindovog aksioma slijedi
Cantorov aksiom.
(c) Iz Hilbertovih aksioma (I); (II); (III); Arhimedovog aksioma i Cantorovog
aksioma slijedi Dedekindov aksiom.
2.4. AKSIOMI NEPREKIDNOSTI 65
DOKAZ. Dokaµzimo tvrdnju (a). Tvrdnje (b) i (c) navedene su u zadacima i

korisna je vjeµzba dokazati ih.
Pretpostavimo suprotno tvrdnji Arhimedovog aksioma, tj. neka je (8n 2 N) ili
n CD < AB ili n CD AB: De…nirajmo klase:
K1 = X : (9n 2 N) n CD > AX [ fAg;
K2 = Y : (8n 2 N) n CD < AY :
(1) Primjetimo da su K1 i K2 disjunktni i neprazni skupovi (toµcke A1 ; :::; An ; :::
iz Aksioma (IV1 ) sadrµzane su u K1 ; toµcka B pripada klasi K2 ) koji pokrivaju
segment AB:
(2) Klase K1 i K2 udovoljavaju i drugom uvjetu Dedekindovog aksioma.
Odaberimo proizvoljnu toµcku X 2 K1 n fAg: To znaµci da postoji n0 2 N takav
da je n0 CD > AX: Nadalje, za proizvoljnu toµcku Y 2 K2 je za taj n0 ispunjeno
n0 CD < AY : Tada je AX < n0 CD < AY ; pa je ispunjeno (A-X-Y ) : Dakle,
svaka toµcka X iz K1 razliµcita od A leµzi izme†u A i proizvoljne toµcke Y iz K2 :
(3) Po Dedekindovu aksiomu postoji jedinstvena toµcka E takva da je za (A-X-E)
µcim je X 2 K1 i (E-Y -B) µcim je Y 2 K2 i pri tome sama toµcka E pripada bilo
prvoj bilo drugol klasi.
(4) Toµcka E ne pripada klasi K1 :
Pretpostavimo suprotno, tj. da je E 2 K1: :
To znaµci da postoji n 2 N takav da je n CD > AE: No, to znaµci da vrijedi
(A-E-An ). Odavde slijedi (E-An -B) : Dobili da je An 2 K2 ; a to je u protuslovlju
s našom pretpostavkom (sa (1)) .
(5) Toµcka E ne pripada klasi K2 :
Pretpostavimo suprotno, tj. da je E 2 K2 :
To znaµci da je n CD < AE za svaki n 2 N : Neka je toµcka F odabrana
tako da je F E µ
CD i (A-F -E) : Cinjenica da vrijedi (A-F -E) povlaµci da je
F 2 K1 pa postoji n 2 N takav da je n CD > AF ; tj. (A-F -An ). No, onda
je AE = AF + F E < AAn + CD = (n + 1) CD: Dakle, (A-E-An+1 ) pa je
E 2 K1 ; što je u protuslovlju s (4).
Iz (4) i (5) slijedi protuslovlje sa Dedekindovim aksiomom (toµcka E ne leµzi ni
u K1 ni u K2 ) pa polaznu pretpostavku moramo mijenjati - Arhimedov aksiom
vrijedi.
TEOREM 2.4.3 Pravac koji leµzi u istoj ravnini sa kruµznicom i prolazi un-
utarnjom toµckom te kruµznice sijeµce tu kruµznicu u dvjema toµckama.
DOKAZ. Neka je dana kruµznica k (O; r) i neka pravac p sijeµce k (O; r) u un-
utarnjoj toµcki P:
Pretpostavit ćemo da pravac p ne prolazi kroz središte O kruµznice (naime tada

se pomoću Aksioma (III1 ) lako dokazuje da pravac p sijeµce k (O; r) u dvjema
toµckama).
C1 P A D XF C Y E B
Teorem 2.4.3
(1) Iz toµcke O spustimo normalu na pravac p i neka je noµzište oznaµcimo sa A:

Ili je OA OP ili OA < OP < r: U oba sluµcaja je OA < r; tj. A je unutarnja
!
toµcka kruµznice k (O; r) : Odredimo na pravcu AP toµcku B tako da je AB r:
Kako je 4AOB pravokutan to je OB > AB r: Dakle, B je vanjska toµcka
kruµznice k (O; r) :
(2) Podijelimo sve toµcke duµzine AB u sljedeće klase:
K1 = fX 2 AB : OX < rg;
K2 = fY 2 AB : OY rg:
(3) Rastav segmenta AB na klase K1 i K2 udovoljava uvjetima Dedekindovog
aksioma.
Svaka toµcka segmenta AB pripada samo jednoj klasi, toµcka A pripada klasi K1 ;
a toµcka B klasi K2 : Neka je X 2 K1 n fAg i Y proizvoljna toµcka iz K2 : To znaµci
OX < r i OY r: Tada je OY > OX: Onda je AY > AX pa je i (A-X-Y ) :
Po Dedekindovom aksiomu postoji jedinstvena toµcka prereza C (Dedekindova
toµcka) za koju je (A-X-C) µcim je X 2 K1 i (C-Y -B) µcim je Y 2 K2 : Sama toµcka
C pripada bilo skupu K1 ; bilo skupu K2 :
(4) Dokaµzimo da toµcka C pripada u klasi K2 :
Pretpostavimo suprotno, tj. da je C 2 K1 : Tada je OC < r: Odredimo toµcku E
segmenta AB tako da je (C-E-B) i CE r OC: Kako je (C-E-B) imamo da
je E 2 K2 : No vrijedi OE < OC + CE r pa je E 2 K1 . Time smo došli do
protuslovlja: toµcka pripada i skupu K1 i skupu K2 :
Dakle C 2 K2 ; a to znaµci da je ili OC r ili pak OC > r:
(5) Vrijedi OC r; tj. toµcka C pripada kruµznici k(O; r):
U suprotnom, ako je OC > r; moµzemo na segmentu AB odabrati toµcku F tako
da vrijedi (A-F -C) i F C OC r: Kako je (A-F -C) imamo F 2 K1 : No vrijedi
OF + F C > OC; tj. OF > OC FC r; pa je F 2 K2 - što je nemoguće
(toµcka F bi pripadala i skupu K1 i skupu K2 ):
2.5. AKSIOM O PARALELAMA 67
(6) Odredimo na pravcu p toµcku C1 ; a s druge strane nego što je toµcka C tako da
vrijedi AC AC1 : Tada su trokuti 4OAC i 4OAD kongruentni (po Teoremu
2.3.5) pa je OC1 OC r; dakle i C1 je toµcka kruµznice k (O; r) :
(7) Trećeg sjecišta nema.
Pretpostavimo suprotno da postoji još jedna toµcka T na pravcu p i kruµznici
k (O; r) : Toµcka T moµze biti s iste strane od A kao i toµcka C, ili pak s iste strane
od A kao i toµcka C1 : Neka je T s iste strane toµcke A kao i C: Promotrimo trokute
4OAC i 4OAT: To su pravokutni trokuti koji su kongruentni pa je AT AC;
tj. T = C:
2.5 AKSIOM O PARALELAMA

Rezultate dobivene na osnovu sistema aksioma (I); (II); (III) i (IV ) nazvali
smo apsolutnom geometrijom i neovisni su o tome da li toµckom van pravca
moµzemo povući jedan i samo jedan ili pak više pravaca koji ne sijeku dani
pravac. Naime, po Teoremu 2.3.24 barem jedan takav pravac postoji i da bi
osigurali da je to i jedini pravac, dakle i aksiomatizirali euklidsku geometriju
potreban je i aksiom o paralelnosti.
AKSIOM (VE ) Toµckom van pravca prolazi najviše jedan pravac koji ga ne
sijeµce.
Dakle, Euklid je bio u pravu, Peti postulat jest pravi aksiom. Teorem 2.3.24 i
Aksiom (VE ) daju uobiµcajenu formulaciju aksioma o paralelama:
Toµckom van pravca prolazi toµcno jedan pravac koji ga ne sijeµce.
(za koji smo pokazali da je ekvivalentan Petom Euklidovom postulatu). Taj
jedinstveni pravac nazivat ćemo paralelom i da su pravci a i b paralelni oz-
naµcavat ćemo sa a k b:
Naveli smo već neke tvrdnje ekvivalentne Petom euklidovom postulatu (odnosno
Aksiomu (VE )): Ponovimo neke od njih (dokaµzite da su one ekvivalentne tvrdnje
s Petim Euklidovim postulatom, korisna vjeµzba) :
Pravac koji sijeµce jedan od dva pravca u istoj ravnini koji se ne sijeku,
sijeµce i drugi od ta dva pravca (Proklov ekvivalent).
Udaljenost izme†u dva pravca koji leµze u istoj ravnini a ne sijeku se je
konaµcna. (kod Proklova dokaza već nalazimo ovu formulaciju).
Geometrijsko mjesto toµcaka koje leµze s istih strana danog pravca i imaju
istu udaljenost od njega je opet pravac (Posidonije).
Suma kutova trokuta jednaka je 2R (Saccheri, Lambert, Legendre).
Za svaku toµcku unutar zadanog kuta moµze se pronaći pravac koji sijeµce
oba kraka (Legendre).
Dva pravca od kojih je jedan okomit a drugi kos prema trećem pravcu se
sijeku (Legendre).
Kroz tri nekolinearne toµcke moµze se uvijek povući kruµznica (F. Bolyai).
Sve tri visine trokuta sijeku se u jednoj toµcki.
Postoji trokut sa po volji velikom površinom.
Postoje sliµcni trokuti (Wallisov postulat).
Navedimo model Euklidske planimetrije - to je realna ravnina R2 . Toµcke su e-
lementi skupa R2 , a pravci skupovi p = f(x; y) 2 R2 j ax+by +c = 0; a; b; c 2 R;
a2 + b2 6= 0g: Pravce oznaµcavamo i sa p = [a; b; c]: Incidencija je interpretira na
naµcin: toµcka T = (x0 ; y0 ) leµzi na pravcu p = [a; b; c] ako je T 2 p; tj. ako
je ax0 + by0 + c = 0: Poredak moµzemo interpretirati na naµcin: toµcka T2 leµzi
izme†u toµcaka T1 i T3 ako vrijedi d(T1 ; T3 ) = d(T1 ; T2 ) + d(T2 ; T3 ); gdje je d
standardna metrika na R2 : Konaµcno, kongruenciju interpretiramo preko grupe
gibanja. To je grupa kojoj skup izvodnica µcine sve osne simetrije, a grupna
operacija je kompozicija. Poznata je µcinjenica da su to izometrije ravnine i
da grupu gibanja tvore nama poznata preslikavanja: osne simetrije, translacije,
poluokreti i rotacije. Kongruencija se interpretira na naµcin: dvije …gure su
kongruentne ako postoji gibanje koje jednu …guru preslikava na drugu. Ko-
risna je vjeµzba provjeriti da ovaj model udovoljava svim aksiomima Euklidske
planimetrije.
2.6 µ
ZADACI ZA VJEZBU
1. Na†ite model u kojemu vrijede aksiomi (I1 ); (I2 ); ali ne i (I3 ):
Dokaµzite:
2. Postoji tri razliµcita pravca koji ne prolaze istom toµckom.
3. Za svaki pravac postoji najmanje jedna toµcka koja ne leµzi na njemu.
4. Za svaku toµcku postoji najmanje jedan pravac koji ne prolazi njom.
5. Za svaku toµcku postoji najmanje dva pravca koji prolaze njom.
6. Svaka ravnina incidentna je s najmanje tri toµcke.
7. Za svaki pravac a postoji pravac b takav da pravci a i b ne leµze u istoj
ravnini.
8. Neka su "toµcke" jednoµclani poskupovi skupa fA; B; C; D; E; F g a

"pravci" troµclani skupovi fA; B; Cg; fC; D; Eg; fE; F; Ag; fB; D; F g i
neka je incidencija interpretirana inkluzijom. Npr. "toµcka" A leµzi na
"pravcu" fA; B; Cg jer je fAg fA; B; Cg: Dokaµzite da se radi o elip-
tiµckom modelu geometrije incidencije.
µ
2.6. ZADACI ZA VJEZBU 69
9. Neka su "toµcke" sve toµcke na listu papira, "pravci" sve kruµznice koje
moµzemo nacrtati na tom listu, a "incidencija" znaµci da toµcka leµzi na
kruµznici. Provjerite jesu li su ispunjeni aksiomi incidencije i ako jesu koji
je aksiom o paralelama ispunjen.
10. Neka je dan model geometrije incidencije u kojem na svakom pravcu leµze
najmanje tri razliµcite toµcke. Koliko najmanje toµcaka i najmanje pravaca
taj model moµze imati. Ako je model euklidski, pokaµzite da on mora imati
najmanje 9 toµcaka i najmanje 12 pravaca.
11. Model geometrije incidencije ima 5 toµcaka. Naµcinite ga tako da za razliµcite
izbore "pravca" l i "toµcke" P vrijedi drugaµciji aksiom paralelnosti.
12. Neka je "toµcka" ure†eni par realnih brojeva (x; y) 2 R2 ; a "pravac" l skup
svih toµcaka (x; y) koji zadovoljavaju jednadµzbu ax + by + c = 0; gdje su
a; b realni brojevi takvi da je a2 + b2 > 0; tj.
l = f(x; y) 2 R R : ax + by + c = 0; a; b 2 R; a2 + b2 > 0g:
Toµcka (x; y) leµzi na pravcu l ako koordinate te toµcke udovoljavaju jed-
nadµzbu pravca. Dokaµzite da je ovaj model, nazivamo ga realna ravnina
i oznaµcavamo sa R2 , predstavlja model geometrije incidencije. Pokaµzite
da je to a…na ravnina (stoga se ovaj model naziva i realna a…na ravn-
ina) i odredite njezino projektivno upotpunjenje (koje nazivamo realna
projektivna ravnina).
13. Neka su "toµcke" sve toµcke jediniµcne sfere x2 + y 2 + z 2 = 1 (uobiµcajena
je iznaka S2 ); a "pravci" glavne kruµznice (tj. kruµznice kojima je središte
ujedno i središte sfere). Opet interpretiramo incidenciju na uobiµcajeni
naµcin. Dokaµzite da je to model geometrije incidencije.
14. Neka su "toµcke" sve toµcke unutar kruga x2 + y 2 < 1, a "pravci" sve
tetive. Neka incidencija znaµci da toµcka leµzi na tetivi u uobiµcajenom smislu.
Pokaµzite da li je to model geometrije incidencije (naziva se i Kleinov
disk). Koji aksiom paralelnosti vrijedi?
15. Ispitajte da li su ispunjeni svi aksiomi incidencije u Fanovoj geometriji.
16. Dokaµzite:
(a) (A-B-C) ^ (B-C-D) ) (A-B-D);
(b) (A-B-D) ^ (B-C-D) ) (A-B-C);
(c) (A-B-C) ^ (B-C-D) ) (A-C-D);
(d) (A-B-D) ^ (B-C-D) ) (A-C-D);
(e) (A-B-C) ^ (A-D-C) ) (A-D-B) _ (B-D-C):
17. Neka su A; B; C; D i M kolinearne toµcke te neka vrijedi (A-C-B); (A-D-B)
i (C-M -D): Dokaµzite da je (A-M -B):
18. Neka su A; B; C i D; kolinearne toµcke. Dokaµzite:
(a) :(B-A-C) ^ :(B-A-D) ) :(C-A-D):
(b) (B-A-C) ^ (B-A-D) ) :(C-A-D):

19. Skup S je konveksan ako za svake dvije toµcke A i B tog skupa i duµzina
AB pripada tom skupu. Prazan skup je konveksan skup. Dokaµzite da je
presjek konaµcnog broja konveksnih skupova konveksan skup. Je li pres-
jek beskonaµcno mnogo konveksnih skupova konveksan skup? Je li unija
beskonaµcno mnogo konveksnih skupova konveksan skup?
20. Dokaµzite da je de…nicija polupravca korektna, tj. da klase K1 i K2 ne ovise
o izboru toµcke A:
21. Dokaµzite da je de…nicija poluravnine korektna, tj. da klase K1 i K2 ne
ovise o izboru toµcke A:
22. Dokaµzite da je de…nicija poluprostora korektna, tj. da klase K1 i K2 ne
ovise o izboru toµcke A:
23. Dokaµzite Teorem 2.2.15.
Dokaµzite:
25. U svakom trokutu nasuprot većoj stranici leµzi veći kut i obratno, nasuprot
većem kutu leµzi veća stranica.
26. Suma bilo kojih dvaju kutova trokuta manja je od dva prava kuta.
27. U svakom trokutu najviše jedan kut moµze biti pravi ili tupi i bar dva
šiljasta (dokazati koristeći teorem o vanjskom kutu trokuta).
28. Suma svih kutova trokuta nije veća od dva prava kuta.
29. Vanjski kut trokuta veći je ili jednak zbroju dvaju nesusjednih unutarnjih
kutova.
30. Suma kutova µcetverokuta nije veća od µcetiri prava kuta.
31. Kutovi uz gornju osnovicu Saccherijevog µcetverokuta i µcetvrti kut Lam-
bertovog µcetvrokuta nisu tupi.
32. Ako za trokut 4ABC vrijedi \A \B onda je AC BC, tj. trokut je
jednakokraµcan.
33. Ako su teµzišnica i visina iz istog vrha trokuta kongruentne, onda je taj
trokut jednakokraµcan.
34. Ako je simetrala jednog unutrašnjeg kuta trokuta jednaka njegovom polu-
opsegu onda je taj trokut jednakokraµcan.
35. Ako je p bilo koji pravac i T bilo koja toµcka koja ne leµzi na njemu i N
noµzište okomice iz T na p i " bilo koji dani kut tada na pravcu p postoji
toµcka A tako da je \N AT < ".
36. Ako za trokute 4ABC i 4A0 B 0 C 0 vrijedi AB A0 B 0 ; AC A0 C 0 ; \B
\B i ako je AB > AC onda je 4ABC
0 0 0 0
4A B C (S-S-K> pouµcak o
sukladnosti).
µ
37. Ako za trokute 4ABC i 4A0 B 0 C 0 vrijedi da su im kongruentne dvije

stranice i kut nasuprot jednoj od njih onda vrijedi 4ABC 4A0 B 0 C 0 :
38. Neka je dan trokut 4ABC i neka je A1 njegova teµzišnica. Dokaµzite tvrd-
nju: \BAA1 > \CAA1 ako i samo ako je AB < AC:
39. Ako je M u unutrašnjosti trokuta 4ABC; onda je \AM B > \ACB:
40. Pravac sijeµce kruµznicu u najviše dvije toµcke.
41. Dvije kruµznice mogu imati najviše dvije zajedniµcke toµcke.
42. Dokaµzite da obodni kut nije veći od polovine središnjeg kuta nad istom
tetivom kruµznice.
43. Dokaµzite da obodni kut nad promjerom kruµznice nije veći od pravog kuta.
44. Kongruentnim središnjim kutovima kruµznice kongruentne su odgovarajuće
tetive.
45. Pravac koji prolazi jednom toµckom kruµznice i okomit je na spojnicu te
toµcke sa središtem kruµznice nema više niti jednu zajedniµcku toµcku s tom
kruµznicom (taj je pravac ustvari tangenta kruµznice u toj toµcki).
46. Krug je konveksan skup.
47. U svaki trokut moµze se upisati jedinstvena kruµznica.
48. Dokaµzite tvrdnju (b) iz Teorema 2.4.2.
49. Dokaµzite tvrdnju (c) iz Teorema 2.4.2.
50. Iskaµzite i dokaµzite Arhimedom aksiom za kutove.
51. Iskaµzite i dokaµzite Cantorov aksiom za kutove.
52. Iskaµzite i dokaµzite Dedekindov aksiom za kutove.
53. Dokaµzite tvrdnju: Ako dvije kruµznice leµze u istoj ravnini i jedna od njih
prolazi kroz jednu unutarnju i jednu vanjsku toµcku druge kruµznice, tada
se te dvije kruµznice sijeku u toµcno dvije toµcke. Dokaµzite!
54. Dokaµzite tvrdnju: Za svaku duµzinu AB i svaki n 2 N postoji duµzina AD
1
takva da je n AD AB (AD n AB - poopćenje tvrdnje iz Korolara
2.3.19).
Poglavlje 3
µ
HIPERBOLICKA
GEOMETRIJA
3.1 AKSIOM O PARALELAMA

Dodamo li aksiomima apsolutne geometrije kao aksiom paralelnosti
AKSIOM (VH ) Toµckom van pravca prolaze bar dva pravca koji ne sijeku
taj pravac.
dobivamo hiperboliµcku geometriju. Dakako, sve tvrdnje apsolutne geometrije
istinite su i u hiperboliµckoj geometriji (i u euklidskoj geometriji). One tvrdnje
hiperboliµcke geometrije gdje se u dokazu koristi aksiom (VH ) nisu istinite
u euklidskoj geometriji. Ilustrirajmo to primjerom. Tvrdnja apsolutne
geometrije da je suma + + kutova trokuta manja ili jednaka 2R (2.6. Zadaci
za vjeµzbu, Zadatak 28) istinita je i u euklidskoj geometriji i u hiperboliµckoj
geometriji. U euklidskoj geometriji se pokazuje da vrijedi + + = 2R.
Pokaµzimo da ta tvrdnja + + 2R (apsolutne geometrije) prelazi u tvrdnju
+ + < 2R (hiperboliµcke geometrije).
TEOREM 3.1.1 Suma s = + + kutova trokuta manja je od 2R.
DOKAZ. Pretpostavimo da je s = 2R.

Promotrimo sada pravac p i toµcku T izvan njega. Spustimo okomicu iz T na
pravac p i noµzište oznaµcimo sa N . Zatim u toµcki T dignimo okomicu na pravac
!
T N . Oznaµcimo tu okomicu sa q. Pravci p i q se ne sijeku. To smo dokazali u
apsolutnoj geometriji.
Neka je sad r proizvoljni pravac kroz T koji je razliµcit od q.
Tvrdimo da on mora sjeći pravac p.
73
74 µ
POGLAVLJE 3. HIPERBOLICKA GEOMETRIJA
Oznaµcimo sa " = \(q; r). Neka je A toµcka na pravcu p tako da vrijedi \T AN < "
(2.6. Zadaci za vjeµzbu, Zadatak 35.).
Teorem 3.1.1.
Trokut N T A je pravokutan pa je zbog naše pretpostavke \N T A + \N AT

!
R. Kako je \T AN < " onda je \N T A > R ". Nadalje \(T N ; r) = R ";
dakle r je unutar kuta \N T A pa pravac r sijeµce N A, a onda i p. Vidimo da je
q jedini pravac kroz T koji ne sijeµce p, što je u protuslovlju s Aksiomom (VH ).
Dakle, mora biti s < 2R.
TEOREM 3.1.2 Vanjski kut trokuta veći je od sume dvaju nesusjednih un-
utarnjih kutova.
0
DOKAZ. Neka je vanjski kut trokuta 4ABC:
Teorem 3.1.2.
0
Tada je + = 2R: Prema Teoremu 3.1.1 je + + < 2R pa je + + <
0 0
+ ; tj. > + :
TEOREM 3.1.3 Suma kutova µcetverokuta manja je od µcetiri prava kuta.
Dakle u ovoj geometriji nema "kvadrata", niti "pravokutnika".
TEOREM 3.1.4 Kutovi uz gornju osnovicu Saccherijevog µcetverokuta i µcetrvrti

kut Lambertovog µcetverokuta su šiljasti.
TEOREM 3.1.5 Suma kutova trokuta nije ista za sve trokute.
DOKAZ. Pretpostavimo suprotno, tj. da svi trokuti imaju istu sumu kutova.
Promotrimo 4ABC i odaberimo untrašnju toµcku D na stranici BC.
3.1. AKSIOM O PARALELAMA 75
Teorem 3.1.5.
Prema pretpostavci vrijedi ( 1 + 2) + + = 1 + + 1. Slijedi 2 + =

1 = 2R 2 i dalje 2 + + 2 = 2R, no to je u protuslovlju s Teoremom 3.1.1
(primjenjenom na trokut 4ADC):
TEOREM 3.1.6 Dva su trokuta kongruentna ako su im svi kutovi u parovima

kongruentni.
DOKAZ. Neka su dani trokuti 4ABC i 4A0 B 0 C 0 kojima su kutovi u parovima

0 0 0
kongruentni: , , .
Dovoljno je dokazati da je AB A0 B 0 . Naime, tvrdnja će izići primjenom
S-K-K pouµcka o sukladnosti.
Pretpostavimo suprotno, tj. AB 6 A0 B 0 . Prema pravilu trihotomije vrijedi
AB < A0 B 0 ili A0 B 0 < AB. Pretpostavimo da vrijedi AB < A0 B 0 (drugi sluµcaj
posve analogno).
Odredimo toµcku A00 tako da vrijedi AB A00 B 0 i (A0 -A00 -B 0 ).
Prenesimo duµzinu BC na B 0 C 0 i neka je C 00 toµcka takva da je B 0 C 00 BC.
Moµze se dogoditi:
(1) C 00 = C 0 :
Teorem 3.1.6 (1).
Tada je 4ABC 4A00 B 0 C 00 (po S-K-S pouµcku). No, onda je = \A0 C 00 B 0

\A C B ; a to je u protuslovlju s Aksiomom (III4 ).
00 00 0
(2) (B 0 -C 0 -C 00 ):
C C"
C'
γ
γ'
-
O
-
α β α' β'
-
-
A B A' A" B'

Teorem 3.1.6 (2).
76 µ
!
Promotrimo trokut 4A0 B 0 C 0 i pravac A00 C 00 . Primjenom Aksioma (II4 ); pravac
!
A00 C 00 sijeµce stranicu A0 C 0 trokuta 4A0 B 0 C 0 u unutrašnjoj toµcki O. Vrijedi
(S-K-S)
4A00 B 0 C 00 4ABC: Promotrimo sada trokut 4OC 0 C 00 . Dobili smo da je
vanjski kut \A0 C 0 B 0 = trokuta 4OC 0 C 00 kongruentan nesusjednom unutarn-
jem kutu \OC C = , što je u protuslovlju s Teoremom 2.3.30.
00 0
(3) (B 0 -C 00 -C 0 ):
C C'
γ γ' C"
α β α' β'
A B A' A" B'
Teorem 3.1.6 (3).
(S-K-S)
Vrijedi 4A00 B 0 C 00 4ABC pa je zbog kongruentnosti ispunjeno:
\B A C
0 00 00
\BAC = ;
\A C B
00 00 0
\ACB = :
Promotrimo sada µcetverokut A0 A00 C 00 C 0 . Imamo da je
s(A0 A00 C 00 C 0 ) = + (2R ) + (2R )+ = 4R;
što je u protuslovlju s Teoremom 3.1.3.
Pseudokvadrat.
Dakle, u neeuklidskoj geometriji nema pojma sliµcnih trokuta. Prema Teoremu

3.1.3 slijedi da u hiperboliµcnoj geometriji nema ni kvadrata niti pravokutnika,
ali postoji pseudokvadrat: to je µcetverokut koji ima kongruentne stranice i
svi kutovi su mu šiljasti.
Isto tako, u hiperboliµckoj geometriji ne vrijedi pouµcak o obodnom i središnjem
kutu i posebno Talesov pouµcak (obodni kut nad promjerom kruµznice je pravi).
Vrijedi me†utim njegov analogon.
TEOREM 3.1.7 Obodni kut nad promjerom kruµznice je šiljasti.
DOKAZ. Neka je AB promjer kruµznice k(O; r). Promotrimo 4ABC. Spojimo

toµcku C s toµckom O. Trokut 4AOC je jednakokraµcan jer je AO OC = r:
I trokut 4OBC je jednakokraµcan. Sada je \ACO \CAO = i \OCB
\OBC = .
3.2. PARALELE I RAZILAZNI PRAVCI 77
Teorem 3.1.7.
Po Teoremu 3.1.1 je + + < 2R i, jer je = + ; imamo da je 2 +2 < 2R;

tj. + < R. Dakle, \ACB < R.
3.2 PARALELE I RAZILAZNI PRAVCI

Pojam paralela u hiperboliµckoj geometriji nije isti kao u euklidskoj geometriji.
Naime, po Aksiomu (VH ) toµckom izvan zadanog pravca prolaze bar dva pravca
koja ne sijeku dani pravac.
!
TEOREM 3.2.1 Neka je dana toµcka T van pravca p i neka je T N okomica iz
toµcke T na pravac p: Ako pravci a i b koji prolaze toµckom T zatvaraju kongru-
!
entne kutove s okomicom T N , tada pravci a i b istovremeno oba ili sijeku ili ne
sijeku pravac p.
DOKAZ. Neka je dan pravac p, toµcka T van njega i oznaµcimo sa N noµzište

okomice iz T na p: Neka su a i b pravci koji prolaze toµckom T i neka vrijedi
! !
\(a; T N ) \(b; T N ).
Teorem 3.2.1.
Neka pravac a sijeµce p i u toµcki A. Uoµcimo duµzinu AN . Odredimo toµcku B

tako da vrijedi (A-N -B) i AN N B. Trokuti 4AN T i 4T N B su kongruentni
! ! !
pa je \AT N \BT N; tj. \(a; T N ) \BT N i \(a; T N ) \(b; T N ) i zbog
!
jedinstvenosti mora biti b T B; tj. pravac b sijeµce p.
Pretpostavimo sada da pravac a ne sijeµce p. Tvrdimo da pravac b ne sijeµce p.
Naime, kad bi pravac b sijekao p onda bi, prema prethodnom, i pravac a sijekao
p - suprotno našoj pretpostavci.
!
TEOREM 3.2.2 Ako je T N okomica iz toµcke T na pravac p i A varijabilna
toµcka jednog polupravca od p s poµcetkom u N; onda kut \N T A monotono raste
ostajući uvijek šiljasti ukoliko duµzina N A monotono raste.
78 µ
DOKAZ. Neka je N A1 < N A2 : Tvrdimo da je \N T A1 < \N T A2 :
Teorem 3.2.2.
!
Kako je N A1 < N A2 vrijedi (N -A1 -A2 ) pa je T A1 unutarnji polupravac kuta
\N T A2 ; tj. \N T A1 < \N T A2 . Nadalje kako je suma kutova u trokutu manja
od 2R i \N = R zakljuµcujemo da je \N T A2 šiljasti kut.
!
TEOREM 3.2.3 Ako udaljenost noµzišta N okomice T N iz T na pravac p od
sjecišta A pravca p s varijabilnim pravcem a kroz T neograniµceno raste, tada
!
kut \(T N ; a) konvergira odre†enom kutu ! koji je manji od R. Svaki pravac a
!
koji prolazi kroz T i s polupravcem T N tvori kut ' < ! sijeµce p, a svaki pravac
!
b kroz T koji s polupravcem T N tvori kut ' !, ' R ne sijeµce p.
DOKAZ. Promotrimo niz polupravaca s poµcetkom u toµcki T koji sijeku pravac

p. Neka su to polupravci a1 ; : : : ; an ; : : : i sjecišta tih polupravaca s pravcem
p oznaµcimo sa A1 ; A2 ; : : : ; An ; : : : i neka udaljenosti od Ai do N neograniµceno
rastu. Oznaµcimo sa 'n = \N T An , n 2 N. Prema Teoremu 3.2.2, kutovi 'n
monotono rastu, tj. 'n 'n+1 i vrijedi 'n < R za svaki n 2 N. Dakle, ('n ) je
monotono rastući i odozgo ome†eni niz pa postoji lim 'n = ! i ! R.
n!1
!
Neka je q pravac za koji je \(T N ; q) = !. Neka je a pravac kroz T sa svojstvom
!
da je \(T N ; a) = ' < !.
Teorem 3.2.3.
(1) Pravac a sijeµce p:

Kako je ! = lim 'n , postoji n0 2 N takav da je ' < 'n < !; µcim je n n0 .
n!1
!
Dakle, za gotovo sve n 2 N je \(T N ; a) = ' < 'n ; tj. a je unutarnja zraka kuta
'n , n n0 : Kako je 'n = \N T An ; tj. a je unutarnji polupravac kuta \N T An ;
mora a sijeµci N An ; dakle postoji toµcka A na pravcu a i (N -A-An ) (po Teoremu
2.2.17).
(2) Pravac q ne sijeµce p.
Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji zajedniµcka toµcka Q pravaca p i q. Kako
duµzina N An , n 2 N; stalno raste mora postojati n 2 N tako da vrijedi N Q <
N An . No, to bi povlaµcilo da je \N T Q < \N T An ; tj. ! < 'n - što je u

protuslovlju s µcinjenicom da je 'n < !; za svaki n 2 N:
!
(3) Proizvoljni pravac b koji prolazi toµckom T i za koji vrijedi \(T N ; b) = ' i
! ' R ne sijeµce p.
Kad bi pravac b sjekao p onda bi pogotovo pravac q morao sjeći p; što je u
protuslovlju s prethodno dokazanom tvrdnjom.
(4) Preostaje dokazati da je ! < R.
Pretpostavimo suprotno, tj. ! = R. Tada bi svaki pravac a sa svojstvom
!
\(T N ; a) < ! sjekao pravac p pa bi q bio jedini pravac koji ne sijeµce p što
je u protuslovlju s Aksiomom (VH ) koji kaµze da postoje barem dva razliµcita
takva pravca.
Iz prethodna dva teorema slijedi da vrijedi sljedeći teorem.
TEOREM 3.2.4 Ako je T bilo koja toµcka koja nije na pravcu p tada postoje
toµcno dva pravca q1 i q2 toµckom T , simetriµcna obzirom na okomicu iz T na p,
koji ne sijeku pravac p i imaju svojstvo da svaki pravac koji prolazi toµckom T
unutar onog kuta \(q1 ; q2 ) u kojem je okomica iz T na p, sijeµce pravac p; a svi
ostali pravci toµckom T ne sijeku pravac p.
Teorem 3.2.4.
DEFINICIJA 3.2.5 Neka je p bilo koji pravac i T bilo koja toµcka izvan njega
te P i A bilo koje toµcke pravca p: Tada ćemo pravac q koji prolazi toµckom T zvati
paralelom s pravcem p kroz toµcku T u smjeru od P prema A; i pisati
T !
q k p; ako pravac q ne sijeµce p i ako svaki polupravac unutar kuta \(T P ; q) u
!
PA
kojem leµzi toµcka A sijeµce pravac p:
De…nicija 3.2.5.
U Euklidskoj geometriji se govorilo da paralelni pravci imaju beskonaµcno daleku

zajedniµcku toµcku. Sliµcno tomu se i u hiperboliµckoj geometriji govori - sada
imamo dvije zajedniµcke toµcke u beskonaµcnosti, dva kraja, pa ima smisla pisati
T
q k p - paralela q sa p kroz T prema kraju K.
K
80 µ
T
TEOREM 3.2.6 Ako je q k p i T 0 6= T proizvoljna toµcka pravca q razliµcita od
K
T0
T , onda je i q k p.
K
T0
DOKAZ. Da bismo dokazali da je q k p treba dokazati da se q i p ne sijeku (što
K
je istinito), i da za proizvoljnu odabranu toµcku P na pravcu p svaki polupravac
! !
T 0 S unutar kuta \(T 0 P ; q) sijeµce pravac p. Razlikujemo dva moguća sluµcaja:
(T -T 0 -K) i (T 0 -T -K).
(A) Prvi sluµcaj: (T -T 0 -K).
! !
(1) Odaberimo proizvoljni polupravac T 0 S unutar kuta \(T 0 P ; q) gdje je S s
iste strane pravca p kao i T 0 . Ukoliko S leµzi na pravcu p tada je dokaz gotov, a
ako T 0 i S leµze s razliµcitih strana pravca p tada T 0 S sijeµce p i je opet je dokaz
gotov.
!
(2) Dokaµzimo da je S unutarnja toµcka \(T P ; q).
Teorem 3.2.6 (A).
!
(2a) Budući je S unutarnja toµcka kuta \(T 0 P ; q), S je s iste strane pravca q
!
kao i P: Dakle, toµcka S je s iste strane pravca q kao i polupravac T P :
!
(2b) Treba još pokazati da je S s iste strane pravca T P kao i kraj K.
!
Pretpostavimo suprotno, tj. neka su S i K su sa suprotnih strana T P .
! !
Primjenimo Paschov aksiom (II4 ) na trokut 4P T T 0 i pravac SK : pravac SK
!
sijeµce duµzinu T P (toµcke S i K su sa suprotnih strana pravca T P ) i ne sijeµce
duµzinu T T 0 (protuslovlje s pretpostavkom (T -T 0 -K)) pa mora sjeći P T 0 . To
! !
znaµci da toµcka S leµzi sa suprotne strane pravca P T 0 nego polupravac T 0 K - što
je u protuslovlju s pretpostavkom da je S unutarnja toµcka kuta \P T 0 K:
! T
(3) Dokazali smo da je S unutarnja toµcka \(T P ; q) pa zbog q k p postoji toµcka
K
!
A u kojoj polupravac T S sijeµce p:
!
(4) Dokaµzimo da polupravac T 0 S sijeµce duµzinu P A u nekoj toµcki A0 .
!
Po Teoremu 2.2.17 polupravac T S sijeµce P T 0 u nekoj unutarnjoj toµcki R; tj.
!
(P -R-T 0 ) i R leµzi na T S. Vrijedi (R-S-A); jer bi u suprotnome, ako je (S-
!
R-A), toµcka S bi bila vanjska toµcka kuta \(T 0 P ; q) - protuslovlje s našom
pretpostavkom. Primjenimo sada Paschov aksiom (II4 ) na trokut 4P RA i
!
polupravac T 0 S : on mora sjeći stranicu P A u nekoj toµcki A0 :
T0
Dakle, u ovom sluµcaju je zaista q k p.
K
(B) Drugi sluµcaj: (T 0 -T -K).
! ! !
Odaberimo proizvoljni unutarnji polupravac T 0 S kuta \(T 0 P ; T 0 K). Sluµcaj kad
je S na pravcu p i sluµcaj kada je S sa suprotne strane pravca p nego što je T 0
su oµciti. Razmotramo stoga sluµcaj kad su T 0 i S s iste strane pravca p.
Teorem 3.2.6 (B).
!
(1) Prema Teoremu 2.2.17 polupravac T 0 S sijeµce duµzinu P T u nekoj unutarnjoj
toµcki S 0 .
(2) Odaberimo toµcku R sa suprotne strane od T 0 nego što je S 0 ; tj. neka vrijedi
(R-T 0 -S 0 ).
(3) Oznaµcimo sa Q toµcku za koju je (P -T -Q) i sa Q0 toµcku za koju je (R-T -Q0 ):
!
(4) R je unutarnja toµcka kuta \T 0 T Q pa je T R je unutarnji polupravac kuta
\T 0 T Q:
!
Toµcke R i T 0 leµze s iste strane pravca P T (u protivnom bi vrijedilo (R-S 0 -T 0 )),
!
toµcke R i P su s razliµcitih strana pravca T T 0 q (R i S 0 su sa razliµcitih strana
od q, a P i S 0 su s iste strane od q) i zaista je R je unutarnja toµcka kuta \T 0 T Q:
!
(5) Slijedi da komplementaran polupravac T Q0 leµzi unutar kuta \P T K.
T !
(6) No, po pretpostavci je q k p pa polupravac T Q0 sijeµce p u nekoj toµcki A.
K
!
(7) Promotrimo sada trokut 4P T A i pravac RS. Po Paschovom aksiomu (II4 )
taj pravac mora sjeći duµzinu P A u nekoj unutarnjoj toµcki A0 .
T0
Dakle, i u ovom sluµcaju je q k p.
K
Iz prethodnog teorema proizlazi da se uloga toµcke T moµze bez poteškoća zane-
mariti pa ima smisla nova oznaka q k p:
K
TEOREM 3.2.7 Ako je q k p; onda je i p k q:

K K
DOKAZ. Odaberimo proizvoljnu toµcku P na pravcu p proizvoljnu toµcku Q na

pravcu q: Da je p k q treba pokazati da p i q nemaju zajedniµckih toµcaka (što je
K
!
ispunjeno jer je po pretpostavci q k p) i da svaki unutarnji polupravac P S kuta
K
\QP K sijeµce pravac q:
82 µ
Sluµcaj kada S leµzi na q i sluµcaj kada je S sa supotne strane od q nego je p su

oµciti. Zato promotrimo sluµcaj kada su P i S s iste strane pravca q:
(1) Neka je N noµzište okomice iz P na q: Odaberimo kut
< min \N P Q; 21 \SP K :
!
(2) Nanesimo kut i u jednu i u drugu poluravninu odre†enu pravcem P N s
vrhom u toµcki P: Sjecišta krakova sa pravcem q oznaµcimo sa B i C:
(3) Budući je < \N P Q vrijedi i (N -C-Q):
(4) Promotrimo trokute 4P N B i 4P N C: Oni su kongurentni po (K-S-K)
pouµcku o sukladnosti: Dakle, vrijedi P B P C i \P BC \P CB < R (trokut
4 P BC je jednokraµcan pa su mu kutovi uz osnovicu šiljasti).
Teorem 3.2.7.
(5) Promotrimo sada kut \P CK: On je sukut kuta \P CB pa vrijedi

\P CK > R > \P BC \P CB:
!
(6) Prenesimo sada kut \P BC na CP s vrhom u C prema K. Time smo dobili
unutarnji polupravac kuta \P CK; a budući je q k p taj polupravac sijeµce p u
K
nekoj toµcki D:
(7) Prenesimo sada duµzinu CD od toµcke B prema K i neka je E takva toµcka
da vrijedi CD BE:
(8) Promotrimo trokute 4P BE i 4P CD: Oni su kongurentni (po S-K-S pouµcku):
Dakle, \BP E \CP D:
(9) Konaµcno imamo
\DP E \DP C \EP C \EP B \EP C \CP B = 2 < \SP K
!
pa je P S unutarnji polupravac kuta \EP B i stoga on sijeµce duµzinu BE:
Dakle, p k q:
K
TEOREM 3.2.8 Ako je a k c i b k c onda je a k b:

K K K
DOKAZ. Primjetimo da se a i b ne sijeku.
Teorem 3.2.8.
Naime kad bi sjekli, tj. postojala zajedniµcka toµcka T pravaca a i b (vidi

!
prethodnu sliku) onda bi a bio unutarnji polupravac kuta \(T C; b) pa bi sjekao
pravac c; a to je u protuslovlju s našom pretpostavkom a k c.
K
Razlikujemo dva sluµcaja.
(A) Pravci a i b su s iste strane pravca c:
Najprije, bez smanjenja općenitosti, moµzemo uzeti da su pravci a i c sa suprotnih
strana od b. Dokaµzimo da vrijedi a k b: Odaberimo proizvoljne toµcke A 32 a i
K
!
B 32 b: Treba dokazati da svaki unutarnji polupravac AS kuta \BAK sijeµce
pravac b: Razmotrimo jedini netrivijalni sluµcaj kada su toµcke A i S s iste strane
pravca b: Odaberimo proizvoljnu toµcku C pravca c:
Mogu nastupiti tri sluµcaja.
Teorem 3.2.8 (1).
(1) Toµcke A; B i C su kolinearne, tj. \KCB \KCA:

!
Unutarnji polupravac AS kuta \BAK je unutarnji polupravac kuta \CAK pa,
!
jer je po pretpostavci a k c; polupravac AS sijeµce pravac c u toµcki C 0 : Kako su
K
!
sada A i C 0 sa suprotne strane od pravca b to polupravac AC 0 sijeµce pravac b u
nekoj toµcki B 0 :
Teorem 3.2.8 (2).
!
(2) Toµcke A; B i C nisu kolinearne i neka je \KCB < \KCA: Tada je CB
!
unutarnji polupravac kuta \KCA i, jer je c k a; imamo da CB sijeµce pravac a
K
A0
0 0
u nekoj toµcki A : Sada su A ; B i C kolinearne toµcke i da je a k b; tj. a k b (po
K K
Teoremu 3.2.6) slijedi iz prethodnog sluµcaja.
84 µ
(3) Toµcke A; B i C nisu kolinearne i neka je \KCA < \KCB:
Teorem 3.2.8 (3).
! !
Sada je CA unutarnji polupravac kuta \KCB i jer je c k b mora CA sijeµci
K
!
pravac b u nekoj toµcki B 0 : Neka je AS unutarnji polupravac kuta \BAK: Ako
je \SAK < \B 0 AK onda radimo kao u sluµcaju (1). Trivijalni je sluµcaj i kada
!
je toµcka S na AB 0 : Ako je \SAK > \B 0 AK; onda je SA unutarnji polupravac
kuta \BAB 0 pa sijeµce BB 0 (po Teoremu 2.2.15).
Dakle, u svim mogućim sluµcajevima smo pokazali da je a k b:
K
(B) Neka su sada a i b sa suprotnih strana pravca c i neka su A 32 a i B 32 b
proizvoljne toµcke. Tada pravac c sijeµce AB u nekoj toµcki C:
Teorem 3.2.8 (3).
! !
(1) Neka je AS unutarnji polupravac kuta \BAK: Tada je AS unutarnji polupravac
i kuta \CAK i jer je a k c on sijeµce pravac c u nekoj toµcki C 0 :
K
!
(2) Pokaµzimo da polupravac AS prolazi nutrinom kuta \BC 0 K:
(2a) Odaberimo bilo koju toµcku D tako da je (A-C 0 -D) i bilo koju toµcku E tako
da je (C-C 0 -E):
(2b) Pokaµzimo da je D unutarnja toµcka kuta \BC 0 K:
Budući su A i D sa suprotne strane pravca c te B i D s iste strane pravca c;
!
imamo da je toµcka D s iste strane pravca c kao i C 0 B: Nadalje, C i A su sa
! !
iste strane pravca C 0 B te C i E sa suprotnih strane pravca C 0 B pa su A i E
!
sa suprotnih strana pravca C 0 B: Dobili smo da su toµcke A i E te A i D sa
! ! !
suprotnih strana pravca C 0 B pa su stoga D i C 0 K s iste strane pravca C 0 B:
Dakle, D je unutarnja toµcka kuta \BC 0 K:
!
(3) Time smo pokazali da je C 0 D unutarnji polupravac kuta \BC 0 K i, zbog
c k b; on sijeµce pravac b u nekoj toµcki B 0 :
K
!
Dakle, i AS sijeµce b u toµcki B; a to je i trebalo dokazati.
NAPOMENA 3.2.9 Budući se re‡eksivnost podrazumijeva, iz prethodnih

teorema slijedi da je "biti paralelan" relacija ekvivalencije me†u pravcima.
Nije teško dokazati i tvrdnju narednog teorema (dokaµzite, korisna vjeµzbe!)
TEOREM 3.2.10 Ako je a k b te pravci a i b leµze sa suprotnih strana pravca

K
c; onda je c k a i c k b:
K K
DEFINICIJA 3.2.11 Za dva pravca u istoj ravnini koji se ne sijeku i nisu

paralelni kaµzemo da su razilazni.
Za razilazne pravce a i b koristit ćemo oznaku a )( b.
NAPOMENA 3.2.12 U hiperbolnoj geometriji postoji pravac koji sijeµce

dvije paralele, ali treću paralelu ne sijeµce.
Opišimo tu konstrukciju. Neka je a k b i b k c:

K K
Nap om ena 3.2.12.
Odaberimo proizvoljne toµcke A 32 a i C 32 c. Budući su A i C sa suprotnih

strana pravca b to postoji toµcka B 32 b u kojoj b sijeµce AC: Toµckom B povucimo
paralelu b0 k c: Paralela b0 sijeµce pravace b i a; a ne sijeµce pravac c.
K0
TEOREM 3.2.13 Ako su a i b okomiti na pravac c onda su oni razilazni.
DOKAZ. Povucimo toµckom B paralelu q s pravcem a; q k a. Neka je ! =

K
\ABK:
Teorem 3.2.13.
Vrijedi ! < R; jer po Teoremu 3.2.2 imamo da se pravci a i b ne sijeku: Osim

toga b nije paralelan sa a: Dakle, a i b su razilazni pravci.
86 µ
TEOREM 3.2.14 Ako pravac c sijeµce pravce a i b i tvori s njima kongruentne

izmjeniµcne kutove, onda su pravci a i b razilazni.
DOKAZ. Odredimo polovište P duµzine AB. Iz toµcke P spustimo okomicu na

a s noµzištem A0 i okomicu na b s noµzištem B 0 .
Teorem 3.2.14.
Promotrimo trokute 4P AA0 i 4P BB 0 : Po pretpostavci je \A \B; po kon-

strukciji je \A 0
\B 0
R i PA P B pa po K-K-S pouµcku o sukladnosti
imamo 4P AA 0
4P BB : Posebno je i \AP A0
0
\BP B 0 pa su to vršni kutovi
!
i toµcke P; A0 i B 0 su kolinearne. Dobili smo da A0 B 0 sijeµce pravac c u toµcki P pa
!
su A0 i B 0 sa suprotnih strana pravca c. Sada je A0 B 0 pravac sa svojstvom da
su pravci a i b okomiti na njega i primjenom prethodnog teorema zakljuµcujemo
da su pravci a i b razilazni.
Neka su sada a i b pravci sa svojstvom da ih pravac c sijeµce u toµckama A i B
i tvori jednake izmjeniµcne kutove. Povucimo toµckom A paralelu a0 s b prema
kraju K:
Teorem 3.2.15.
Po pretpostavci je \ABK \BAL0 : Budući je \BAL0 + \BAL = 2R; vrijedi

\ABK + \BAL = 2R: Nadalje, iz a )( b imamo da je \BAL > \BAK: Dakle,
vrijedi \BAK + \ABK < 2R: Dobili smo: ako je a0 k b; onda vrijedi \BAK +
K
\ABK < 2R: Time smo dokazali tvrdnju koja je negacija Petog Euklidovog
postulata.
TEOREM 3.2.15 Pravac c koji sijeµce dva paralelna pravca a i b u toµckama A

i B tvori sa njima unutrašnje kutove µciji je zbroj manji od 2R:
3.3 ASIMPTOTSKI TROKUTI

DEFINICIJA 3.3.1 Figuru koju µcine dvije toµcke P i Q, njihova spojnica P Q
! !
i polupravci P K i QK paralelni prema kraju K zovemo jednokrajnikom. Fig-
! ! !
uru koju µcine toµcke P , dva kraja K i L, pravac KL i polupravci P K i P L
3.3. ASIMPTOTSKI TROKUTI 87
!
paralelni s pravcem KL prema njihovim krajevima K i L, nazivamo dvokra-
! ! !
jnikom. Figuru koju µcine tri pravca KL, KM i LM paralelna u parovima
prema krajevima K, L i M , ali ne sva tri paralelna istom kraju, ta tri kraja K,
L i M nazivamo trokrajnikom.
Jednokrajniku P QK toµcke P i Q su konaµcni vrhovi, K kraj ili beskonaµcni vrh,

P Q konaµcna stranica, a \KP Q i \KQP kutovi jednokrajnika. Dvokrajniku
P KL toµcka P je konaµcni vrh, K i L su beskonaµcni vrhovi, a \KP L kut dvokra-
jnika. Trokrajnik KLM nema kutova, ima tri beskonaµcna vrha i tri beskonaµcne
stranice.
Jednokra jnik.
Dvokra jnik. Trokra jnik.
Jednokrajnici, dvokrajnici i trokrajnici se kraće nazivaju asimptotskim troku-

tima.
TEOREM 3.3.2 Ako pravac a ne prolazi niti jednim vrhom asimptotskog tro-
kuta, a sijeµce jednu njegovu stranicu, onda a sijeµce još toµcno jednu stranicu tog
trokuta.
DOKAZ. Dajemo dokaz samo za jednokrajnik. Neka su dani jednokrajnik

P QK i pravac a: Razlikujemo dva sluµcaja:
(A) Pravac a sijeµce konaµcnu stranicu, tj. neka a sijeµce stranicu P Q u toµcki A,
tj. neka vrijedi (P -A-Q).
!
(1) Povucimo toµckom A paralelu q sa pravcem QK prema kraju K:
Tada pravac a prolazi nutrinom kuta \QAK ili pak nutrinom kuta \P AK:
Primjetimo da je a 6= q; jer bi u tom sluµcaju a prolazio vrhom K:
Teorem 3.3.2 - (A).

88 µ
!
(2) Ako pravac a prolazi nutrinom kuta \P AK; onda zbog q k P K on si-
K
!
jeµce polupravac P K:
!
(3) Ako pravac a prolazi nutrinom kuta \QAK; onda zbog q k QK on si-
K
!
jeµce polupravac QK:
!
(B) Pravac a sijeµce beskonaµcnu stranicu P K u toµcki A:
Teorem 3.3.2 - (B).
(1) Spojimo A sa Q: Tada pravac a ili prolazi nutrinom kuta \P AQ ili nutrinom
kuta \QAK: Ne moµze biti na spojnici AQ; jer bi u tom sluµcaju pravac a prolazio
vrhom Q:
(2) Ako pravac a prolazi nutrinom kuta \P AQ; onda on po Teoremu 2.2.17
sijeµce P Q:
! !
(3) Ako pravac a prolazi nutrinom kuta \QAK, onda zbog P K k QK si-
K
!
jeµce QK:
TEOREM 3.3.3 Vanjski kut jednokrajnika veći je od nesusjednog unutrašnjeg

kuta.
DOKAZ. Prema Teoremu 3.2.15 je + < 2R:
Teorem 3.3.3.
0 0 0
No, s druge strane je + = 2R; tj. + < + : Slijedi < ; što je i
trebalo dokazati.
DEFINICIJA 3.3.4 Za dva jednokrajnika kaµzemo da su kongruentni ako su

im kongruentne konaµcne stranice te ako su im odgovarajući kutovi kongruentni.
TEOREM 3.3.5 Dva su jednokrajnika kongruentna:

(a) ako su im kongruentne konaµcne stranice i jedan kut;
(b) ako su im kongruentni kutovi.
3.3. ASIMPTOTSKI TROKUTI 89
DOKAZ. (a) Neka su dani jednokrajnici P QK i P 0 Q0 K 0 takvi da vrijedi P Q

P 0 Q0 i \P \P 0 .
Teorem 3.3.5 - (a).
Tvrdimo da je \Q \Q0 .
Pretpostavimo suprotno, tj. \Q < \Q0 ili \Q > \Q0 . Razmotrimo sluµcaj kada
je \Q > \Q0 .
!
(1) Prenesimo kut \Q0 s vrhom u Q duµz QP prema kraju: dolazimo do kuta
\P 0 Q0 K 0 koji je kongruentan kutu \P QA.
!
(2) Po de…niciji paralelnosti prenešeni krak mora sijeµci polupravac P K u nekoj
toµcki A.
!
(3) Odredimo sada toµcku A0 na P 0 K 0 tako da vrijedi P A P 0 A0 i (P -A-K):
(4) Sada je 4P QA 4P 0 Q0 A0 (po S-K-S pouµcku). Slijedi da je \P 0 Q0 A0
\P QA:
(5) Po konstrukciji je \P 0 Q0 K 0 \P QA; a po (4) imamo \P 0 Q0 A0 \P QA
pa je \P Q K0 0 0
\P Q A , što je u protuslovlju s Aksiomom (III4 ).
0 0 0
(b) Neka su dani jednokrajnici P QK i P 0 Q0 K 0 takvi da vrijedi \P \P 0 i

\Q \Q0 .
Teorem 3.3.5 - (b).
Tvrdimo da je P Q P 0 Q0 . Pretpostavimo suprotno, tj. P Q < P 0 Q0 ili P 0 Q0 <

P Q. Razmotrimo sluµcaj P 0 Q0 < P Q:
(1) Odredimo toµcku Q00 tako da vrijedi (P -Q00 -Q) i P Q00 P 0 Q0 .
!
(2) Toµckom Q00 povucimo paralelu s QK prema K.
(3) Dobili smo novi jednokrajnik P Q00 K i prema tvrdnji (a) vrijedi da je
P Q00 K P 0 Q0 K 0 pa je i \Q00 \Q0 .
(4) No, po pretpostavci je \Q \Q0 pa je \Q00 \Q.
(5) Pogledajmo sada jednokrajnik QQ K. Njemu je \P Q00 K
00
\Q00 vanjski
kut i kongruentan je nesusjednom unutrašnjem kutu \Q, što je u protuslovlju
s Teoremom 3.3.3.
90 µ
3.4 µ
FUNKCIJA LOBACEVSKOG
Neka je dan pravac p i toµcka T van njega. Povucimo toµckom T paralelu q sa p
prema kraju K i neka je N noµzište okomice iz toµcke T na p.
De…nicija 3.4.1.
DEFINICIJA 3.4.1 Kut \N T K naziva se kutom paralelnosti duµzine T N ,

a duµzina T N distancom paralelnosti kuta \N T K.
TEOREM 3.4.2 Ako je T N T 0 N 0 ; onda je \N T K \N 0 T 0 K 0 , tj. kon-

gruentnim duµzinama odgovaraju kongruentni kutovi paralelnosti.
DOKAZ. Neka su T N K i T 0 N 0 K 0 jednokrajnici kojima je \N N0 R i

TN T 0N 0.
Teorem 3.4.2.
Po Teoremu 3.3.5 (a) jednokrajnici T N K i T 0 N 0 K 0 su kongruentni što znaµci da

je \N T K \N 0 T 0 K 0 , tj. i kutovi paralelnosti su kongruentni.
Prethodni teorem pokazuje da je za danu duµzinu l jednoznaµcno odre†en pripadni
kut paralelnosti, oznaµcimo ga sa ! (l):
+
Funkciju : R ! h0; Ri nazivamo funkcijom Lobaµcevskog.
TEOREM 3.4.3 Funkcija Lobaµcevskog je bijekcija.
DOKAZ. (A) Funkcija Lobaµcevskog je injekcija.

Neka su dani jednokrajnici T N K i T 0 N 0 K 0 i neka je \N T K \N 0 T 0 K 0 (v.
sliku Teorem 3.4.2.). Jednokrajnici T N K i T 0 N 0 K 0 imaju kongruentne kuteve
pa su, po Teoremu 3.3.5 (b), oni kongruentni, dakle kongruentne su i duµzine
paralelnosti T N T 0N 0:
(B) Funkcija Lobaµcevskog je surjekcija.
Neka je ! = \LOK proizvoljan šiljasti kut. Treba odrediti duµzinu OC takvu
da je (OC) = !:
µ
3.4. FUNKCIJA LOBACEVSKOG 91
!
(a) U toµckama kraka OK dignimo okomice i dokaµzimo da sve te okomice ne
!
mogu sjeµci drugi krak OL:
Pretpostavimo suprotno, tj. da sve okomice na jedan krak sijeku drugi krak.
!
(a1) Odaberimo proizvoljnu toµcku A na kraku OK i neka okomica u toµcki A
! !
na OK sijeµce OL u toµcki B: Odaberimo toµcku A1 tako da vrijedi (O-A-A1 )
! !
i OA AA1 : Neka okomica u toµcki A1 na OK sijeµce OL u toµcki B1 : Sada
odredimo toµcku A2 tako da je (O-A1 -A2 ) i OA1 A1 A2 : Sjecište okomice u A2
sa drugim krakom oznaµcimo s B2 : Nastavimo dalje istim postupkom.
Teorem 3.4.3 - (a1).
(a2) Znamo da vrijedi s(4OAB) < 2R. Stavimo

s(4OAB) 2R "; 0 < " < 2R:
(a3) Vrijedi s(4OAn Bn ) < 2R 2n "; n 2 N:
Raµcunamo
s(4OA1 B1 ) s(4OAB) + s(4AA1 B) + s(4BA1 B1 ) 4R:
Kako su 4OAB 4AA1 B (po S-K-S pouµcku), to je
s(4OAB) s(4AA1 B) 2R ":
Dakle,
s(4OA1 B1 ) < 2R " + 2R " + 2R 4R 2R 2":
Nadalje,
s(4OA2 B2 ) s(4OA1 B1 ) + s(4A1 A2 B1 ) + s(4B1 A2 B2 ) 4R <
< 2R 2" + 2R 2" + 2R 4R 2R 4":
Nastavljanjem postupka dobivamo da je zaista s(4OAn Bn ) < 2R 2n " za svaki
n 2 N:
(a4) Primjenimo Arhimedov aksiom: postoji n0 2 N takav da je 2n0 " > 2R.
Sada imamo
s(4OAn0 Bn0 ) < 2R 2n0 " < 0;
što je traµzeno protuslovlje.
! !
Dakle, nije istina da svaka okomica na krak OK sijeµce krak OL, tj. postoji
! ! !
okomica na krak OK koja ne sijeµce krak OL i neka je A toµcka na OK toµcno s
tim svojstvom.
92 µ
(b) Egzistencija toµcke C:
Slika 3.4.3 - (b).
(b1) Uoµcimo sada duµzinu OA. Sve toµcke duµzine OA podijelimo u dvije klase
na slijedeći naµcin:
! !
K1 = fX : okomica na OK u toµcki X sijeµce OLg [ fOg,
! !
K2 = fY : okomica na OK u toµcki Y ne sijeµce OLg.
(b2) K1 i K2 su neprazni skupovi, jer je O 2 K1 , A 2 K2 .
(b3) Dokaµzimo da rastav udovoljava uvjete Dedekindovog aksioma, tj. da je
(O-X-Y ) za bilo koje toµcke X 2 K1 i Y 2 K2 :
Pretpostavimo suprotno, tj. da je (O-Y -X) .
L
B
B'
ω
K
O Y A X
Slika 3.4.3 - (b3).
! !
Neka okomica u toµcki X na krak OK sijeµce krak OL u toµcki B. Primijenimo
!
Paschov aksiom na trokut 4OXB i okomicu na OK u toµcki Y . Kako ta okomica
!
ne sijeµce krak OL mora sjeći duµzinu XB u unutarnjoj toµcki B 0 . No, tada bi
trokut 4Y XB 0 imao dva prava kuta što je nemoguće. Dakle, doista vrijedi
(O-X-Y ).
(b4) Primjenom Dedekindovog aksioma postoji Dedekindova toµcka C takva da
(O-X-C) ) X 2 K1 i
(C-Y -A) ) Y 2 K2 .
(c) Tvrdimo da je C 2 K2 .
Slika 3.4.3 - (c).

µ
3.4. FUNKCIJA LOBACEVSKOG 93
Kako je C 2 K1 ili C 2 K2 dovoljno je dokazati C 2

= K1 .
!
(c1) Pretpostavimo suprotno, tj. C 2 K1 . Neka okomica u toµcki C na OK
!
sijeµce OL u toµcki C 0 .
!
(c2) Odaberimo toµcku D0 na OL tako da vrijedi (O-C 0 -D0 ).
!
(c3) Spustimo iz D0 okomicu na OK i neka je noµzište toµcka D.
(c4) Dobili smo da je (C-D-A) i D 2 K1 i, po svojstvu toµcke C; vrijedi D 2 K2 ;
što je traµzeno protuslovlje. Dakle, C 2 K2 .
! !
(d) Tvrdimo da je okomica u toµcki C na OK paralelna sa OL.
Slika 3.4.3 - (d)
!
(d1) Budući da je C 2 K2 ta okomica ne sijeµce OL.
!
(d2) Preostaje još pokazati svojstvo da svaki unutarnji polupravac CS kuta
!
\OCL sijeµce OL. Jedini netrivijalni sluµcaj je kada su toµcke C i S s iste strane
!
pravca OL.
!
(d3) Spustimo iz S okomicu na OK i neka je S 0 noµzište te okomice. Vrijedi
(O-S 0 -C). Naime kad bi bilo (O-C-S 0 ); onda bi u trokutu 4SCS 0 suma kuteva
bila veća od 2R.
!
(d4) Kako je (O-S 0 -C) imamo da je S 0 2 K1 pa ta okomica sijeµce OL u nekoj
toµcki S 00 .
! !
(d5) Primjenimo Pacshov aksiom na trokut 4OS 0 S 00 i CS: CS sijeµce stranicu
S 0 S 00 u unutarnjoj toµcki pa mora sjeći i stranicu OS 00 .
!
Dakle, SC sijeµce OS 00 u unutrašnjoj toµcki C 0 .
! !
Ovim smo pokazali da je CL k OL: Dakle, (OC) = !:
L
Inverznu funkciju funkcije Lobaµcevskog oznaµcavamo sa
1
= : h0; Ri ! R+ :
Neka se pravci p i q sijeku u toµcki S i neka je \(p; q) < R: Ortogonalna projekcija
pravca q na pravac p interval duljine 2 ( ):
Ortogonalna pro jekcija pravca.

94 µ
TEOREM 3.4.4 Funkcija Lobaµcevskog : R+ ! h0; Ri je monotono pada-

juća, neprekidna funkcija za koju vrijedi lim (l) = 0 i lim (l) = R:
l!1 l!0
DOKAZ. (a) Neka je l1 < l2 , tj. N T1 < N T2 . Pokaµzimo da je (l1 ) > (l2 ) :
Teorem 3.4.4.
Promotrimo jednokrajnik T2 T1 K. Tada je \N T1 K (l1 ) ! 1 vanjski kut

jednokrajnika T2 T1 K pa je, po Teoremu 3.3.3, \N T1 K = (l1 ) > \T1 T2 K =
(l2 ) ! 2 . Dakle, je monotono padajuća bijekcija pa je i neprekidna.
(b) Dokaµzimo da je lim (l) = 0.
l!1
Pretpostavimo suprotno, tj. lim (l) = " > 0. Odaberimo proizvoljni ! takav
l!1
da je 0 < ! < ". Budući je funkcija bijekcija, postoji l 2 h0; 1i takav da je
(l) = ! < " - što je u protuslovlju sa lim (l) = ". Dakle, lim (l) = 0.
l!1 l!1
(c) Dokaµzimo da je lim (l) = R:
l!0
Promotrimo niz l1 > l2 > > ln > za koji je lim (ln ) = 0: Prema
n!1
prethodnom je (l1 ) < (l2 ) < < (ln ) < : Dakle, to je uzlazni niz i
ome†en odozgo sa R pa postoji lim (l) 6 R. Dokaµzimo da je lim (l) = R:
l!0 l!0
Pretpostavimo suprotno, tj. da je lim (l) = ' < R. Tada postoji ! takav da je
l!0
' < ! < R. Zbog surjektivnosti funkcije postoji l > 0 takav da je (l) = !.
No, onda je lim (ln ) = ' < ! = (l) pa imamo da je 0 < l < ln za svaki
n!1
n 2 N; što je protuslovlje sa pretpostavkom lim (ln ) = 0:
n!1
TEOREM 3.4.5 Za svaki kut < 2R postoji jednoznaµcno odre†en pravac

koji je paralelan s krakovima tog kuta prema njihovim krajevima, tj. postoji
dvokrajnik.
DOKAZ. Neka je \KOK 0 = : Kako je < 2R to je 2 = ! < R.
Teorem 3.4.5.
µ
3.5. DVOPRAVOKUTNI CETVEROKUTI 95
!
Neka je l 2 h0; 1i takav da vrijedi (l) = !. Na simetrali OL kuta \KOK 0
!
odredimo toµcku N tako da je ON l. U toµcki N dignimo okomicu na OL.
Time smo dobili traµzeni dvokrajnik KOK 0 .
Neposredna posljedica prethodnog teorema je:
TEOREM 3.4.6 Postoji trokrajnik.
Na koncu ovoga odjeljka navedimo (bez dokaza) konstrukciju paralela, odnosno

!
kostrukciju kuta paralelnosti ! za danu duµzinu T N = l: Neka je p = KK 0
! !
okomica na T N u toµcki N i a okomica na T N u toµcki T: Odaberimo bilo koju
toµcku D 32 a i iz nje spustimo okomicu b na pravac p te noµzište oznaµcimo sa C:
b
P2
-
T D
a
Q
P1
> q2 q1 >
L K
>
-
>
N C p
Konstrukcija paralele.
Neka je k kruµznica sa središtem u T radijusa N C te neka su P1 i P2 sjecišta te

! !
kruµznice i pravca b: Pravci T P 1 i T P 2 su traµzene paralele.
3.5 µ
DVOPRAVOKUTNI CETVEROKUTI
µ
DEFINICIJA 3.5.1 Cetverokut sa dva susjedna prava kuta naziva se dvo-
pravokutnim µcetverokutom.
Dvopravokutnom µcetverokutu ABCD za kojega vrijedi \A \D = R stranicu

AD nazivamo donjom bazom, stranice AB i DC krakovima, a stranicu BC
gornjom bazom.
Primjeri dvopravokutnika su Saccherijev µcetverokut i Lambertov µcetverokut.
Saccherijev µc etverokut.
96 µ
Saccherijev µcetverokut je dvopravokutnik kojemu su krakovi kongruentni. Pokazali

smo da vrijedi:
U Saccherijevom µcetverokutu je \B \C:
Pokaµzimo da vrijedi i obrat:
Dvopravokutni µcetverokut je Saccherijev, ako su mu nepravi kutovi kon-
gruentni.
Neka je dan dvopravokutni µcetverokut ABCD kojemu su nepravi kutovi kon-
gruentni \B \C i dokaµzimo da je tada BA CD:
U suprotnom, ako je AB > CD tada prenošenjem manje duµzine na veću
dolazimo do toµcke B 0 tako vrijedi B 0 A CD i (A-B 0 -B): Sada je B 0 ADC
Sacherijev µcetverokut pa vrijedi \AB 0 C \DCB 0 : Zbog (A-B 0 -B) imamo
\DCB 0 < \DCB \ABC:
Dobili smo da je u trokutu 4BB 0 C vanjski kut \AB 0 C manji od nesusjednog

unutarnjeg kuta \BB 0 C ( \ABC), a to je nemoguće.
Nadalje, istaknimo i tvrdnju koju ćemo µcesto koristiti:
U Saccherijevom µcetverokutu je spojnica polovišta baza ujedno i simetrala
baza.
DEFINICIJA 3.5.2 Kaµzemo da su dva dvopravokutna µcetverokuta kongru-

entna ako su im u parovima kongruentni sve µcetiri stranice i oba kuta.
Umjesto "u parovima kongruentne stranice (kutovi)" uobiµcajilo se "podudarne

stranice (kutovi)".
TEOREM 3.5.3 Dva su dvopravokutna µcetverokuta kongruentna ako se podu-

daraju u jednoj bazi i oba kraka.
DOKAZ. (A) Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuta takva

da su im krakovi kongruentni, AB A0 B 0 i CD C 0 D0 te neka se podudaraju
u donjoj bazi AD A0 D0 : Treba dokazati da vrijedi \B \B 0 :
Teorem 3.5.3 (A).

µ
(1) Trokuti 4ABC i 4A0 B 0 C 0 su kongruentni (po S-K-S pouµcku) pa je BD

B 0 D0 i \ADB \A0 D0 B 0 :
(2) Sada imamo \BDC R \ADB R \A0 D0 B 0 \B 0 D0 C 0 pa su
trokuti 4BDC i 4B 0 D0 C 0 kongruentni (po S-K-S pouµcku). Slijedi DC
D0 C 0 ; BC B 0 D0 i \C \C 0 :
(3) Budući je \ABD \A0 B 0 D0 i \DBC \D0 B 0 C 0 slijedi \B \B 0 :
(B) Neka se dvopravokutni µcetverokuti ABCD i A0 B 0 C 0 D0 poduraju u gornjoj
bazi. Dokaµzimo da su tada kongruentne donje baze pa tvrdnja slijedi kao i u
prethodnom sluµcaju.
Pretpostavimo suprotno, recimo AD > A0 D0 :
Slika 3.5.3 (B).
(1) Prenošenjem manje duµzine na veću dolazimo do toµcke D00 :

(2) U toµcki D00 dignimo okomicu i na nju nanesimo C 0 D0 : Dolazimo do toµcke
C 00 za koju vrijedi D00 C 00 C 0 D0 DC:
(3) Po prethodnom sluµcaju je ABC D00 00
A0 B 0 C 0 D0 pa je BC 00
BC: B0C 0
00 0 !
00
(4) Primjetimo da vrijedi (A-D -D) i da su C i C s iste strane pravca AB:
(5) Toµcke B; C i C 00 nisu kolinearne pa µcine trokut koji je jednakokraµcan. Slijedi
da i simetrala baze prolazi vrhom B:
(6) Sada je C 00 D00 DC Saccherijev i simetrala donje baze je ujedno i simetrala
gornje baze pa mora prolaziti vrhom B jednakokraµcnog trokuta 4BC 00 C:
(7) Dobili smo protuslovlje - imamo dvije razliµcite okomice kroz toµcku B na
! !
AD (to su AB i okomica kroz polovište duµzine D00 D):
Dakle, mora biti AD A0 D0 :
NAPOMENA 3.5.4 Dvopravokutni µcetverokuti koji se poduraju u obje baze

i jednom kraku ne moraju biti kongruentni.
N apom ena 3.5.4

98 µ
Naime, ako u Lambertovom µcetverokutu ABCD nanesemo u C duµzinu manju

od CD dolazimo toµcaka C1 i C2 i do dva dvopravokutna µcetverokuta ABC1 D i
ABC2 D koja nisu kongruentna.

daraju u jednom kutu, donjoj bazi i jednom kraku.
DOKAZ. (A) Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuti takvi da

vrijedi \B \B 0 ; AB A0 B 0 i AD A0 D0 :
Teorem 3.5.5 (A).
(1) Trokuti 4ABD i 4A0 B 0 D0 su kongruentni (S-K-S pouµcak) pa je BD

B 0 D0 ; \ABD \A0 B 0 D0 i \ADB \A0 D0 B 0 :
(2) Slijedi da je \BDC \B 0 D0 C 0 i \DBC \D0 B 0 C 0 pa su i trokuti 4BDC
i 4B 0 D0 C 0 kongruentni (S-K-S pouµcak).
(3) Iz kongruentnosti trokuta slijedi DC D0 C 0 pa su dvopravokutnici ABCD
0 0 0 0
i A B C D kongruentni po Teoremu 3.5.3.
(B) Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuti takvi da vrijedi
\B \B 0 ; CD C 0 D0 i AD A0 D0 :
Teorem 3.5.5 (B).
(1) Sada su trokuti 4ADC i 4A0 D0 C 0 kongruentni (S-K-S pouµcak) pa je

AC A0 C 0 ; \CAD \C 0 A0 D0 i \ADC \A0 D0 B 0 :
(2) Slijedi da je \BAC \B A C pa su trokuti 4BAC i 4B 0 A0 C 0 kongru-
0 0 0
entni (K-K-S pouµcak).

(3) Dakle, AB A0 B 0 i po prethodnom sluµcaju su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 kongru-
entni.

daraju u gornjoj bazi, jednom kutu i kraku uz njega.
µ
DOKAZ. Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuti takvi da vri-

jedi \B \B 0 ; AB A0 B 0 i BC B0C 0:
Teorem 3.5.6.
(1) Sada su trokuti 4ACB i 4A0 C 0 B 0 kongruentni (S-K-S pouµcak) pa je AC

A0 C 0 :
(2) Slijedi da su trokuti 4ADC i 4A0 D0 C 0 kongruentni, a odatle slijedi kon-
gruentnost donjih baza.
(3) Po Teoremu 3.5.5 su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 kongruentni dvopravokutni µcetve-
rokuti.

daraju u jednoj stranici i oba kuta.
DOKAZ. Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuti takvi da vri-

jedi \B \B 0 i \C \C 0 :
(A) Neka se u promatranim dvopravokutnim µcetverokutima podudaraju donje
baze.
Dovoljno je dokazati AB A0 B 0 (po Teoremu 3.5.5):
Teorem 3.5.7 (A).
(1) Pretpostavimo suprotno i ako je AB > A0 B 0 prenošenjem manje na veću

dolazimo do toµcke B 00 tako da vrijedi AB 00 A0 B 0 :
(2) Nanesimo kut \B \B 0 u vrh B 00 :
(3) Drugi krak kuta \B 00 ne sijeµce BC:
(4) Ne sijeµce ni AD:
Naime, ako bi sjekao donju bazu u nekoj toµcki E; tada prenošenjem duµzine AE
na A0 D0 dolazimo do toµcke E 00 : Sada su trokuti 4B 00 AE i 4B 0 A0 E 0 kongruentni.
100 µ
Slijedi da je \AB 00 E \A0 B 0 E 0 \A0 B 0 C 0 ; a to je protuslovlje s Aksiomom

(III4 ) :
(5) Paschov aksiom vrijedi i za µcetverokute (dokaµzite!) pa drugi krak mora sjeći
stranicu CD u nekoj toµcki C 00 :
(6) Dobili smo dvopravokutni µcetverokut AB 00 C 00 D koji je po Teoremu 3.5.5
kongruentan dvopravokutnom µcetverokutu A0 B 0 C 0 D0 :
(7) Slijedi \C \B 00 C 00 D \C 0 :
(8) Sada je s(BB 00 C 00 C) = 4R što je nemoguće. Dakle, mora biti AB A0 B 0 :
(B) Neka se u promatranim dvopravokutnim µcetverokutima podudaraju gornje
baze.
Dovoljno je dokazati AB A0 B 0 (po Teoremu 3.5.5).
(1) Pretpostavimo suprotno i ako je AB > A0 B 0 prenošenjem manje na veću
od B prema A dolazimo do toµcke A00 tako da vrijedi BA00 B 0 A0 :
!
(2) U toµcki A00 dignimo okomicu na AB.
! !
(3) Iz toµcke C spustimo okomicu CD00 na okomicu iz A00 na AB (sa D00 oznaµcili
smo presjek tih okomica).
(4) Dobili smo dvopravokutni µcetverokut BA00 D00 C koji je, po Teoremu 3.5.6,
kongruentan µcetverokutu A0 B 0 C 0 D0 :
(5) Slijedi da je \BCD00 \C 0 \BCD pa su toµcke C; D00 i D kolinearne.
Teorem 3.5.7 (B).
(6) Time smo dobili pravokutnik AA00 D00 D - što je nemoguće (pravokutnik ne
postoji u hiperboliµckoj geometriji).
(C) Neka se u promatranim dvopravokutnim µcetverokutima podudaraju krakovi
AB A0 B 0 .
Dovoljno je dokazati da se podudaraju gornje baze (po Teoremu 3.5.6).
Teorem 3.5.7 (C).

µ
(1) U suprotnom ako je BC > B 0 C 0 nanošenjem manje na veću od B prema C

dolazimo do toµcke C 00 za koju vrijedi BC 00 B 0 C 0 :
!
(2) Spustimo okomicu iz C 00 na AB i noµzište oznaµcimo sa D00 :
(3) Dobili smo dvopravokutni µcetverokut ABC 00 D00 koji je, po Teoremu 3.5.6,
kongruentan dvopravokutnom µcetverokutu A0 B 0 C 0 D0 :
(4) Slijedi da je \BC 00 D00 \C 0 \C.
00 00
(5) Sada je s(C D DS) = 4R; a to je nemoguće. Dakle, BC B0C 0:

daraju u obje baze i jednom kutu.
DOKAZ. Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuti takvi da je

AD A0 D0 ; BC B 0 C 0 i \B \B 0 :
Dovoljno je dokazati da je CD C 0 D0 (po Teoremu 3.5.5).
(1) Pretpostavimo suprotno, da je recimo CD > C 0 D0 : Prenesimo duµzinu D0 C 0
od D prema C: Dolazimo do toµcke C 00 takve vrijedi D0 C 0 DC 00 :
!
(2) Iz toµcaka C i C 00 spustimo okomice na AB i noµzišta oznaµcimo E i E 00 :
(3) Budući je (D-C 00 -C) to je i (A-E 00 -E):
(4) Neka je B 00 toµcka na AB takva da vrijedi \C 00 B 00 A \B 0 \B:
Teorem 3.5.8.
(5) Dvopravokutni µcetverokuti AB 00 C 00 D i A0 B 0 C 0 D0 su kongruentni (po Teo-

remu 3.5.5) pa je B 00 C 00 B0C 0 BC:
(6) Sada su trokuti 4BCE i 4B C 00 E 00 kongruentni pa imamo CE
00
C 00 E 00 .
(7) Dobili smo da je CEE 00 C 00 Saccherijev µcetverokut pa je \CC 00 E 00 < R:
(8) Slijedi \DC 00 E 00 > R što je nemoguće jer bi imali s(E 00 ADC 00 ) > 4R.
Dakle, mora biti CD C 0 D0 :

daraju u oba kraka i kutu nasuprot većem od njih.
DOKAZ. Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuti kojima je

AB A0 B 0 < CD C 0 D0 i \B \B 0 :
102 µ
Teorem 3.5.9.
Dovoljno je dokazati da vrijedi AD A0 D0 :

(1) U suprotnom, ako je AD > A0 D0 , prenesimo manju na veću od A prema D:
Dolazimo do toµcke D00 takve da je AD00 A0 D0 :
!
(2) U toµcki D00 dignimo okomicu na AD: Ona mora sjeći gornju bazu.
(3) Na njoj odredimo toµcku C 00 tako da vrijedi D00 C 00 D0 C 0 :
(4) Po Teoremu 3.5.3 imamo ABC 00 D00 A0 B 0 C 0 D0 pa je \ABC 00 \B 0
\B \ABC.
(5) Slijedi da su B; C 00 i C kolinearne toµcke. Budući je (A-D00 -D) mora biti i
(B-C 00 -C):
(6) Promotrimo sada µcetverokut C 00 D00 DC: On je Saccherijev µcetverokut pa je
\D00 C 00 C \DCC 00 < R:
(7) Slijedi da je suplementarni kut \D00 C 00 B > R:
(8) Prenesimo duµzinu AB na D00 C 00 od D00 prema C 00 : Dobivenu toµcku oznaµcimo
sa E:
Teorem 3.5.9 - 1.
(9) Budući je D00 E < D00 C 00 vrijedi (D00 -E-C 00 ):

(10) Sada je AD00 EB Saccherijev µcetverokut pa su kutovi uz gornju bazu šiljasti:
dobivamo \ABE \D00 EB < R:
(11) Dobili smo da je trokutu 4BEC 00 vanjski kut \BED00 < R manji od
unutarnjeg kuta \BC 00 D00 > R; što je nemoguće.
Dakle, AD A0 D0 pa tvrdnja teorema slijedi po Teoremu 3.5.3.
NAPOMENA 3.5.10 Pretpostavka da je kut nasuprot većeg kraka je bitna

što pokazuje sljedeća konstrukcija.
Neka je C1 D1 D2 C2 Saccherijev µcetverokut.

µ
Nap om ena 3.5.10.
(1) Neka je A vanjska toµcka segmenta, tj. (A-D1 -D2 ):

! !
(2) U toµcki A dignimo okomicu na D1 D2 i sjecište te okomice sa C1 C2 oznaµcimo
sa B:
(3) Prenesimo C1 D1 C2 D2 od A prema B - dolazimo do toµcke B 0 :
(4) Tvrdimo da vrijedi (A-B 0 -B):
U Saccherijevom µcetverokutu C1 D1 D2 C2 je \D1 C1 C2 < R pa je sukut \BC1 D1 >
R: Nadalje, u Saccherijevom µcetverokutu B 0 AD1 C1 je \B 0 C1 D1 < R < \BC1 D1
pa je C1 D1 B 0 A0 < BA i zaista vrijedi (A-B 0 -B):
(4) Sada su BAD1 C1 i BAD2 C2 dvopravokutni µcetverokuti koji se podudaraju
u oba kraka i kutu nasuprot manjem od njih i nisu kongruentni.
TEOREM 3.5.11 Dva su dvopravokutna µcetverokuta kongruentna ako se po-

dudaraju u gornjoj bazi, jednom kraku i kutu nasuprot njega.
DOKAZ. Neka su ABCD i A0 B 0 C 0 D0 dvopravokutni µcetverokuti kojima su

BC B 0 C 0 ; CD C 0 D0 i \B \B 0 : Uz stranicu CD konstruiramo s
druge strane dvopravokutan µcetverokut CDA00 B 00 kongruentan dvopravokut-
nom µcetverokutu B 0 A0 D0 C 0 : Dakle, vrijedi B 00 C B0C 0 CB i posebno je
\B 00
\B 0
\B:
Moµze se dogoditi:
(A) Toµcke B; C i B 00 su kolinearne.
Teorem 3.5.11.
Tada je \ABB 00 \A00 B 00 C pa je BAA00 B 00 Saccherijev µcetverokut i dalje vri-

jedi BA B 00 A00 B 0 A0 : Sada su BADC i B 0 A0 D0 C 0 kongruentni po Teoremu
3.5.3.
(B) Toµcke B; C i B 00 nisu kolinearne.
104 µ
Tada je trokut BCB 00 jednakokraµcan pa su kutovi uz bazu kongruentni \CBB 00

\CB 00 B: Slijedi da je onda (dodavanjem \B 00 \B) i \ABB 00 \A00 B 00 B:
Dakle, µcetverokut BAA00 B 00 je Saccherijev pa je BA B 00 A00 B 0 A0 : Sada su
BADC i B 0 A0 D0 C 0 kongruentni (po Teoremu 3.5.3).
3.6 MEÐUSOBNI ODNOSI DVAJU PRAVACA

U RAVNINI
TEOREM 3.6.1 Udaljenost toµcaka jedne od dviju paralela monotono opada u
smjeru zajedniµckog kraja.
DOKAZ. Neka je p k q i neka su T1 ; T2 toµcke na pravcu q takve da vrijedi

K
(T1 -T2 -K):
Treba dokazati da je T1 N1 > T2 N2 :
Teorem 3.6.1.
(1) Neka je P polovište duµzine N1 N 2 :

(2) U toµcki P dignimo okomicu na p:
(3) Ta okomica po Paschovom aksiomu za jednokrajnike mora presjeći q i neka
je to toµcka Q: Vrijedi (T1 -Q-T2 ):
(4) Toµckom Q povucimo paralelu sa p; ali prema kraju K 0 :
(5) Primjenom Teorema 3.3.2 (Pashovog aksioma) na jednokrajnik T1 N1 K i
! !
pravac QK 0 dolazimo do unutarnje toµcke T10 duµzine T1 N1 :
(6) Po Teoremu 3.5.5 su dvopravokutnici T10 N1 P Q i P QN2 T2 kongruentni pa
imamo da je N T2 N1 T10 < N1 T1 ; a to se i tvrdilo.
TEOREM 3.6.2 Ako je p k q i l > 0 dana duµzina, tada na pravcu q postoji

K
jedinstvena toµcka T koja je od pravca p udaljena za l:
DOKAZ. Dovoljno je dokazati egzistenciju toµcke T jer iz monotonosti dokazane

u Teoremu 3.6.1 slijedi njena jedinstvenost.
3.6. MEÐUSOBNI ODNOSI DVAJU PRAVACA U RAVNINI 105
Teorem 3.6.2 (A).
Odaberimo proizvoljnu toµcku T1 na q i spustimo okomicu na p s noµzištem N1 .

Zbog pravila trihotomije vrijedi jedno od T1 N1 l, T1 N1 < l i T1 N1 > l. U
prvom sluµcaju dokaz je gotov. Zato razmotrimo dva netrivijalna sluµcaja.
(A) Neka je T1 N1 > l.
0 0
(1) Odredimo toµcku T1 tako da vrijedi (N1 -T1 -T1 ) i N1 T1 l.
0
0
(2) Toµckom T1 povuµcemo paralelu iz p prema kraju K :
(3) Primjenom Paschovog aksioma za jednokrajnik N1 T1 K zakljuµcujemo da
0
! !
pravac T1 K 0 mora sjeći T1 K u nekoj toµcki Q, (T1 -Q-K).
(4) Iz Q spustimo okomicu na p i noµzište oznaµcimo sa P .
(5) Odredimo toµcku N2 tako da vrijedi N1 P P N2 i (N1 -P -N2 ).
(6) Podignimo okomicu u p u toµcki N2 . Ta okomica po Paschovom aksiomu
mora sjeći pravac q u toµcki T2 .
0
(7) Dobili smo da je P QT1 N1 P QT2 N2 (po Teoremu 3.5.5) pa je onda T2 N2
0
N 1 T1 l.
(B) Neka je sada T1 N1 < l:
Teorem 3.6.2 (B).
0 0 0
(1) Odredimo toµcku T1 tako da je (N1 -T1 -T1 ) i N1 T1 l.
0
0
(2) Povucimo toµckom T1 paralelu s p ili prema kraju K .
0
(3) Po Paschovom aksiomu za jednokrajnik T1 N1 K 0 i pravac q slijedi da q mora
0
!
sjeći T1 K 0 u toµcki Q.
0
(4) Odredimo toµcku T2 tako da je QT1 QT2 i (T2 -Q-T1 ).
(5) Spustimo iz Q i T2 okomice na p i noµzišta oznaµcimo P i N2 :
0
(6) Sada su dvopravokutni µcetverokuti T2 N2 P Q i P N1 T1 Q kongruentni pa je
0
T2 N2 N 1 T1 l.
106 µ
TEOREM 3.6.3 Svaka dva razilazna pravca imaju toµcno jednu zajedniµcku oko-
micu.
DOKAZ. Jedinstvenost zajedniµcke okomice je posljedica µcinjenice da u hiper-

boliµckoj geometriji nema pravokutnika koji bi postojao u sluµcaju egzistencije
dviju zajedniµckih okomica.
Teorem 3.6.3.
! !
Neka su p = LL0 i q = KK 0 razilazni pravci.
(1) Odaberimo proizvoljne toµcke T i T 0 na q. Iz tih toµcaka spustimo okomice
na p i noµzišta oznaµcimo N i N 0 .
(2) Ako je T N T 0 N 0 onda je N N 0 T T 0 Sacherijev µcetverokut pa je simetrala
duµzine N N 0 traµzena zajedniµcka okomica. Zato pretpostavimo da vrijedi T N
> T 0N 0.
(3) Neka je T 00 toµcka za koju vrijedi (N -T 00 -T ) i N T 00 N 0T 0.
(4) Uoµcimo kut \N 0 T 0 L i prenesimo ga: dolazimo do kongruentnog kuta
\N T 00 M \N 0 T 0 L:
!
(5) Povucimo toµckom N paralelu sa T 00 M prema kraju M: Povucimo paralelu
!
toµckom N 0 sa T 0 L prema kraju L.
(6) Time smo dobili jednokrajnike N T 00 M i N 0 T 0 L i vrijedi N T 00 M N 0 T 0 L.
Dakle i \T N M
00
\T N L; a onda su kongruentni i kutovi \LN K i \M N K.
0 0 0
(7) Povucimo toµckom N paralelu sa q prema kraju L. Prema Teoremu 3.3.3

primjenjenom na jednokrajnik N N 0 L dobivamo \LN 0 K > \LN K, a onda je i
\M N K > \LN K.
! !
(8) Dakle, N M je unutarnji polupravac kuta \T N L pa N M sijeµce q u toµcki
S.
! !
(9) Uoµcimo 4N T S i polupravac T 00 M . Prema Paschovom aksiomu T 00 M
sijeće T S u unutrašnjoj toµcki, oznaµcimo je sa Q. Spustimo iz Q okomicu na p i
noµzištem oznaµcimo sa P .
(10) Neka je Q0 toµcka na q sa svojstvom da je (T -T 0 -Q0 ) T 0 Q0 T 00 Q; a P 0
noµzište okomice iz Q0 na p.
3.6. MEÐUSOBNI ODNOSI DVAJU PRAVACA U RAVNINI 107
(11) Dvopravokutnici N T 00 QP i N 0 T 0 Q0 P 0 su kongruentni pa je QP Q0 P 0 :

Dakle, pokazali smo da je P P 0 Q0 Q Saccherijev µcetverokut pa je simetrala baze
P P 0 traµzena zajedniµcka okomica.
NAPOMENA 3.6.4 Neka su p i q razilazni pravci i neka zajedniµcka normala

sijeµce p i q u toµckama P i Q redom. Neka je d = jP Qj : Toµcka Q je najbliµza pravcu
p; ako se toµcka T pravca q giba prema kraju L (odnosno L0 ) tada udaljenost te
toµcke od pravca p monotono raste.
Nap om ena 3.6.4.
Ortogonalna projekcija pravca q na pravac p je interval 2d0 = 2 (R (d)) s

polovištem u toµcki P zajedniµcke okomice.
TEOREM 3.6.5 Srednjica trokuta je razilazna s trećom stranicom, a njihova

zajedniµcka okomica je simetrala treće stranice.
DOKAZ. Neka je DE srednjica trokuta 4ABC:

!
Iz vrhova trokuta spustimo okomice na pravac DE i noµzišta oznaµcimo redom
A0 ; B 0 i C 0 :
Iz 4AA0 D 4CC 0 D slijedi da je AA0 CC 0 : Iz 4CC 0 E 4BB 0 E slijedi
da je CC 0 BB 0 : Dobivamo da je AA0 CC 0 pa je ABB 0 A0 Saccherijev
µcetverokut.
Teorem 3.6.5.
U Saccherijevom µcetverokutu je simetrala donje baze ujedno i simetrala gornje

baze, dakle zajedniµcka okomica srednjice i treće stranice jest simetrala treće
stranice.
108 µ
TEOREM 3.6.6 Ako su A; B i C tri toµcke jednog pravca a P toµcka van tog
pravca tada polovišta duµzina P A; P B i P C nisu kolinearne toµcke.
DOKAZ. Neka su D; E i F polovišta duµzina P A; P B i P C: Treba dokazati

da D; E i F nisu kolinearne toµcke.
Teorem 3.6.6.
Pretpostavimo suprotno, tj. da su toµcke D; E i F kolinearne. Primjenom

prethodnog teorema na trokute 4ABP i 4BCP imamo zajedniµcke okomice
! !
ST i U V : Prva je simetrala od AB, a druga simetrala od BC: Budući su te
okomice razliµciti pravci dobili smo pravokutnik ST V U; a time i protuslovlje (u
hiperboliµckoj geometriji pravokutnici ne postoje).
U hiperboliµckoj geometriji postoje "konaµcne toµcke" (oznaka T ), to su toµcke
koje su sjecišta pravaca, "beskonaµcne toµcke" (oznaka K), to je kraj paralelnih
pravaca, i "idealne toµcke" (oznaka I) µciji je predstavnik zajedniµcka okomica
dvaju razilaznih pravaca.
"Toµc ke" u hip erb oliµc ko j geom etriji.
Već smo naveli "poopćenja" trokuta:

jednokrajnik (oznaka T T K);
dvokrajnik (oznaka T KK);
trokrajnik (oznaka KKK);
i u tom smislu moguća su i sljedeća "poopćenja"
T T I - dvopravokutnik,
T II - µcetveropravokutnik,
III - šesteropravolutnik,
KKI - dvostruko asimptotski dvopravokutnik,
KII - asimptotski µcetveropravokutnik i
µ
3.7. POINCAREOV MODEL HIPERBOLICKE GEOMETRIJE 109
T KI - jednostruko asimptotski dvopravokutnik.
3.7 µ
POINCAREOV MODEL HIPERBOLICKE
GEOMETRIJE
3.7.1 Opis modela i aksiomi (I); (II); (IV )
Da bismo dokazali neproturjeµcnost hiperboliµcke geometrije, potrebno je navesti
neki njen model.
Pretpostavljajući, da je euklidska planimetrija neproturjeµcna, dokazat ćemo ne-
proturjeµcnost hiperboliµcne planimetrije, navodeći njen Poincareov model.
U tom modelu hiperboliµcke ravnine, za osnovne objekte, toµcke i pravce uzimamo:
toµcke su sve toµcke jedne euklidske poluravnine (bez ruba, to je graniµcni
pravac i oznaµcimo ga sa x);
pravci su sve polukruµznice u toj poluravnini okomite na graniµcni pravac
(središta su im na pravcu x) i svi polupravci te poluravnine okomiti na
njezin graniµcni pravac. I polukruµznice i polupravce kraće ćemo nazivati
h-pravci
110 µ
Toµc ke i pravci.
Incidenciju interpretiramo u euklidskom smislu: A 32 p ako toµcka A leµzi na

polukruµznici (polupravcu) p: Nije teško provjeriti da su svi planimetrijski ak-
siomi incidencije ispunjeni.
I ispunjenost druge grupe aksioma, aksiomi poredka (II) provjerava se sred-

stvima euklidske geometrije.
Relacija p oredka.
Reći ćemo da na h-pravcu p (polukruµznica) vrijedi poredak (A-B-C) ako vrijedi

(A0 -B 0 -C 0 ), gdje su A0 ; B 0 i C 0 ortogonalne projekcije toµcaka A; B i C na
graniµcni pravac x: Ako su toµcke A; B i C na h-pravcu (polupravcu p) onda
je (A-B-C) poredak u euklidskom smislu. Nije teško provjeriti da su aksiomi
poredka ispunjeni. Na narednoj slici dana je interpretacija Paschovog aksioma.
Paschov aksiom .
Oµcito je da Dedekindov aksiom neprekidnosti vrijedi za h-duµzinu.

Za interpretaciju aksioma kongruencije koristiti ćemo preslikavanje - inverziju u
odnosu na kruµznicu.
3.7.2 Inverzija
Duljinu duµzine AB oznaµcavati ćemo sa jABj
DEFINICIJA 3.7.1 Neka je euklidska ravnina i k(O; r) kruµznica.

Preslikavanje f koje svakoj toµcki M ravnine, razliµcitoj od O; priduµzuje toµcku
f (M ) = M 0 te ravnine tako da vrijedi:
µ
(a) toµcke O; M i M 0 su kolinearne,

(b) toµcke M i M 0 su s iste strane od O i
(c) jOM j jOM 0 j = r2 ,
nazivamo inverzijom (simetrijom) u odnosu na kruµznicu k.
Toµcku O nazivamo pol inverzije, kruµznicu k(O; r) ćemo oznaµcavati sa k i

nazivamo je kruµznica inverzije, a polumjer r nazivamo radijus inverzije.
Dodamo li skupu toµcaka i "beskonaµcno daleku toµcku" 1 (kojom prolaze svi
euklidski pravci) tada uzimamo da se pol O preslikava u toµcku 1: Napomenimo
da i osnu simetriju smatramo inverzijom obzirom na os te simetrije ("kruµznicu s
beskonaµcnim radijusom"). Nju ćemo nazivati inverzija u odnosu na pravac.
Konstrukcija pridruµz ene toµc ke.
Neka je k = k(O; r) kruµznica inverzije i M bilo koja toµcka. Oznaµcimo sa N

diralište tangente iz toµcke M na kruµznicu inverzije k: Oznaµcimo sa M 0 noµzište
!
okomice iz N na pravac OM : Toµcka M 0 je invrzna slika toµcke M . Uvjeti (a) i (b)
su ispunjeni pa ostaje provjeriti uvjet (c). Zaista, buduću su 4OM N i 4ON M 0
sliµcni trokuti imamo jOM j : jN Oj = jN Oj : jOM 0 j i dalje jOM j jOM 0 j = r2 :
NAPOMENA 3.7.2
(A) Ako ravninu smatramo Gaussovom kompleksnom ravninom, s pravokut-
nim koordinatnim sustavom s ishodištem u O, tj. toµckama M i M 0 2
pridruµzimo kompleksne brojeve z = (x; y) i z 0 = (x0 ; y 0 ); onda je inverzija dana
formulom
r2
z0 = :
z
Ako se radi o inverziji u odnosu na kruµznicu jz aj = r; onda zamjenjujući z 0 ;
z redom sa z 0 a; z a iz prethodne formule dobijamo
z +
z0 = ; ; ; ; 2 C.
z+
Ova formula obuhvaća i inverziju u odnosu na pravac, koja je dana formulom
z0 = e 2i'
z+ const.
Zapis inverzije kao preslikavanja kompleksne ravnine omogućava jednostavnije

izuµcavanje svojstava takvih preslikavanja.
112 µ
(B) Inverzija je involutorno preslikavanje, tj. ako je f inverzija tada je f f = id

(identiteta), i sve toµcke kruµznice inverzije k su …ksne.
(C) Inverzija nutrinu kruµznice inverzije preslikava na njegovu vanjštinu i obratno,
vanjšinu na nutrinu.
(D) Inverzija kruµznicu, koja ne sadµzi O; preslikava na kruµznicu.

r2 r2
Zaista, iz z 0 = i jzj = a slijedi jz 0 j = :
z a
(E) Kompozicija parnog broja inverzija dana je formulom
z+
z0 = ;
z+
a kompozicija neparnog broja inverzija formulom
z+
z0 = :
z+
(F) Kompozicija parnog broja inverzija, koja ima tri …ksne toµcke, je identiteta.
Zaista,
z+
z= ) z2 + ( )z = 0;
z+
a budući da ova jednadµzba ima tri razliµcita rješenja, mora biti = 0; = 6= 0
0
i = 0 pa je z = z:
(G) Kompozicija neparnog broja inverzija, koja ima tri …ksne toµcke, je inverzija
u odnosu na kruµznicu odre†enu tim toµckama.
Zaista, neka je f takva kompozicija neparnog broja inverzija, koja ima tri …ksne
toµcke i g inverzija u odnosu na kruµznicu odre†enu tim toµckama. Tada je g
f kompozicija parnog broja inverzija koja ima tri …ksne toµcke pa je, prema
prethodnoj tvrdnji, g f = id (identiteta). Iz
g f = id ) g (g f ) = g id )
(g g) f = g ) id f = g ) f = g;
dakle f je inverzija.
(H) Inverzija, a time i kompozicija inverzija, µcuva kutove (ne i njihovu or-
jentaciju), jer je to analitiµcka funkcija.
(I) Skup svih inverzija ravnine u odnosu na kompoziciju praslikavanja µcini grupu,
oznaµcavat ćemo je sa G.
Navedimo neka osnovna svojstva inverzije:
TEOREM 3.7.3 Pravac koji prolazi polom inverzije O preslikava se na samog

sebe (bez toµcke O).
DOKAZ. Tvrdnja slijedi iz de…nicije inverzije.

µ
TEOREM 3.7.4 Pravac koji ne prolazi polom inverzije O preslikava se na

kruµznicu koja sadrµzi O (bez O). Vrijedi i obrnuto: kruµznica kroz pol O (bez O)
preslikava se na pravac (koji ne sadrµzi O):
DOKAZ. Neka k = k(O; r) kruµznica inverzije i neka je p pravac koji ne prolazi

polom O. Iz O spustimo okomicu na pravac p i noµzište oznaµcimo sa M: Neka je
N bilo koja toµcka pravca p i neka je N 0 njezina inverzna slika.
Vrijedi jOM j jOM 0 j = jON j jON 0 j = r2 i jOM j jOM 0 j = jON j jON 0 j = r2
pa je jOM j : jON j = jON 0 j : jOM 0 j :
Teorem 3.7.4.
Iz propocionalnosti stranica slijedi da su trokuti 4OM N i 4ON 0 M 0 sliµcni pa

je \OM N \ON 0 M 0 = R: To znaµci da toµcka N 0 leµzi na kruµznici kojoj je OM 0
promjer. Time smo dokazali da je slika p0 kruµznica:
TEOREM 3.7.5 Svaka kruµznica, ortogonalna na kruµznicu inverzije, je …k-

sna kruµznica (kao …gura). I obrnuto: svaka …ksna kruµznica je ortogonalna na
kruµznicu inverzije.
DOKAZ. Neka je c bilo koja kruµznica okomita na kruµznicu inverzije k = k(O; r)

te neka je N sjecište kruµznica k i c a M bilo koja toµcka kruµznice c: Oznaµcimo
!
sa M 0 drugu presjeµcnu toµcku kruµznice c i pravca OM :
2
Potencija toµcke O obzirom na kruµznicu c daje jON j = jOM j jOM 0 j ; odnosno
jOM j jOM 0 j = r2 : Slijedi da je M 0 slika od M i budući je M bila proizvoljna
toµcka kruµznice c zaista je c0 = c:
Teorem 3.7.5.
114 µ
Neka je sada kruµznica c …ksna, tj. c = c0 : Neka je S središte kruµznice c: Pravac

!
OS sijeµce kruµznicu c u paru pridruµzenih toµcaka T i T 0 ; a presjeµcna toµcka N
preslikava u samu sebe. Dakle vrijedi
jOT j jOT 0 j = r2 i jON j jON j = r2
pa imamo jOT j : jON j = jON j : jOT 0 j : Slijedi da su trokuti 4OT N i 4ON T 0
sliµcni pa je \OT N \ON T 0 . Budući je trokut 4SN T jednakokraµcan to je
\ST N \SN T i \T 0 N T = R: Slijedi da je \ON S = R: Time je dokazano da
su kruµznice k i c okomite:
TEOREM 3.7.6 Ako su M i M 0 pridruµzene toµcke inverzije, onda je svaka

kruµznica, koja prolazi tim toµckama ortogonalna na kruµznicu inverzije.
DOKAZ. Dokaz slijedi po prethodnom teoremu.
TEOREM 3.7.7 Postoji inverzija koja preslikava dani pravac i danu kruµznicu
jedno na drugo.
DOKAZ. Neka su dani pravac p i kruµznica k sa središtem S: Navest ćemo

postupak iz kojega je lako utvrditi ispravnost konstrukcije.
(A) Neka se pravac p i kruµznica k sijeku u toµckama M i N: Odredimo inverziju
koja p preslikava na k.
Teorem 3.7.7 -(A).
(1) Oznaµcimo sa q pravac koji prolazi središtem S kruµznice k i okomit je na

pravac p:
(2) Kao središte O traµzene inverzije uzmimo jedno od sjecišta O i O0 pravca q
s kruµznicom k:
(3) Kruµznica inverzije c (ili c0 ) je kruµznica koja ima središte u O (ili O0 ) i prolazi
toµckama M i N:
(B) Neka se pravac p i kruµznica c ne sijeku. Odredimo inverziju koja p preslikava
na c:
µ
Teorem 3.7.7 -(B).
(1) Neka je q okomica iz središta S kruµznice c na pravac p i oznaµcimo noµzište te

okomice sa P:
(2) Neka je n kruµznica sa središtem u P koja okomito sijeµce kruµznicu c:
(3) Središte O kruµznice inverzije je ono sjecište pravca q i kruµznice c koje je
izvan kruµznice n:
(4) Kruµznica inverzije je kruµznica k (sa središtem u O) koja je ortogonalna na
kruµznicu n:
TEOREM 3.7.8 Postoji inverzija koja dvije kruµznice preslikava jednu na drugu.
DOKAZ. (A) Neka se kruµznice c1 i c2 ne sijeku i leµze jedna izvan druge.
Teorem 3.7.8 - (A).
Oznaµcimo sa S1 i S2 središta tih kruµznica.

(1) Odredimo kruµznicu n koja ortogonalno sijeµce kruµznice c1 i c2 : Središte takve
!
kruµznice nalazi se u sjecištu pravca S1 S2 i potencijale q tih dviju kruµznica.
(2) Inverzija koja preslikava kruµznice c1 i c2 uzajamno preslikava kruµznicu n na
samu sebe.
(3) Traµzena kruµznica inverzije je kruµznica kojoj je središte O središte homotetije
kruµznica c1 i c2 i okomita je na kruµznicu n:
116 µ
(B) Neka se kruµznice c1 i c2 sijeku u toµckama M i N . Neka su S1 i S2 središta

tih kruµznica
Teorem 3.7.8 - (B).
(1) Odredmo potencijalu p kruµznica c1 i c2 : Potencijala je pravac koji prolazi

toµckama M i N:
(2) Središte kruµznice inverzije k je središte homotetije O kruµznica c1 i c2 :
!
(3) Oznaµcimo sa P sjecište potencijale p i pravca S1 S2 :
(4) Radijus kruµznice inverzije k je P O:
(C) Jedna kruµznica leµzi unutar druge.
Teorem 3.7.8 - (C).
Konstrukcija se provodi analogno prethodnim.

(1) Odredimo kruµznicu n koja ortogonalno sijeµce kruµznice c1 i c2 : Središte takve
!
kruµznice nalazi se u sjecištu pravca S1 S2 i potencijale p tih dviju kruµznica.
(2) Inverzija koja preslikava kruµznice c1 i c2 uzajamno preslikava kruµznicu n na
samu sebe.
(3) Kruµznica inverzije je kruµznica kojoj je središte O središte homotetije kruµznica
c1 i c2 i okomita je na kruµznicu n:
µ
3.7.3 Aksiomi (III); (IV ) i (V )

Neka je G grupa generirana svim inverzijama u odnosu na (polu)kruµznice i
(polu)pravce ortogonalne na graniµcni pravac x u Poincareovom modelu.
DEFINICIJA 3.7.9 Reći ćemo da je duµzina AB kongruentna duµzini A0 B 0 ;

oznaka AB A0 B 0 ; ako postoji f 2 G tako da je f AB = A0 B 0 : Analogno,
reći ćemo da je kut \AOB kongruentan kutu \A0 O0 B 0 ; oznaka \AOB
\A0 O0 B 0 ; ako postoji inverzija f 2 G tako da je f (\AOB) = \A0 O0 B 0 :
Pokaµzimo da svaka duµzina ima simetralu.
Sim etrala duµz ine.
Neka je AB duµzina na h-pravcu p, S sjecište graniµcnog pravca x sa euklidskim

!
pravcem AB i neka je SC euklidska tangenta kruµznice p u C. Tada je jSAj
2
jSBj = jSCj pa su A i B me†usobno inverzne u odnosu na kruµznicu k kojoj je
polumjer SC i toµcka S središte:
Ukoliko toµcke A i B h-pravca p leµze na eukldskom pravcu koji je paralelan
sa graniµcnim pravcem x onda je simetrala k euklidski polupravac koji leµzi na
euklidskoj simetrali euklidske duµzine AB:
Sim etrala duµz ine.
Tom se inverzijom duµzina AC preslikava na duµzinu BC pa je C polovište duµzine

!
AB; a popupravac k je njena simetrala. Dakle, ako je AB paralelan s graniµcnim
pravcem x; onda se simetrala poklapa sa euklidskom simetralom duµzine AB.
Interpretacija aksioma (III1 ) :

Neka su dani h-duµzina AB na h-pravcu p i toµcka A0 na h-polupravcu p0 .
118 µ
Interpretacija aksiom a (III1 ).
Treba pokazati da postoji toµcka B 0 h-polupravca p0 takva da je h-duµzina A0 B 0

kongruentna s h-duµzinom AB:
(1) Neka je je k simetrala duµzine AA0 (naveli smo tu konstrukciju!):
(2) Inverzijom u odnosu na kruµznicu k se h-duµzina AB preslikava na h-duµzinu
A0 M koja leµzi na euklidskoj kruµznici m koja je slika (kruµznice) p po toj inverziji.
(3) Inverzija u odnosu na simetralu s h-kuta \B 0 A0 M preslikava m na p0 i A0 M
na A0 B 0 : Toµcka B 0 je traµzena toµcka sa svostvom da je A0 B 0 kongruntna duµzini
AB: Napomenimo da je simetrala s takva kruµznica da se invrzijom obzirom na
nju m preslikava u p0 (v. Teorem 3.7.8).
(4) Treba još dokazati jedinstvenost toµcke B 0 :
Neka osim navedene kompozicije f 2 G; za koju je f AB = A0 B 0 ; postoji
f 0 2 G; tako da je f 0 AB = A0 B 00 : Tada kompozicija f 0 f 1
toµcke S; S 0 ;
A0 i B 0 preslikava redom na toµcke S; S 0 ; A0 i B 00 : Ukoliko f 0 f 1
kompozicija
00
parnog broja inverzija onda je f 0 f 1
= id pa je f 0 = f; a odatle slijedi B = B 0 :
Ukoliko je pak f 0 f 1
kompozicija neparnog broja inverzija, onda je f 0 f 1
inverzija u odnosu na p0 pa je opet B 00 = B 0 .

Treba dokazati da iz A0 B 0 AB i A00 B 00 AB slijedi A0 B 0 A00 B 00 :
Zaista, ako je A0 B 0 AB to znaµci da postoji f 2 G tako da je f (A0 B 0 ) AB:
Da je A00 B 00 AB znaµci da postoji g 2 G tako da je g(A00 B 00 ) = AB: Imamo
1 1 1
da za kompoziciju g f 2 G i vrijedi g f (A0 B 0 ) = g (f (A0 B 0 ) =
1
g (AB) = A00 B 00 pa je A0 B 0 A00 B 00 :

Treba dokazati: ako je (A-B-C) i (A0 -B 0 -C 0 ) te AB A0 B 0 i BC B 0 C 0 ; tada
je AC A0 C 0 :
Zaista, postoji f 2 G tako da je f AB = A0 B 0 i f (C) = C 00 i dalje f BC =
B 0 C 00 : Slijedi da je BC B 0 C 00 : Sada iz BC B 0 C 00 i BC B 0 C 0 slijedi
B 0 C 00 B 0 C 0 pa je C 00 = C 0 : Dakle, f AC = A0 C 0 ; tj. AC A0 C 0 :
µ
Interpretacije preostalih aksioma (III4 ) i (III5 ) izvode se analogno prethodnim.

Budući su u Poincareovom modelu ispunjeni svi aksiomi apsolutne planimetrije,
preostaje još pitanje ispunjenja ili aksioma (VE ) ili aksioma (VH ) :
Paralele i razilzni pravci.
No, oµcito, aksiom (VH ) u Poincareovom modelu jest ispunjen, jer toµckom M van
pravca p (p je euklidska polukruµznica kojoj je AB promjer, O središte), prolaze
barem dva pravca, koji ne presjecaju dani pravac p. Pravci a i b su paralelni s
pravcem p (po su euklidske polukruµznice kojima su euklidske duµzine AM i BM
!
sekante). Na slici je pravac c je razilazan s pravcem p, a pravac M M 0 je okomica
iz M na pravac p:
Dakle, postojanje Poincareovog modela u euklidskoj planimetriji dokazuje, da iz
neproturjeµcnosti euklidske planimetrije proizilazi neproturjeµcnost hiperboliµcne
planimetrije.
Na koncu ovog odjeljka odredimo zajedniµcku normalu dvaju razilazih h-pravaca.

Neka su a i b razilazni h-pravci. Njihova zajedniµcka normala, gledano euklidski,
je polukruµznica sa središtem na pravcu x i koja je ortogonalna na polukruµznice
a i b: Neka je k ma koja kruµznica ortogonalna na kruµznice a i b (na narednoj
slici odabrali smo kruµznicu k kojoj je promjer AB; gdje su A i B dirališta
zajedniµcke tangente kruµznica a ib: Sjecišta U i V kruµznice k i graniµcnog pravca
x su me†usobno inverzne toµcke u odnosu na obje kruµznice a i b.
Budući je svaka kruµznica koja prolazi toµckama U i V ortogonalna na kruµznice

a i b; polukruµznica c dijametra U V je traµzeni h-pravac ortogonalan na dane
h-pravce a i b:
120 µ
3.8 µ
ZADACI ZA VJEZBU
2. Dokaµzite Paschov aksiom za dvokrajnik i trokrajnik.
3. Jednakokutni jednakokrajnik je jednakokrajnik s kongruentnim ku-
tovima. Dokaµzite da su dva jednakokutna jednokrajnika kongruentna ako
su im kongruentne konaµcne stranice.
4. Dva su Saccherijeva µcetverokuta kongruentna ako su im kongruentni odgo-
varajući elementi:
(a) kutu i jedna stranica;

(b) jedna baza i krak;
(c) obje baze.
5. Dva su Lambertova µcetverokuta kongruentna ako su im kongruentni odgo-

varajući elementi:
(a) dvije stranice nasuprot šiljastog kuta;

(b) dvije susjedne stranice od kojih je jedna uz, a druga nasuprot šijastog
kuta;
(c) jedna stranica i šiljasti kut;
(d) dvije nasuprotne stranice;
(e) dvije stranice uz šiljasti kut;
6. Dokaµzite da su dva µcetverokuta kod kojih su po jedan par nasuprotnih

kutova pravi kutovi, kongruentna, ako su im kongruentni odgovarajući
elementi:
(a) tri stranice;

(b) dvije stranice koje koje su pod pravim kutom i jedan nepravi kut;
(c) dvije susjedne stranice i nepravi kut me†u njima;
(d) jedna stranica i oba neprava kuta.
7. Neka je q k p i l = AB: Dokaµzite da na pravcu q postoji jedinstvena toµcka

K
koja je od pravca p udaljena za l:
8. Dokaµzite da u hiperboliµckoj ravnini postoji peterokut s µcetiri prava kuta
(µcetveropravokutnik). Odredbeni elementi µcetveropravokutnika su: nepravi
kut, stranice uz njega - gornji krakovi, stranica nasuprot nepravog kuta -
baza, stranice okomite na bazu - donji krakovi.
9. Dokaµzite da su dva µcerveropravokutnika kongruentna ako su im kongru-
entni odgovarajući elementi:
(a) tri susjedne stranice;

(b) kut i dvije stranice;
µ
(c) tri stranice od kojih su dvije susjedne, a treća nesusjedna je ili baza
ili donji krak;
(d) baza, jedan donji krak i njemu nesusjedni gornji krak ako pravci na
kojima leµze preostale dvije stranice nisu razilazni.
10. Peteropravokutnik je peterokut s pravim kutovima. Dokaµzite da u hiper-
boliµckoj ravnini postoji peteropravokutnik.
Dokaµzite da su dva peteropravokutnika kongruentna
(a) ako su dvije susjedne stranice jednog kongruentne odgovarajućim el-
ementima drugog;
(b) ako su dvije nesusjedne stranice jednog kongruentne odgovarajućim
elementima drugog.
11. Dokaµzite da u hiperboliµckoj ravnini postoji šesterokut µciji su svi kutovi
pravi (šesteropravokutnik).
12. Dokaµzite da su dva šesteropravokutika kongruentna, ako su tri susjedne
stranice jednog kongruentne odgovarajućim elementima drugog šestero-
pravokutnika.
13. Neka je ABCD Lambertov µcetverokut kojemu je \D < R: Dokaµzite da je
AB < CD:
14. Dokaµzite da je donja osnovica Saccherijevog µcetverokuta manja od gornje.
15. Dokaµzite da je srednjica trokuta manja od polovice odgovarajuće stranice.
16. Dokaµzite da je stranica pravilnog šesterokuta upisanog u kruµznicu veća od
polumjera te kruµznice.
17. Neka je ABCD Lambertov µcetverokut kojemu je \D < R: Dokaµzite da je
duµzina koja spaja polovišta baza manja od 12 (AB + CD):
18. Dokaµzite da je duµzina koja spaja polovište hipotenuze s vrhom pravog
kuta manja od polovice hipotenuze.
19. Dokaµzite da je u pravokutnom trokutu okomica iz polovišta hipotenuze na
jednu od kateta manja od polovice druge katete.
20. Dokaµzite da u hiperboliµckoj geometriji vrijedi za visine trokuta (misli se
na pravce koji prolaze vrhom trokuta i okomiti su na suprotnu stranicu)
vrijedi:
(a) Ako se dvije visine trokuta sijeku, tada toµckom presjeka prolazi i
treća visina trokuta;
(b) Ako su dvije visine razilazne, tada je i treća razilazna sa svakom od
njih i sve tri su okomite na isti pravac;
(c) Ako su dvije visine paralelne u istom smjeru, tada je i treća paralelna
sa svakom od njih u istom smjeru.
122 µ
21. Skup svih pravaca koji prolaze jednom toµckom O nazivamo eliptiµckim
pramenom, a toµcku O vrhom pramena. Skup svih pravaca koji su
paralelni prema istom kraju K nazivamo paraboliµckim pramenom, a
kraj K krajem tog pramena. Skup svih pravaca koji su okomiti na jedan
te isti pravac o nazivamo hiperboliµckim pramenom, a pravac o bazom
tog pramena.
Dokaµzite:
(a) Simetrale stranica trokuta pripadaju istom pramenu.
(b) Simetrale dvaju vanjskih kutova trokuta i simetrala nasuprotnog un-
utarnjeg kuta pripadaju istom pramenu.
22. Neka su a i b dva pravca i toµcke A i B na njima. Kaµzemo da su A i B
korespondentne toµcke, oznaka A v B; ako pravci a i b µcine s pravcem
AB s iste strane tog pravca kongruentne kutove. Dokaµzite: Toµcke A i
B pravaca a i b su korespondentne onda i samo onda ako pravci a i b i
simetrala duµzine AB pripadaju istom pramenu pravaca.
Dokaµzite: Za svaku toµcku A pravca a postoji jedinstvena toµcka B pravca
b tako da su A i B korespondentne toµcke.
23. Neka su A i B korespondentne toµcke na pravcima a i b te A0 i B 0 toµcke
na pravcima a0 i b0 : Toµcke A0 i B 0 su korespondentne ako i samo ako je
AB A0 B 0 :
24. Neka pravci a; b i c pripadaju istom parmenu i neka su A; B i C toµcke na
njima (redom). Dokaµzite da iz A v B i A v C slijedi B v C:
µ ! ! ! !
25. Cetverokut ABCD kojemu je AB k DC i AD k BC nazivamo hiper-
K L
boliµckim µcetverokutom. Dokaµzite da su simetrale vanjskih kutova u
vrhovima B i D i simetrale unutarnjih vrhova u vrhovima A i C me†u-
sobno razilazni pravci i da su okomite na jedan isti pravac (zajedniµcka
normala svih naznaµcenih simetrala).
U narednim zadacima se pretpostavlja da je poznata konstrukcija pravca
koji prolazi kroz danu toµcku i paralelan je danom pravcu u danom smjeru.
26. Konstruirajte kut paralelnosti (l) za danu duµzinu l:
27. Neka se pravci a i b sijeku u toµcki T: Konstruirajte pravac c paralelan
pravcima a i b:
28. Dana su dva pravca koji se sijeku. Konstruirajte pravac koji je okomit na
jedan od njih, a paralelan je s drugim.
29. Dana su dva paralelna pravca. Konstruirajte pravac paralelan njima.
30. Dana su dva razilazna pravca. Konstruirajte paralelu s njima.
ELEMENTI - PRVA
KNJIGA
DEFINICIJE
(D-1) Toµcka je ono što nema djelova.

(D-2) Crta je duljina bez širine.
(D-3) Krajevi crte su toµcke.
(D-4) Duµzina je ona crta koja jednako leµzi prema toµckama na njoj.
(D-5) Ploha je ono što ima samo duljinu i širinu.
(D-6) Krajevi plohe su crte.
(D-7) Ravnina je ploha koja jednako leµzi prema duµzinama na njoj.
(D-8) Kut u ravnini je nagib u ravnini jedne prema drugoj dviju crta koje se
me†usobno dotiµcu i koje ne leµze u duµzini.
(D-9) Kada su crte koje obuhvaćaju kut ravne, kut se naziva ravnocrtnim.
(D-10) Kada duµzina uspravljena na duµzinu µcini me†usobno jednake susjedne ku-
tove, tada je svaki od jednakih kutova pravi, a duµzina koja stoji naziva se
okomitom na onu kojoj stoji.
(D-11) Tupi kut je onaj koji je veći od pravog.
(D-12) Oštar kut je onaj koji je manji od pravog.
(D-13) Granica je ono što je neµcemu kraj.
(D-14) Lik je ono što je obuhvaćeno s jednom ili više granica.
(D-15) Krug je lik u ravnini koji je obuhvaćen jednom crtom takvom da su sve
duµzine koje padaju na nju iz jedne toµcke od onih koje leµze unutar lika
me†usobno jednake.
(D-16) Ta se toµcka naziva središtem kruga.
(D-17) Promjer kruga je bilo koja duµzina povuµcena kroz središte i ograniµcena
s obje strane kruµznicom kruga, a koja tako†er sijeµce krug u dva jednaka
dijela.
(D-18) Polukrug je lik obuhvaćen promjerom i njime odrezanom kruµznicom. A
središte polukruga isto je ono koje je i središte kruga.
123
124 ELEMENTI - PRVA KNJIGA
(D-19) Ravnocrtni su likovi oni koji su ome†eni duµzinama, oni obhvaćeni s tri
su trostraniµcni, oni obuhvaćeni s µcetiri µcetverostraniµcni, a oni obuh-
vaćeni s više od µcetiri duµzine jesu mnogostraniµcni likovi.
(D-20) Od trostraniµcnih likova jednakostraniµcnan trokut jest onaj koji ima tri
iste stranice, jednakokraµcan onaj koji ima samo dvije jednake stranice,
a raznostraniµcnan onaj koji ima tri nejednake stranice.
(D-21) Od trostraniµcnih likova još je pravokutnan trokut onaj koji ima pravi
kut, tupokutan onaj koji ima tupi kut, a oštrokutan onaj koji ima tri
oštra kuta.
(D-22) Od µcetverostraniµcnih likova kvadrat je onaj koji je jednakostraniµcan i pra-
vokutan, pravokutnik onaj koji je pravokutan, a nije jednakostraniµcan,
romb onaj koji je jednakostraniµcan, a nije pravokutan, a romboid je
onaj kojemu su nasuprotne stranice i kutovi me†usobno jednaki, a koji
nije ni jednakostraniµcan ni pravokutan. A µcetverostraniµcni likovi pored tih
neka se nazovu trapezima.
(D-23) Paralelne su one duµzine koje se u istoj ravnini i koji se, neograniµceno
produµzene u oba smjera, me†usobno ne sastaju ni u jednom smjeru.
POSTULATI I AKSIOMI
(P-1) Neka se postulira da se od svake toµcke do svake toµcke povlaµci duµzina.

(P-2) I da se ograniµcena duµzina neprekinuto produµzuje u duµzini.
(P-3) I da se sa svakim središtem i udaljenoš́cu opisuje krug.
(P-4) I da su svi pravi kutovi me†usobno jednaki.
(P-5) I da ako duµzina koja sijeµce dvije duµzine µcini unutarnje kutove s iste strane
manjima od dva prava kuta, dvije duµzine, neograniµceno produµzene, sastaju
se s one strane na kojoj su kutovi manji od dva prava kuta.
(A-1) Stvari koje su jednake istoj stvari i me†usobno su jednake.
(A-2) Ako se jednakim stvarima dodaju jednake stvari, i cjeline su jednake.
(A-3) Ako se od jednakih stvari oduzmu jednake stvari, i ostatci su jednaki.
(A-4) Stvari koje se jedna s drugom poklapaju me†usobno su jednake.
(A-5) Cjelina je veća od dijela.
PROPOZICIJE
PROPOZICIJA 1. Na danoj duµzini konstruiraj jednakostraniµcan trokut.
DOKAZ. Neka je dana duµzina AB. Treba konstruirati jednakostraniµcan trokut

4ABC sa stranicom AB.
125
Konstruirajmo kruµznice k1 = k(A; AB) oko toµcke A radijusa AB te analogno

k2 = k(B; AB) [primjenom Postulata (P-3)]: Neka je C presjeµcna toµcka tih
kruµznica. Spojimo toµcku C s toµckama A i B [(P-1)].
Prop ozicija 1.
Time je nastao 4ABC za kojeg tvrdimo da je jednakostraniµcan.

Zaista, jer je AC = AB; BC = AB [po De…niciji (D-15)] vrijedi AC = BC [po
Aksiomu (A-1)]. Ovim je dokazano da vrijedi AB = BC = AC, tj. 4ABC je
jednakostraniµcan.
PROPOZICIJA 2. Iz dane toµcke nanijeti duµzinu jednaku danoj duµzini.
DOKAZ. Neka su dani toµcka A i duµzina BC. Treba odrediti toµcku F tako da
vrijedi AF = BC.
Spojimo toµcke A i B [(P-1)]. Nad duµzinom AB konstruirajmo jednakostraniµcan
trokut 4ABD (primjenom Propozicije 1.). Konstruirajmo kruµznicu k1 =
! !
k(B; BC) [(P-3)]. Neka su AD i BD pravci [(P-2)] i neka je E toµcka u kojoj ta
!
kruµznica sijeµce pravac BD. Opišimo kruµznicu k2 = k(D; DE) [(P-3)] i neka je
!
F toµcka u kojoj ta kruµznica sijeµce pravac AD.
Prop ozicija 2.
Tvrdimo da je F traµzena toµcka, tj. AF je traµzena duµzina. Vrijedi [po (D-15) i

konstrukciji]:
BE = BC; DE = DF i DA = DB:
Primjenom aksioma (A-3) vrijedi
AF = DA DF = DB DE = BE:
Dobili smo AF = BC i BE = BC te po (A-1) AF = BC; tj. AF je traµzena
duµzina.
PROPOZICIJA 3. Ako su dane dvije nejednake duµzine, na veću prenijeti

manju.
DOKAZ. Neka su dane nejednake duµzine AB i CD. Bez smanjenja općenitosti

moµzemo pretpostaviti da je AB > CD.
Treba odrediti toµcku E duµzine AB tako da je AE = CD.
Prop ozicija 3.
Primjenom Propozicije 2. na toµcku A i duµzinu CD dobivamo toµcku F tako

da je AF = CD. Ako je F toµcka duµzine AB, stavimo E = F . Ako F nije
toµcka duµzine AB, opišimo kruµznicu k(A; AF ) [(P-3)] i neka je E toµcka u kojoj
ta kruµznica sijeµce AB. E je traµzena toµcka. Zaista, jer je AC = AF i AF = CD,
po Aksiomu (A-1) slijedi da je AF = CD:
PROPOZICIJA 4. Ako su kod dva trokuta dvije stranice jednog jednake

dvjema odgovarajućim stranicama drugog, a kutovi izme†u tih stranica jednaki,
tada su i trokuti jednaki (tj. jednake su i preostale stranice i preostali kutovi ).
DOKAZ. Neka su dani trokuti 4ABC i 4DEF tako da vrijedi: AB = DE;

AC = DF i \A = \D: Treba dokazati da su trokuti 4ABC i 4DEF jednaki1 .
Kako je \A = \D poloµzimo \A na \D tako da se toµcka A poklopi s toµckom
! ! ! !
D, krak AB s krakom DE, a krak AC s krakom DF .
Tvrdimo da se pri tom polaganju toµcka B mora poklopiti s toµckom E, a toµcka
C s toµckom F .
Prop ozicija 4.
1 Da su trokuti 4ABC i 4DEF jednaki, znaµci da su oni sukladni i pisat ćemo 4ABC =
4DEF: Tvrdnja Propozicije 4. je poznati S-K-S pouµcak o sukladnosti trokuta.
127
Pretpostavimo suprotno, tj. da je pri postupku polaganja toµcka B pala u toµcku

E 0 na duµzini DE i E 6= E 0 . Dakle ili vrijedi DE 0 < DE ili vrijedi DE < DE 0 :
No kako je AB = DE 0 i AB = DE, po Aksiomu (A-1), slijedi da je DE = DE 0 :
Dakle, E = E 0 , a to je u protuslovlju s našom pretpostavkom.
Analogno se pokazuje da se toµcka C mora poklopiti s toµckom F .
Dokaµzimo sada da je svaka toµcka duµzine BC pala u toµcku duµzine EF .
Pretpostavimo suptrotno, tj. da toµcka G duµzine BC pri polaganju nije pala u
toµcku duµzine EF . Neka je to toµcka G0 :
Dobili smo da dvije duµzine EF i E(G0 )F ome†uju podruµcje, a to je nemoguće.
Time je BC = EF [(A-4)], a onda i \B = \E i \C = \F:
PROPOZICIJA 5. Kod jednakokraµcnih trokuta su kutovi uz osnovicu jednaki,

a ako se produµze jednake stranice i kutovi uz osnovicu su jednaki.
DOKAZ. Neka je dan jednakokraµcni trokut 4ABC s osnovicom BC. Pro-

duµzimo AB preko B i na tom produµzetku odaberemo proizvoljnu toµcku D [Pos-
tulat (P-2)]. Produµzimo AC preko C i na tom produµzetku odredimo toµcku E
tako da je BD = CE (primjena Propozicije 3.).
Treba dokazati da je \ABC = \ACB i \DBC = \BCE.
Prop ozicija 5.
Spojimo toµcke D i C te toµcke B i E [(P-1)] i promotrimo trokute 4DCA

i 4BEA: Vrijedi AD = AE (po konstrukciji), \A = \A; AB = AC (po
pretpostavci) pa je po prethodnoj Propoziciji 4., 4DCA = 4BEA: Posebno je
BE = DC; \ADC = \AEB i \ACD = \ABE:
Uoµcimo trokute 4BDC i 4BEC. Primjenom Propozicije 4. dobivamo da je
4BDC = 4BEC pa je \DBC = \BCE (to je druga tvrdnja koju treba
dokazati) i \BCD = \CBE: Sada vrijedi \ABE \CBE = \ACD \BCD
(primjena Aksioma (A-3)) i zaista je \ABC = \ACB:
PROPOZICIJA 6. Ako su u trokutu dva kuta jednaka, onda su jednake i

stranice koje leµze nasuprot tih kutova.
DOKAZ. Neka je dan trokut 4ABC kojemu je \B = \C:

Treba pokazati da je AB = AC: Pretpostavimo suprotno, tj. neka je stranica

AB veća od stranice AC: Na većoj odredimo toµcku D tako da je DB = AC
(Propozicija 3.). Spojimo toµcke D i C [(P-1)]:
Prop ozicija 6.
Promotrimo trokute 4ABC i 4DBC: Vrijedi AC = DB; BC = CB i \BDC =

\CDB pa je 4ABC = 4DBC (Propozicija 4.). Time smo došli do protuslovlja
s Aksiomom (A-5): cjelina (trokut 4ABC) bila bi jednaka svom dijelu (trokutu
4DBC): Dakle, mora biti AB = AC:
PROPOZICIJA 7. Nije moguće iz dvije razliµcite toµcke koje se nalaze s iste

strane duµzine povuµci na krajnjim toµckama dvije duµzine tako da duµzine s istim
krajevima budu me†usobno jednake.
DOKAZ. Neka je dana duµzina AB i razliµcite toµcke C i D s iste strane duµzine.
Prop ozicija 7.
Pretpostavimo suprotno, tj. da je AC = AD i BC = BD. Po Propoziciji 5.

je trokut 4ACD jednakokraµcan pa je \ACD = \ADC i pogotovo \BCD <
\DCB:
Isto tako, trokut 4CBD je jednakokraµcan pa je i \BCD = \DCB: No to je
nemoguće jer smo dokazali da je \BCD < \DCB:
PROPOZICIJA 8. Ako dva trokuta imaju dvije stranice jednake odgovara-

jućim dvjema stranicama i osnovice su im jednake, onda će imati i jednake
kutove koje zatvaraju jednake stranice.
DOKAZ. Neka su 4ABC i 4DEF trokuti kojima je AB = DE, AC = DF te

neka su im i osnovice jednake BC = EF : Trvdimo da vrijedi \BAC = \EDF:
Poloµzimo trokut 4ABC u trokut 4DEF tako da toµcka B padne u E i duµzina
BC u duµzinu EF :
Tvrdimo da će i toµcka A pasti u toµcku D:
129
Prop ozicija 8.
U suprotnom, ako toµcka A padne u toµcku G razliµcitu od D imali bi dvije toµcke

i duµzinu EF i vrijedilo bi ED = EG, F D = F G - a to je nemoguće po Propo
ziciji 7.
PROPOZICIJA 9. Raspoloviti dani pravolinijski kut.
DOKAZ. Neka je \BAC dani pravolinijski kut.

Treba ga podijeliti na dva jednaka dijela.
Prop ozicija 9.
Odaberimo proizvoljnu toµcku D na AB i neka je D toµcka na AC takva je je

AE = AD (Propozicija 3.). Konstruirajmo duµzinu DE [(P-1)] i nad njom
jednakostraniµcan trokut 4DEF (Propozicija 1.) i potom duµzinu AF [(P-1)].
! ! !
Tvrdimo da je kut \(AB; AC) s polupravcem AF podijeljen na dva jednaka
dijela.
Promotrimo trokute 4ADF i 4AEF: Po konstrukciji je DF = EF ; AD = AE;
a AF je zajedniµcka stranica pa su oni sukladni (Propozicija 8.). Prema tome je
\DAF = \EAF:
PROPOZICIJA 10. Raspoloviti danu duµzinu.
DOKAZ. Neka je AB dana duµzina.
Prop ozicija 10.

Nad njom konstruiramo jednakostraniµcan trokut (Propozicija 1.) i kut \ACB

!
raspolovimo sa AD (Propozicija 9.).
Tvrdimo da toµcka D raspolavlja duµzinu AB:
Promotrimo trokute 4ADC i 4BDC. Po konstrukciji je AC = BC; \ACD =
\BCD a CD je zajedniµcka stranica i, po Propoziciji 4., slijedi da su trokuti
4ADC i 4BDC sukladni: Dobivamo, posebno, da je i AD = BD:
PROPOZICIJA 11. Iz dane toµcke na danom pravcu povući pravac pod pravim
kutom prema danom pravcu.
!
DOKAZ. Neka je AB dani pravac i C dana toµcka na njemu.
!
Treba konstruirati okomicu na pravac AB u toµcki C:
Prop ozicija 11.
Neka je D bilo koja toµcka AC i na CD odredimo toµcku E tako da je CD =

CE (Propozicija 3.) i nad DE konstruirajmo jednakostraniµcan trokut 4DEF
(Propozicija 1.). Spojimo toµcku F s toµckom C [(P-1)].
!
Tvrdimo da je F C [(P-2)] traµzena okomica.
Promotrimo trokute 4DCF i 4ECF . Po konstrukciji je DC = CE i F D =
F E; a F C je zajedniµcka stranica pa su, po Propoziciji 8, ta dva trokuta sukladna.
Dakle i \DCF = \ECF: Susjedni kutovi, sukuti, koji su me†usobno jednaki
!
su pravi kutovi [(D-10)] i zaista je pravac F C traµzena okomica.
PROPOZICIJA 12. Povući okomicu na dani pravac iz dane toµcke koja ne

leµzi na danom pravcu.
!
DOKAZ. Neka su dani pravac AB i toµcka C koja ne leµzi na njemu.
!
Treba konstruirati okomicu na AB koja prolazi toµckom C:
!
Odaberimo toµcku D s druge strane pravca AB i konstruirajmo kruµznicu
!
k = k(C; CD) [(P-3)] i sjecišta te kruµznice sa AB oznaµcimo sa G i E: Raspolovi
mo toµckom H duµzinu GE (Propozicija 10.) i povucimo duµzine CG; CH i CE
[(P-1)].
! ! !
Tvrdimo da je CH traµzena okomica, tj. CH ? AB:
131
Prop ozicija 12.
Promotrimo trokute 4GHC i 4ECH: Po konstrukciji je CG = CE; GH =

HE; a CH je zajedniµcka stranica pa su, po Propoziciji 8., promatrani trokuti
sukladni. Slijedi jednakost \CHG = \CHE pa su po De…niciji (D-10) to pravi
kutovi.
PROPOZICIJA 13. Ako pravac povuµcen nad pravcem µcini kutove moraju ti
kutovi biti ili oba prava ili saµcinjavaju zajedno dva prava kuta.
! !
DOKAZ. Neka se pravci AB i neka CD sijeku u toµcki B i neka su kutovi
\DBA i \ABC susjedni kutovi.
Prop ozicija 13.
Tvrdimo da su kutovi \DBA i \ABC ili pravi ili saµcinjavaju zajedno dva prava
kuta.
Ukoliko su oni jednaki onda su po (D-10) i pravi.
! !
Ukoliko oni nisu jednaki tada u toµcki B povucimo okomicu EB na pravac DC
(Propozicija 11.). Sada su kutovi \DBE i \EBC pravi. Tada je \CBE =
\CBA + \ABE i dodavanjem kuta \EBD dobivamo [(A-2)] :
\CBE + \EBD = \CBA + \ABE + \EBD:
Analogno je \DBA = \DBE + \EBA i dodavanjem kuta \ABC dobivamo
[(A-2)] :
\DBA + \ABC = \DBE + \EBA + \ABC:
U dobivenim jednakostima desne strane su jednake pa je [(A-1)]
\CBE + \EBD = \DBA + \ABC;i kutovi \DBA; \ABC
saµcinjavaju zajedno dva prava kuta.
PROPOZICIJA 14. Ako ma s kojim pravcem u istoj toµcki na njemu dva
polupravca s razliµcitih strana ovog pravca grade susjedne kutove koji zajedno µcine
dva prava kuta tada se ta dva polupravca moraju se nalaziti na istom pravcu.
! ! !
DOKAZ. Neka je dan pravac AB i neka su BC i BD polupravci s razliµcitih
!
strana pravca AB takvi da je zbroj \ABC + \ABD jednak dvama pravim
kutovima.
! ! ! !
Tvrdimo da polupravci BC i BD leµze na istom pravcu, tj. BC = BD.
! !
U suprotnom, neka je BE onaj polupravac koji sa BC leµzi na istom pravcu. Po
Propoziciji 13. je zbroj kutova \ABC +\ABE jednak dvama pravim kutovima.
Prop ozicija 14.
Po pretpostavci je i \ABC + \ABD jednak dvama pravim kutovima. Dakle,

mora biti \ABC + \ABE = \ABC + \ABD i oduzimanjem kuta \ABC
dobivamo \ABE = \ABD [(A-3)]. To znaµci da je dio, kut \ABE; jednak
! !
cjelini, kutu \ABD; a to je u protuslovlju s Aksiomom (A-5). Dakle, BC i BD
leµze na istom pravcu.
PROPOZICIJA 15. Ako se dva pravca sijeku, onda µcine me†usobno jednake
vršne kutove.
! !
DOKAZ. Neka se pravci AB i CD sijeku u toµcki E:
Treba dokazati da je \CEA = \DEB i \AED = \CEB:
Prop ozicija 15.
! !
Primjenom Propozicije 13. na polupravce EA i CD dobivamo da je zbroj
\DEA + \CEA jednak dvama pravim kutovima. Isto tako, primjenimo li
! !
istu propoziciju na polupravce ED i AB dobivamo da je zbroj \DEA + \DEB
jednak dvama pravim kutovima. Slijedi \DEA + \CEA = \DEA + \DEB
[(A-1)]. Oduzimanjem kuta \DEA [(A-3)] dobivamo \CEA = \DEB:
Analogno se pokazuje i druga tvrdnja.
PROPOZICIJA 16. U svakom trokutu je vanjski kut dobiven produµzivanjem
jedne stranice veći od svakog od dva nesusjedna unutarnja kuta.
DOKAZ. Neka je dan trokut 4ABC i produljimo jednu njegovu stranicu BC

do BD:
133
Treba dokazati da je kut \DCA veći od kutova \BAC i \ABC.

Konstruiramo polovište E duµzine AC (Propozicija 10.) i spojimo E i B [(P-1)].
Produµzimo spojnicu BE [(P-2)] do toµcke F tako da je BE = EF (Propozicija
3.) i spojimo F sa C [(P-1)].
Tvrdimo da je \DCA > \ABC i \DCA > \BAC:
Promotrimo trokute 4BEA i 4ECF:
Prop ozicija 16.
Po konstrukciji je BE = EF ; AE = EC, a po Propoziciji 15. je \BEA =

\CEF: Primjenom S-K-S pouµcka o sukladnosti trokuta (Propozicija 4.) slijedi
da su trokuti 4BEA i 4ECF sukladni. Dakle mora biti i \BAE = \ECF:
Kako je \ECD > \ECF [(A-5)], zaista je \ECD = \DCA > \BAE =
\BAC:
Analogno se dokazuje tvrdnja \DCA > \ABC:
PROPOZICIJA 17. U svakom trokutu je zbroj bilo koja dva kuta manji od
dva prava kuta.
DOKAZ. Neka je dan trokut 4ABC:

Tvrdimo da je zbroj bilo koja dva kuta manji od dva prava kuta.
Prop ozicija 17.
Izmimo bilo koja dva kuta, recimo \ABC i \ACB; i dokaµzimo da je zbroj
\ABC + \ACB manji od dva prava kuta. Produljimo BC do BD [(P-2)]. Po
Propoziciji 16. je \ACD > \ABC: Odavde, dodavanjem kuta \ACB dobivamo
da je \ACD + \ACB > \ABC + \ACB: Budući je \ACD + \ACB jednako
dvama pravim kutovima (Propozicija 13.) imamo da je zbroj \ABC + \ACB
manji od dva prava kuta.
PROPOZICIJA 18. U svakom trokutu nasuprot veće stranice leµzi veći kut.
DOKAZ. Neka je u trokutu 4ABC stranica AC veća od AB:

Treba dokazati da je \ABC > \BCA:

Konstruirajmo toµcku D na stranici AC tako da je AD = AB (Propozicija 3.) i
spojimo D sa B [(P-1)].
Prop ozicija 18.
Po Propoziciji 6. je vanjski kut \ADB trokuta 4BCD veći od nesusjednog

kuta \DCB: Kako je 4ABD jednakokraµcan trokut vrijedi \ABD = \ADB
(Propozicija 5.). Dobili smo \ABC > \ABD = \ADB > \DCB = \ACB; a
to se i tvrdilo.
PROPOZICIJA 19. U svakom trokutu nasuprot većem kutu leµzi veća stranica.
DOKAZ. Neka je u trokutu 4ABC kut \ABC veći od kuta \BCA:

Treba dokazati da je AC > AB:
Prop ozicija 19.
Prepostavimo suprotno. Tada je ili AC = AB ili AC < AB: Sigurno je

AC 6= AB jer bi u suprotnom, po Propoziciji 5., bilo \ABC = \BCA što
je u protuslovlju s našom pretpostavkom. Sigurno nije ni AC < AB jer bi tada,
po Propoziciji 18., bilo \ABC < \BCA što je u protuslovlju s našom polaznom
pretpostavkom.
PROPOZICIJA 20. U svakom trokutu zbroj bilo koje dvije stranice veći je
od treće stranice.
DOKAZ. Neka je dan trokut 4ABC:

Treba dokazati da vrijedi AB + BC > AC; AB + AC > BC i BC + CA > AB:
Produljimo stranicu BA do toµcke D tako da je AD = AC.
135
Prop ozicija 20.
Po Propoziciji 5. je \ADC = \ACD: Dakle, vrijedi \BCD > \ADC [(A-4)].

Budući je 4DCB trokut kojemu je \BCD > \ADC; po Propoziciji 19. mora
biti DB > BC; odnosno BA + AC > BC:
Analogno se dokazuju i ostale tvrdnje.
PROPOZICIJA 21. Ako se u unutrašnjosti trokuta iz krajnjih toµcaka jedne
njegove stranice trokuta povuku dva pravca koji se sijeku, suma povuµcenih duµzina
bit će manja od duµzina preostalih stranica trokuta, a kut kojeg one tvore bit će
veći.
! !
DOKAZ. Neka je dan trokut 4ABC i pravci BD i CD gdje je D unutarnja
toµcka trokuta.
Treba dokazati da je BD + DC < AB + AC i \BDC > \BAC:
Prop ozicija 21.
! !
Neka je E sjecište pravaca BD i AC: U trokutu 4BAE vrijedi AB + AE > BE
(Propozicija 20.). Dodavanjem EC dobivamo AB + AE + EC > BE + EC
[(A-4)]. Kako je AC = AE + EC slijedi da je i
AB + AC > BE + EC:
Isto tako, u trokutu 4CED je CE + ED > CD (Propozicija 20.), i dodavanjem
BD dobivamo CE + ED + BD > CD + BD [(A-4)]. Po konstrukciji je ED +
DB = EB pa iz prethodne nejednakosti imamo
CE + ED > CD + BD:
Imamo BA + AC > BE + EC > CE + ED > CD + BD; a to je i trebalo
dokazati.
Dokaµzimo i drugu tvrdnju \BDC > BAC:
Promotrimo trokut 4DEC: Vanjski kut trokuta \BDC je veći od kuta \DEC
(Propozicija 16.): Isto tako za trokut 4ABE je \BEC > \EAB: Slijedi da je
\BDC > \DEC = \BEC > \EAB = \CAB i tvrdnja je dokazana.
PROPOZICIJA 22. Od tri duµzine koje su jednake danim trima duµzinama

naµciniti trokut, pri tom zbroj bilo kojih dviju duµzina mora biti veći od treće.
DOKAZ. Neka su zadane tri duµzine a; b i c te neka je zbroj bilo kojih dviju
duµzina veći od treće.
Prop ozicija 22.
Treba konstruirati trokut kojemu su stranice jednake zadanim duµzinama.

!
Uzmimo bilo koji polupravac DE i na njemu odredimo toµcke F; G i H tako da
je DF = a; F G = b i GH = c [(P-3)]: Opišimo potom kruµznice k1 = k(F; a) i
k2 = k(G; c). Sjecište tih kruµznica oznaµcimo sa K i spojimo ga sa F i G: Kako
je DF = F K = a [(D-15)]; F G = b (po konstrukciji) i GK = GH = c [(D-15)],
zaista je 4F GK traµzeni trokut.
PROPOZICIJA 23. Na danom pravcu u danoj toµcki na njemu konstruirati
kut jednak danom kutu.
!
DOKAZ. Neka je dan pravac AB i neka je A dana toµcka na njemu. Neka je
= \(d; e) dani kut. Uzmimo na polupravcu e toµcku E a na d toµcku D i
spojimo ih.
Prop ozicija 23.
Konstruiramo potom trokut 4AGF kojemu AG = CE; AF = CD i GF = ED

(Propozicija 22.). Trokuti 4DCE i 4F AG su sukladni (Propozicija 8.) pa je
\F AG = \DCE = :
PROPOZICIJA 24. Ako su kod dva trokuta dvije stranice jednog jednake
dvjema stranicama drugog, a kutovi me†u njima nisu jednaki, tada je u onom
trokutu gdje je taj kut veći nasuprotna stranica veća.
137
DOKAZ. Neka su dani trokuti 4ABC i 4DEF tako da je AB = DE, AC =

DF i \CAB > \F DE:
Treba dokazati da vrijedi BC > EF :
Prop ozicija 24.
!
Budući je \CAB > \F DE konstruirajmo kut \EDG nad DE jednak kutu
!
\BAC (Propozicija 23.) i na DG neka je G toµcka takva da je DG = AC.
Spojimo G sa D i E: Promotrimo trokute 4ABC i 4DEG: Po S-K-S pouµcku
o sukladnosti (Propozicija 4.) oni sukladni pa je BC = EG: Budući je trokut
4DGF jednakokraµcan imamo da vrijedi \DGF = \DF G (Propozicija 5.).
Dakle, \DF G = \DGF > \EGF pa je pogotovo \EF G > \EGF: Dakle, u
trokutu 4EF G je \EF G > \EGF pa je EG > EF (Propozicija 19.). Kako
je EG = BC to je i BC > EF :
PROPOZICIJA 25. Ako su kod dva trokuta dvije stranice jednake, a treće
stranice nejednake, onda je u onom trokutu kojem je stranica veća nasuprotni
kut veći.
DOKAZ. Neka su 4ABC i 4DEF takvi da je AB = DE, AC = DF i

BC > EF .
Treba dokazati da je \BAC > \EDF .
Prop ozicija 25.
Pretpostavimo suprotno. Moguća su dva sluµcaja:

(1) \BAC = \EDF i tada je (po Propoziciji 16.) BC = EF ; a to je u
protuslovlju s našom pretpostavkom da je BC > EF ;
(2) \BAC < \EDF i tada je (po Propoziciji 24.) BC < EF ; a to je u
protuslovlju s pretpostavkom da je BC > EF .
Dakle, mora biti \BAC > \EDF .
PROPOZICIJA 26. Ako su kod dva trokuta po dva odgovarajuća kuta jednaka
i jednake odgovarajuće stranice i to ili one uz ta dva kuta ili one nasuprot jed-
nom od odgovarajućih kutova tada su i preostale odgovarajuće stranice i preostali
kutovi jednaki.
DOKAZ. Neka su dani trokuti 4ABC i 4DEF tako da je BC = EF ,

\ABC = \DEF i \BCA = \EF D.
Prop ozicija 26.
Treba dokazati da se i preostali elementi trokuta jednaki, tj. AB = DE; AC =

DF i \BAC = \EDF:
Pretpostavimo da je AB 6= DE. Tada je jedna od njih veća, uzmimo da je
AB > DE. Prenesimo duµzinu DE na AB od toµcke B i neka je G toµcka na
AB takva da je DE = BG. Tada je 4GBC = 4DEF (Propozicija 4.), dakle,
i \GCB = \DF E: No, po pretpostavci je \DF E = \BCA pa bi bilo da je
i \BCG = \BCA: Dobili smo da je manji kut jednak većemu kutu, što je
nemoguće [(A-6)]. Dakle, mora biti AB = DE: Vrijedi 4ABC = 4DEF (po
pretpostavci je BC = EF i \ABC = \DEF; a dokazali smo AB = DE; pa
moµzemo primijeniti Propoziciju 4.), i odatle je BC = EF :
Dokaµzimo drugi sluµcaj.
Neka su 4ABC i 4DEF takvi da je \ABC = \DEF , \BCA = \EF D i
AB = ED.
Treba dokazati da su i preostali elementi trokuta jednaki, tj. da je AC = DF ;
BC = EF i \BAC = \EDF:
Pretpostavimo suprotno, tj. da je BC 6= EF i neka je BC > EF . Prenes-
imo EF na BC od toµcke B i neka je H toµcka na BC takva da je BH = EF .
Tada je 4ABH = 4DEF (AB = DE; \ABC = \DEF; BH = EF ; prim-
ijenimo Propoziciju 4.) odakle slijedi \BHA = \EF D. No, po pretpostavci
je i \EF D = \BCA: Dobili smo da je u trokutu 4AHC vanjski kut \BHA
jednak unutrašnjem nesusjednom kutu \BCA što je u kontradikciji s Propozi-
cijom 16. Dakle, mora biti BC = EF : Sada imamo BC = EF ; AB = ED
i \BAC = \EDF pa je 4ABC = 4DEF (Propozicija 4.) te posebno
\BAC = \EDF:
139
PROPOZICIJA 27. Ako pravac sijeµce druga dva pravca i tvori s njima jed-
nake unutarnje, izmjeniµcne kutove onda su ta dva pravca paralelna.
! ! !
DOKAZ. Neka pravac EF sijeµce pravce AB i CD u toµckama E i F i neka su
izmeniµcni kutovi jednaki, tj. \AEF = \EF D (ili \BEF = \CF E):
! !
Treba dokazati da su AB i CD paralelni pravci.
Prop ozicija 27.
! !
Pretpostavimo suprotno, tj. da se polupravac EB sijeµce sa F D u toµcki G:
Promotrimo trokut 4EF G. Kako je \AEF je vanjski kut trokuta 4EF G to
je \AEF > \EF G (Propozicija 16.), što je u protuslovlju s pretpostavkom.
! !
Sliµcno se dokazuje da EA ne sijeµce F C:
! !
Dakle, pravci AB i CD su paralelni [(D-23)].
PROPOZICIJA 28. Ako pravac koji sijeµce dva pravca tvori s njima s iste
svoje strane vanjski kut jednak unutarnjem kutu ili dva unutarnja kuta jednaka
dvama pravim kutovima onda su ti pravci paralelni.
! ! !
DOKAZ. Neka pravac EF sijeµce pravce AB i CD u toµckama G i H; te neka
je ili \EGB = \GHD ili \BGH + \GHD = 2R:
! !
Treba dokazati da je AB k CD:
Prop ozicija 28.
Promotrimo prvi sluµcaj: \EGB = \GHD.

Tada je \EGB = \AGH (Propozicija 15.). Dakle, izmjeniµcni kutovi \EGB i
! !
\GHD su jednaki pa je AB k CD (Propozicija 27.).
Drugi sluµcaj: \BGH + \GHD = 2R:
Budući je \AGH + \BGH = 2R (Propozicija 13.) imamo \BGH + \GHD =
\AGH + \BGH: Oduzimanjem kuta \BGH dobivamo \GHD = \AGH:
! !
Dakle, izmjeniµcni kutovi \GHD i \AGH su jednaki pa je AB k CD (Propozi-
cija 27.).
PROPOZICIJA 29. Ako pravac sijeµce dva paralelna pravca, onda on s njima
tvori jednake izmjeniµcne kutove, vanjski kut odgovara unuhtrašnjem s iste strane
i dva unutrašnja kuta s iste strane su jednaka dvama pravim kutovima.
! ! !
DOKAZ. Neka pravac EF sijeµce paralelne pravce AB i CD u toµckama G i H:
Treba dokazati da je
\AGH = \GHD; \EGB = \GHD i \BGH + \GHD = 2R:
Dokaµzimo prvu tvrdnju \AGH = \GHD.
Prop ozicija 29.
Pretpostavimo suprotno, i neka je \AGH > \GHD: Dodavanjem kuta \BGH

dobivamo \AGH + \BGH > \GHD + \BGH:
Kako je \AGH + \BGH = 2R (Propozicija 13.) dobili smo da je \GHD +
! !
\BGH < 2R: To znaµci da se pravci AB i CD sijeku [(P-5)], a to je u kontra
! !
dikciji s pretpostavkom AB k CD: Dakle, mora biti \AGH = \GHD:
Odavde slijedi i druga tvrdnja \EGB = \GHD:
Dokaµzimo treću tvrdnju \BGH + \GHD = 2R:
Kako je \AGH = \EGB (Propozicija 15.), a po prvoj dokazanoj tvrdnji je
\AGH = \GHD; dobivamo da je \EGB = \GHD [(A-1)].
Dodavanjem kuta \BGH dobivamo \EGB + \BGH = \GHD + \BGH:
Budući je \EGB + \BGH = 2R (Propozicija 13.) dobili smo \GHD +
\BGH = 2R:
PROPOZICIJA 30. Pravci koji su paralelni istom pravcu paralelni su i me-

†usobno.
! ! ! !
DOKAZ. Neka je AB k EF i CD k EF .
! !
Treba dokazati AB k CD:
Presjecimo dane pravce nekim pravcem i neka ih on sijeµce u toµckama G; H i K.
! ! ! !
Iz AB k EF slijedi \AGK = \GHF; a iz CD k EF slijedi \GHF = \GKD
(Propozicija 29.).
141
Prop ozicija 30.
! !
Dobili smo da je \AGK = \GKD [(A-1)] i dalje AB k CD (Propozicija 27.).
PROPOZICIJA 31. Kroz danu toµcku povući pravac paralelan danom pravcu.
!
DOKAZ. Neka je dana toµcka A van danog pravca BC:
Prop ozicija 31.
!
Odaberimo na BC proizvoljnu toµcku D i spojimo AD. Uoµcimo kut \ADC.
Prenesimo \ADC uz AD s druge strane iz vrha A. Neka je tako dobiven
!
\EAD (Propozicija 23.). Dobili smo da je EA traµzena paralela (Propozicija
27.).
PROPOZICIJA 32. U svakom trokutu vanjski kut je jednak zbroju dvaju
nesusjednih unutarnjih kutova, a zbroj sva tri unutrašnja kuta jednak je dvama
pravim kutovima.
!
DOKAZ. Neka je dan trokut 4ABC. Odaberimo na BC toµcku D. \ACD je
vanjski kut trokuta 4ABC:
Dokaµzimo \BAC + \ABC = \ACD:
! !
Povucimo kroz C paralelu CE sa AB (Propozicija 31.).
! ! !
Iz AB k CE i jer AC sijeµce te pravce slijedi \BAC = \ACE (Propozicija
! ! !
29.). Isto tako iz AB k CE i jer BD sijeµce te pravce, slijedi \ECD = \ABC
(Propozicija 29.). Sada je \BAC + \ABC = \ACE + \ECD [(A-1)], tj.
\BAC + \ABC = \ACD:
Prop ozicija 32.

Time je dokazano da je vanjski kut trokuta jednak zbroju dva nesusjedna kuta
trokuta: \BAC + \ABC = \ACD:
Dodavanjem ovoj jednakosti kuta \BCA dobivamo da je \BAC + \ABC +
\BCA = \ACD + \BCA: Budući je \ACD + \BCA = 2R (Propozicija 13.),
zaista je zbroj sva tri unutrašnja kuta trokuta jednak 2R [(A-1)]:
PROPOZICIJA 33. Duµzine koje spajaju s iste strane krajeve jednakih i
paralelnih duµzina i same su jednake i paralelne.
DOKAZ. Neka su AB i CD paralelne duµzine i AB = CD.

! !
Treba dokazati da je AC = BD i AC k BD:
Prop ozicija 33.
! ! !
Spojimo BC: Budući je AB k CD i pravac BC sijeµce paralelne pravce izmje-
niµcni kutovi su jednaki: \ABC = \BCD (Propozicija 29.). Trokuti 4ABC
i 4BCD su sukladni (AC = BD; \ABC = \BCD; BC zajedniµcka stranica,
Propozicija 26.). Iz sukladnosti trokuta slijedi prva tvrdnja BD = AC:
! !
Dokaµzimo i drugu tvrdnju BD k AC:
!
Iz sukladnosti trokuta 4ABC i 4BCD slijedi i \ABC = \DCB: Budući BC
! !
sijeµce pravce AB i CD i µcini me†usobno jednake izmjeniµcne kutove zaista je
! !
AC k BD (Propozicija 27.).
PROPOZICIJA 34. Kod paralelograma su nasuprotne stranice jednake, na-
suprotni kutovi su jednaki i dijagonala ga raspolavlja.
DOKAZ. Neka je ACDB pralelogram, a BC njegova dijagonala.
Prop ozicija 34.
! ! !
Budući je AB k CD i pravac CD ih presjeca, imamo \ABC = \CBD (Propozi-
! ! !
cija 29.). Isto tako, AC k BD i pravac CD ih presjeca, vrijedi \ACB = \CBD:
Slijedi da su trokuti 4ABD i 4BCD sukladni (zajedniµcka stranica i jednaki
kutovi na njoj, Propozicija 26.), tj. dijagonala raspolavlja paralelogram. Dakle,
143
i ostali elementi trokuta su jednaki: nasuprotni kutovi \CAB = \CDB; i

nasuprotne stranice AC = BD; AB = CD:
Budući je \ABC = \CBD i \CAB = \CDB dobivamo \ABC + \CAB =
\CBD + \CDB [(A-2)]; odnosno preostali nasuprotni kutovi su jednaki
\BAC = \CDB:
PROPOZICIJA 35. Paralelogrami s istom osnovicom izme†u istih paralela

su jednaki (po površini).
DOKAZ. Neka su ABCD; EBCF paralelogrami na istoj osnovici i istim

! !
paralelama BC; AF :
Treba dokazati da je paralelogram ABCD jednak paralelogramu EBCF:
Prop ozicija 35.
Budući su ABCD i EBCF paralelogrami imamo AD = BC i EF = BC

(Propozicija 34.) pa je onda i AD = EF [(A-1)]: Dodavanjem duµzine DE
dobivamo AD + DE = EF + DE [(A-2)], tj. AE = DF : Vrijedi i AB =
DC (ABCD je paralelogram, Propozicija 34.). Promotrimo trokute 4EAB
i 4F DC. Oni su sukladni jer je AD = EF ; AB = DC; \F DC = \EAB
(Propozicija 29.). Kada se od sukladnih trokuta 4EAB i 4F DC oduzme
zajedniµcki dio trokut 4GBC dobit ćemo jednake trapeze ABGD i EGCF [(A-
3)]: Dodajmo tim trapezima trokut 4GBC pa je paralelogram ABCD jednak
paralelogramu EBCF [(A-3)].
PROPOZICIJA 36. Paralelogrami s jednakim osnovicama izme†u istih pa-
ralela su jednaki.
DOKAZ. Neka su ABCD; EF GH paralelogrami s jednakim osnovicama BC;

! !
F G i istim paralelama AH, BG:
Tvrdimo da je paralelogram ABCD jednak paralelogramu EF GH:
Prop ozicija 36.

Spojimo toµcku A s toµckom H i toµcku B s toµckom E. Budući je BC = F G

i F G = EH imamo BC = EH [(A-1)]. Jednake stranice BC i EH su i
paralelne i spajaju ih EB i HC pa su i one jednake i paralelne (Propozicija 33.).
Dakle, EBCH paralelogram. Taj je paralelogram jednak paralelogramu ABCD
(Propozicija 35.). Iz istog razloga je paralelogram EF GH jednak paralelogramu
EBCH (Propozicija 35.). Dakle, i paralelogram ABCD jednak je paralelo-
gramu EF GH [(A-1)].
PROPOZICIJA 37. Trokuti s istom osnovicom izme†u istih paralela su jed-
naki.
DOKAZ. Neka su 4ABC; 4DBC trokuti s istom osnovicom BC i izme†u

! !
paralela BC; AD:
Tvrdimo da je trokut 4ABC jednak trokutu 4DBC.
Prop ozicija 37.
! !
Konstruiramo paralelu kroz B sa CA; a kroz C paralelu sa BD (Propozicija 31.):
!
Sjecišta tih paralela s pravcem AD oznaµcimo sa E i F: Dobili smo dva jednaka
paralelograma EBCA i DBCF (Propozicija 35.). Trokut 4ABC je polovina
paralelograma, a trokut 4DBC je polovina paralelograma DBCF (Propozicija
36.). Dakle, trokut 4ABC je jednak trokutu 4DBC:
PROPOZICIJA 38. Trokuti s jednakim osnovicama izme†u istih paralela su

jednaki.
DOKAZ. Neka su 4ABC i 4DEF trokuti dakvi da je BC = EF i BF k AD:

Tvrdimo da su ti trokuti jednaki (po površini).
Prop ozicija 38.
! !
Konstruiramao paralelu kroz B sa AC i paralelu kroz F sa DE (Propozicija 31.)
!
i sjecišta dobivenih paralela sa AD oznaµcimo sa G i H: Dobili smo dva jednaka
145
paralelograma GBCA i DEF H (Propozicija 36.). Trokut 4ABC je polov-

ina paralelograma GBCA; a trokut 4EF D polovina paralelograma DEF H
(Propozicija 34.).
Prema tome trokut 4ABC je jednak trokutu 4DEF:
PROPOZICIJA 39. Jednaki trokuti s istom osnovicom i iste njezine strane

leµze izme†u istih paralela.
DOKAZ. Neka su dani jednaki trokuti 4ABC i 4DBC s istom osnovicom

BC i s iste strane osnovice.
! !
Tvrdimo BC k AD:
Prop ozicija 39.
! !
Pretpostavimo suprotno, tj. da pravci BC i AD nisu paralelni: Povucimo
!
toµckom A paralelu s pravcem BC (Propozicija 31.) i njeno sjecište s pravcem
!
BD oznaµcimo E: Spojimo toµcke E i C: Trokut 4ABC jednak je trokutu 4EBC
(Propozicija 37.). No 4ABC jednak je i trokutu 4DBC pa imamo da je trokut
4BCE jednak trokutu 4BCD [(A-1)]. Dobili smo da je veći trokut jednak
manjemu, što je nemoguće [(A-5)].
PROPOZICIJA 40. Jednaki trokuti s jednakim osnovicama s iste strane od
njih leµze izme†u istih paralela.
DOKAZ. Neka su 4ABC; 4CDE jednaki trokuti s jednakim osnovicama

BC = CE i s iste strane.
!
Tvrdimo de je BC k AD:
Prop ozicija 40.
!
U suprotnom, povucimo toµckom A paralelu s pravcem BC (Propozicija 31.)
!
i njeno sjecište s pravcem CD oznaµcimo sa F: Spojimo toµcke F i E: Trokut
4ABC jednak je trokutu 4F CE (Propozicija 38.). Kako su i trokuti 4ABC

i 4DCE jednaki, dobivamo da je trokut 4DCE jednak trokutu 4F CE; a to
je nemoguće [(A-5)].
PROPOZICIJA 41. Ako paralelogram ima istu osnovicu s nekim trokutom i
ako leµze izme†u istih paralela, onda je paralelogram dva puta veći od trokuta.
DOKAZ. Neka paralelogram ABCD i trokut 4EBC imaju istu osnovicu i

neka leµze izme†u istih paralela.
Trvdimo da je paralelogram ABCD dvostruko veći od trokuta 4EBC.
Prop ozicija 41.
Spojimo toµcke A i C: Trokuti 4ABC, i 4EDC su jednaki (Propozicija 37.)

i kako je paralelogram ABCD dvostruko veći od trokuta 4ABC (Propozicija
34.) zaista je paralelogram ABCD dvostruko veći od trokuta 4EBC.
PROPOZICIJA 42. U danom pravocrtnom kutu konstruirati paralelogram
jednak danom trokutu.
DOKAZ. Neka su dani trokut 4ABC i kut \D:
Prop ozicija 42.
Raspolovimo duµzinu BC i neka je E njeno polovište, tj. BE = EC. Nanesimo

kut \D iz E tako da je \F EC = \D (Propozicija 23.): Toµckom A povucimo
! !
paralelu s BC (Propozicija 31.) i neka je F toµcka u kojoj ta paralela sijeµce EF .
!
Toµckom C povucimo paralelu s EF (Propoziija 23.) i neka je G toµcka u kojoj
!
ta paralela sijeµce AF : Time smo dobili paralelogram F ECG.
Tvrdimo da je to traµzeni paralelogram. Budući je BE = EC trokuti 4ABE
i 4AEC su jednaki jer leµze izme†u istih paralela (Propozicija 38.). Dakle,
trokut 4ABC je dvostruko veći od trokuta 4AEC: No, i paralelogram F ECG
147
je dvostruko veći od trokuta 4AEC (Propozicija 41.) pa je on jednak i danom

trokutu 4ABC:
Dakle, jer je \F EC = \D; paralelogram F ECG je upisan u dani kut i jednak
je danom trokutu 4ABC; što se i tvrdilo.
PROPOZICIJA 43. U svakom paralelogramu dopune paralelogramima na
dijagonali su jednake.
DOKAZ. Neka je ABCD dani paralelogram i AC njegova dijagonala.
Prop ozicija 43
! !
Odaberimo na dijagonali toµcku K i povucimo njome paralele s AD i AB:
Presjeµcne toµcke tih paralela sa stranicama paralelograma oznaµcimo sa E; F; H
i G:
Paralelogrami EBGK i HKF D su dopune na dijagonali i treba dokazati da su
one jednake.
Budući je AC dijagonala paralelograma ABCD trokuti 4ABC i 4ACD su
jednaki (Propozicija 34.). Isto tako trokuti 4AEK i 4AKH su jednaki i nadalje
trokuti 4KGC i 4KCF su jednaki (Propozicija 34.). Sada je zbroj trokuta
4AEK i 4KGC jednak zbroju trokuta 4AHK i 4KCF [(A-2)]. Budući
je trokut 4ABC jednak trokutu 4ADC preostala dopuna EBGH jednaka je
preostaloj dopuni HKF D [(A-3)].
PROPOZICIJA 44. Na danoj duµzini u danom pravocrtnom kutu konstruirati

paralelogram jednak danom trokutu.
DOKAZ. Neka je AB dana duµzina, C dani trokut, a \D je dan pravocrtni

kut.
Treba uz danu duµzinu AB u kutu jednakom D konstruirati paralelogram jednak
danom trokutu C:
Prop ozicija 44.

Odaberimo proizvoljni pravac i na njemu nanesimo danu duµzinu AB: Produµzimo

duµzinu AB i u vrhu B nanesimo kut \D i u njemu paralelogram BEF G jed-
!
nak danom trokutu 4C (Propozicija 42.). Povucimo toµckom A paralelu s BG
!
(Propozicija 31.) i presjek te paralele s praavcem F G oznaµcimo sa H: Pravac
! ! !
F H sijeµce paralelne pravace F E i HA pa je \AHF +\HF E = 2R (Propozicija
! !
29.). Slijedi \BHG+GF E < 2R; a to znaµci da se pravci HB i F E sijeku [(P-5)].
!
Sjecište oznaµcimo sa K i njime povuµcimo paralelu s pravcem EA (Propozicija
!
31.) i sjecište te paralele s pravcem HA oznaµcimo sa L: Dobili smo paralelo-
gram HLKF kojemu je dijagonala HK; a paralelogrami LM BA i BEGB su
dopune oko dijagonale HK: Dopune su jednake (Propozicija 43.) i kako je dop-
una BEF G jednaka trokutu 4C; to je i dopuna LM BA jednaka trokutu 4C
[(A-1)]. Budući je \GBE = \ABM (Propozicija 15.), a \GBE = \D; onda
je i \ABM = \D:
Dakle, ALM B je traµzeni paralelogram.
PROPOZICIJA 45. U danom pravocrtnom kutu konstruirati paralelogram
jednak danom pravocrtnom liku.
DOKAZ. Neka je ABCD pravocrtni lik i \E dani pravocrtni kut.

Spojimo toµcke B i D i promotrimo trokut ABD: Konstruirajmo u danom kutu
\E paralelogram KHGF jednak trokutu 4ABD (Propozicija 42.). U kutu
\GHM = \E nad GH konstruirajmo paralelogram GHM L jednak trokutu
4BDC (Propozicija 44.). Kutovi \HKH i; \GHM su jednaki kutu \E pa su
i me†usobno jednaki [(A-1)]. Dodajmo im kut \KHG pa dobivamo \HKF +
\KHG = \GHM + \KHG: Kako je \HKF + \KHG = 2R (Propozicija
29.) to je i \GHM + \KHG = 2R: Slijedi da toµcke K; H i M leµze na jednom
pravcu (Propozicija 14.).
Prop ozicija 45.
! ! !
Budući da pravac GH sijeµce paralelne pravce KM i F G to su i izmjeniµcni
kutovi \M HG i\HGF jednaki. Dodavanjem kuta \HGL dobivamo \M HG+
\HGL = \HGF + \HGL: Budući je \M HG + \HGL = 2R (Propozicija 29.)
to je i \HGF + \HGL = 2R [(A-1)]. Prema tome toµcke F; G i L leµze na
149
istom pravcu (Propozicija 14.). Budući su duµzine F K i HG jednake i paralelne

(Propozicija 34.), te duµzine HG i M L jednake i paralelne, onda su i duµzine KF
i M L jednake i paralelne [po (A-1) i Propoziciji 30.].
Dakle KF LM je paralelogram jednak danom pravocrtnom liku ABCD.
PROPOZICIJA 46. Na danoj duµzini konstruirati kvadrat.
DOKAZ. Neka je AB dana duµzina.

!
U toµcki A dignimo okomicu AC (Propozicija 11.) i na njoj odredimo toµcku D
!
tako da je AB = AD: Toµckom D povucimo paralelu s pravcem AB, a toµckom
!
B paralelu s pravcem AD (Propozicija 31.). Sjecište tih pravaca oznaµcimo sa
E: Dobili smo paralelogram ADEB pa je AB = DE i AD = BE (Propozicija
34.).
Prop ozicija 46.
Kako je i AB = AD; paralelogram ADEB je jednakostraniµcan. Dokaµzimo da

! ! !
je on i pravokutan. Budući je pravac AD sijeµce paralelne pravace AB i DE
vrijedi \BAD + \ADE = 2R: Jer je \BAD = R; to je i \ADE = R: Budući
su suprotni kutovi paralelograma jednaki, to su i kutovi \ABE i \BED pravi.
Dakle, ADEB je pravokutan i jednakostraniµcan, dakle i kvadrat.
PROPOZICIJA 47. U svakom pravokutnom trokutu kvadrat nad stranicom
nasuprot pravog kuta jednak je zbroju kvadrata nad stranicama uz pravi kut.
DOKAZ. Neka je 4ABC pravokutni trokut s pravim kutom \BAC:

Konstrirajmo nad stranicama danog trokuta kvadrate BDEF; ACKH i AGF B
! !
(Propozicija 46.). Iz A povucimo paralelu s BD i njeno sjecište s DE oznaµcimo
sa L: Spojimo A sa D; L; E, te F sa C i B sa K: Budući su kutovi \BAC
i \BAG pravi, toµcke A; C; G leµze na istom pravcu (Propozicija 14.). Iz istog
rrazloga i toµcke B; A; H leµze na istom pravcu. Budući je \DBC = \F BA
dodavanjem kuta \ABC dobivamo da je \DBA = \F BC [(A-2)]. Promotrimo
trokute 4ABD; 4F BC: Oni imaju po dvije stranice jednake i jednaki kut me†u
njima pa su sukladni (Propozicija 4.). Osim toga paralelogram kojemu je BL
dijagonala dvostruko je veći od trokuta 4ABD; jer imaju istu osnovicu i leµze
izme†u istih paralela (Propozicija 41.). Isto tako i kvadrat s dijagonalom GB
dvostruko je veći od trokuta 4F BC (Propozicija 41.). Dakle, paralelogram s

dijagonalom BL jednak je kvadratu s dijagonalom GB:
Prop ozicija 47.
Sliµcno se dokazuje da ako spojimo E sa E i B sa K; da je tada paralelogram

s dijagonalom CL jednak kvadratu s dijagonalom HC. Slijedi da je zaista
kvadrat nad stranicom nasuprot pravog kuta trokuta jednak zbroju kvadrata
nad stranicama uz pravi kut.
PROPOZICIJA 48. Ako je kod trokuta kvadrat nad jednom stranicom jednak
zbroju kvadrata nad drugim dvjema stranicama, onda je kut izme†u tih dviju
stranica pravi.
DOKAZ. Neka je trokut 4ABC takav da zadovoljava uvjet, tj. neka je kvadrat
nad stranicom BC jednak zbroju kvadrata nad stranicama AB i AC:
Tvrdimo da je kut \BAC pravi.
!
U toµcki A dignimo okomicu na AC i na toj okomici odaberimo toµcku D tako
da je DA = AB: Sada su kvadrati nad duµzinama DA i AB jednaki. Do-
dajmo im kvadrat nad AC: Zbroj kvadrata nad duµzinama DA i AC jednak je
zbroju kvadrata nad duµzinama AB i AC: Prvi zbroj je jednak kvadratu nad CD
(Propozicija 47.); a drugi zbroj je po pretpostavci jednak zbroju kvadrata nad
stranicama AB i AC. Dakle kvadrati nad AD i CB su jednaki pa je AD = CB:
151
Dobili smo da se trokuti 4ACD i 4ACB podudaraju u sve tri stranice, dakle
sukladni su (Propozicija 8.).
Slijedi \CAB = \CAD = R; a to se i tvrdilo.
LITERATURA
[1] Euklid, Elementi I-VI. Kruzak, Zagreb, 1999.

[2] Euklidovi Elementi,
http://aleph0.clarku.edu/~djoyce/java/elements/elements.html
[3] The MacTutor History of Mathematics archive
http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/history/ index.html
[4] T. L. Heath, The Thirteen Books of Euclid’s Elements with Introduction and
Commentata, Dover Publications, Inc., Mineola, New York, 1956.
[5] G. A. Venema. The Foundations of Geometry, Pearson Prentice Hall, Upper
Saddle River, New Jersey, 2006.
[6] P.J. Ryan, Euclidean and Non-Eucidean Geometry: an Analitytic Approach,
Cambridge university press, Cambridge, 1986.
[7] N.V. E…mov, Higher geometry, Mir, Moscow, 1980.
[8] M. Prvanović, Osnovi geometrije, Gra†evinska knjiga, Beograd, 1987.
[9] R. Tošić, V. Petrović, Zbirka zadataka iz osnova geometrije, Gra†evinska knjiga,
Novi sad, 1982.
[10] J.N. Cedenberg, A Course in Modern Geometries, second 2d.,Springer-Verlag,
New York, Berlin, 2001.
[11] M.J. Greenberg, Euclidean and Non-Eucidean Geometry; Development and Hys-
tory, third ed., W.H. Freeman and Company, New York, 1994.
[12] H.S.M. Coxeter, Non-Euclidean Geometry, sixth ed., MAA, Washington, 1988.
153

Euklidska Geometrija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Euklidska Geometrija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

OSNOVE GEOMETRIJE

3.7.2 Inverzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110

ELEMENTI - PRVA KNJIGA 123

Ovaj materijal namijenjen je studentima preddiplomskog studija matematike na

Prvo poglavlje daje povijesni pregled zasnivanja geometrije na aksiomatskim

U Drugom poglavlju dan je sistem aksioma na kojima Hilbert zasniva geometriju.

Euklidskom geometrijom se posebno ne bavimo smatrajući da su geometrijska

Treće poglavlje posvećeno je Hiperboliµckoj geometriji. To je geometrijski

U Splitu, sijeµcnja 2014. godine µ

A 32 a - toµcka A leµzi na pravcu a; pravac a prolazi toµckom A;

q k p - paralelni pravci q i p prema kraju K;

1.1 EUKLID I NJEGOVI ELEMENTI

Grci su geometriju, u relativno kratkom vremenu, izgradili kao pravu znanost.

Što su znali iz formalne logike?

> > >

Sjetimo se: ako su P i Q sudovi, onda P ) Q (µcitamo: p povlaµci q) oznaµcava

Dakle, u dokazu po kontrapoziciji, pretpostavljamo da vrijedi tvrdnja :Q; te

Primjer. Ako je a2 paran broj, onda je i broj a paran.

Primjer. Dokaµzite da je funkcija f : R ! R; f (x) = 2x + 1 injekcija.

Napomenimo da ukoliko je prepostavka tvrdnje oblika konjunkcije P = P1 ^ P2 ;

P1 P2 Q :Q P1 ^P2 (P1 ^P2 ))Q P1 ^:Q :P2 (P1 ^:Q)):P2

> > > ? > > ? ? >

> > ? > > ? > ? ?

> ? > ? ? > ? > >

> ? ? > ? > > > >

? > > ? ? > ? ? >

? > ? > ? > ? ? >

? ? > ? ? > ? > >

? ? ? > ? > ? > >

Primjer. Neka se pravci a i b sijeku u toµcki T: Ako pravac c sijeµce i pravac a

Pretpostavimo P1 i :Q = fpravac c ne prolazi toµckom T g: Oznaµcimo s M i N

Dokaz svo†enjem na kontradikciju (ili dokaz kontradikcijom) (lat. re-

P Q P )Q F :Q P ^:Q (P ^:Q))F (P )Q),((P ^:Q))F )

> > > ? ? ? > >

> ? ? ? > > ? >

? > > ? ? ? > >

? > > ? > ? > >

Ilustirajmo dokaz kontradikcijom primjerima.

i da je M (m; n) = 1: (Ulogu tvrdnje A iz gore opisane ekvivalencije imat će

Primjer. Dokaµzimo da se broj 101010 ne moµze predstaviti u obliku razlike

Vratimo se direktnom dokazu.

- S-S-S pouµcak o sukladnosti trokuta.

prihvaćanje odre†enih tvrdnji, koje nazivamo aksiomima ili postula-

prihvaćanje odre†enih logiµckih pravila.

u svakoj teoriji moramo krenuti od osnovnih (nede…niranih) pojmova i

Sumirajmo što znaµci aksiomatsko zasnivanje neke matematiµcke teorije. Treba

Aksiomatska metoda je naµcin ispitivanja kojim se utvr†uje valjanost do-

2 Ostali Euklidovi radovi su Data (zbirka od 94 teorema iz Elemenata ), O dijeljenju (zadaci

Koncem 19. stoljeća J.L. Heiberg5 i H. Menge6 na temelju postojećih neza-

Euklidove de…nicije su u tom smislu jedno od najslabijih mjesta. On µzeli de…ni-

Potom Euklid navodi postulate i aksiome:

i intuitivno je jasno o µcemu se radi. Da bi se razumijeli ti pojmovi potrebno

8 David Hilbert (1862. - 1943.), njemaµcki matematiµcar.

5. A budući da je toµcka A središte kruµznice CDB;

Euklidova prva knjiga Elemenata dana je u prilogu i napisana je na danas uo-

Dokaz. Neka je AB dana duµzina. Treba konstruirati jednakostraniµcan trokut

Konstruirajmo kruµznicu k1 = k(A; AB) oko toµcke A radijusa AB te analogno

Ovim je dokazano da vrijedi AB = BC = AC, tj. trokut 4ABC je jednako-

Propozicija 10. Raspoloviti danu duµzinu.

Dokaz. Neka je AB dana duµzina. Nad njom konstruiramo jednakostraniµcan

Prop ozicija 10.

Promotrimo trokute 4ADC i 4BDC. Po konstrukciji je AC = BC; \ACD =

Vidimo da Euklid koristi slike. Geometrija jest disciplina u kojoj se objekti